U Hrvatskoj se bilježi alarmantan porast pokušaja samoubojstva i samoubojstva među djecom i mladima. U ovim smo kategorijama usporedili podatke iz godišnjih statističkih izvještaja MUP-a. U najnižoj dobnoj kategoriji onoj do 14 godina u 2021. zabilježeno je 14 pokušaja samoubojstva i samoubojstva, a u 2022. taj broj je 24. Donosimo i savjete prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinje i psihoterapeutkinje, osnivačice i bivše ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, roditeljima kako da prepoznaju simptome koji mogu ukazivati na rizik za samoubojstvo kod djece i mladih.
Iako broj samoubojstava u Hrvatskoj u posljednjih 30-ak godina bilježi silazni trend uz pojedine godine koje odstupaju, ono što posebno zabrinjava je rast broja samoubojstava i onih u pokušaju u mlađim dobnim skupinama.
Dobna skupina do 14 godina
U 2022. broj pokušaja samoubojstva i samoubojstva kod djece do 14 godina drastično je narastao u odnosu na 2021. Naime u prošloj godini ruku je na sebe dignulo 24 djece do 14 godina, a u 2021. taj je broj bio 14.
U 2020. broj pokušaja samoubojstva i samoubojstva u toj je dobnoj skupini bio tri, u 2019. 11, u 2018. 15 jednako kao i u 2017. godini.
U 2016. godini petero je djece do 14 godina pokušalo izvršiti ili izvršilo samoubojstvo, u 2015. troje, u 2014. četvero, u 2013. njih 11, a u 2012. 10.
Dobna skupina od 15 do 18 godinama
I u ovoj je dobnoj skupini u odnosu na godinu ranije (56), u 2022. godini zabilježen rast broja pokušaja samoubojstva i samoubojstva – bilo ih je 62.
U 2020. u ovoj je dobnoj skupini zabilježeno 59, u 2019. 31, u 2018. 54, a u 2017. 50 samoubojstava i onih u pokušaju.
Godine 2016. u dobnoj skupini između 15 i 18 godina zabilježeno je 63 pokušaja samoubojstva i samoubojstva, u 2015. 44, u 2014. čak 67, u 2013. 48, a u 2012. 58.
Kategorija od 19 do 25 godina
I u ovoj je dobnoj skupini broj samoubojstava i onih u pokušaju rastao u 2022. godini. Bilo ih je 108, a godinu prije 90.
Godine 2020. taj je broj iznosio 109, u 2019. 103, u 2018. 108, u 2017. 99.
U 2016. u ovoj je dobnoj skupini bilo 98 samoubojstava i onih u pokušaju, 2015. 121, u 2014. godini 134, 2013. 104, a 2012. godine 97.
U nastavku djelomično prenosimo tekst s bloga prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinje i psihoterapeutkinje, osnivačice i bivše ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Poteškoće i simptomi koji mogu ukazivati na rizik za samoubojstvo kod djece i mladih
Određena odstupanja u životima i svakodnevnici djece i mladih mogla bi ukazivati na poteškoće i predstavljati rizik za pokušaj samoubojstva:
– Nesanica (insomnia) ili hipersomnia
– Gubitak apetita
– Povlačenje od bliskih osoba
– Odbijanje kontakta s prijateljima
– Iskazivanje naročitog interesa za smrt
– Razgovor ili dopisivanje o smrti s prijateljima
– Prijetnje samoubojstvom
– Nagle promjene u ponašanju
– Nisko samopoštovanje
– Neizvršavanje i odbijanje uobičajenih obaveza
– Pretjerana razdražljivost i impulzivnost
– Korištenje supstanci ovisnosti
– Konflikti s roditeljima
– Doživljavanje ili činjenje vršnjačkog nasilja
Što odrasle osobe mogu učiniti ako posumnjaju na suicidalnost kod djeteta ili adolescenta
Shvatite situaciju i dijete/mladu osobu ozbiljno. Nikako nemojte optužiti da samo privlači pažnju ili da njegovi problemi nisu dovoljno ozbiljni da bi se ubio/ubila.
Slušajte s razumijevanjem o osjećajima, mislima i problemima djeteta/mlade osobe.
Nemojte izbjegavati razgovor s djetetom/mladom osobom, premda vam je možda teško jer je dijete/mlada osoba kojoj je potrebna pomoć odlučilo/la upravo vama pružiti svoje povjerenje i povjeriti vam se o svojim problemima.
Budite iskreni i ohrabrujući. Pokušajte ne skrivati svoje osjećaje, sasvim je u redu da ste zabrinuti i da vas je strah, te naglasiti da vas je strah jer vam je stalo.
Razgovarajte o traženju stručne pomoći. Dijete/mlada osoba koja se povjeri da razmišlja o samoubojstvu može biti u otporu prema traženju stručne pomoći, međutim ne smijemo odustati usprkos molbi i nagovaranja djeteta/mlade osobe da nikome kažemo što je nam je povjerilo/povjerila. Trebamo jasno izraziti svoje osjećaje, zabrinutost i naglasiti da to činimo isključivo jer nam je stalo i zato što mu/joj sami ne možemo pomoći na način na koji to može stručnjak.
Brinite o sebi. Teško je nositi se sa spoznajom da si netko želi oduzeti život ili da razmišlja o tome. Možemo se osjećati odgovornima za ono što dijete/mlada osoba čini, osobito ako se radi o vlastitoj djeci i bližnjima. Na nama je da se potrudimo pružiti djetetu/mladoj osobi ono što je u našoj moći – biti tu za njega/nju, slušati, biti podrška, pružiti prihvaćanje i razumijevanje, i svakako osigurati stručnu pomoć.
Gledajte dijete/mladu osobu kao osobu, a ne kao nekog tko se pokušao ubiti. Činjenica je da se sa svakim pokušajem suicida povećava vjerojatnost da ga osoba ponovno počini. Najopasnije je razdoblje u tri mjeseca nakon pokušaja suicida, kad se osobi poboljšalo stanje jer upravo tada ima najviše energije da nešto učini. Iako je bitno to imati na umu, još je bitnije ne smatrati suicidalnost glavnim obilježjem osobe.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
