Koalicijska je tuga pregolema, svi nešto neće, piše Boris Beck u kolumni u Večernjem listu.
HDZ neće Hasanbegovića za ministra, DP neće Pupovca u vladi, Možemo! neće Penavu za predsjednika Sabora kao što prije izbora nije htio u koaliciju s SDP-om, Most neće nikoga. Penava neće Istanbulsku konvenciju, Plenković neće bez SDSS-a, Raspudići neće Most, Vesna Vučemilović neće Hrvatske suvereniste na čijoj je listi netom izabrana.
Svi nešto neće, i svi nekog neće, što je sasvim u hrvatskom duhu. Zrinski i Frankopani nisu htjeli s Habsburzima, Ante Starčević nije htio ni pod Peštu ni pod Beč, Tito je rekao NE Staljinu.
Odbojnost je kod Hrvata uvijek bila na cijeni
Hrvati su oduvijek cijenili odbijanje, a suradnja ih manje impresionira. Tisuću godina personalne unije s Mađarima na Hrvate je ostavilo slabiji dojam od pet minuta spaljivanja mađarske zastave pod Jelačićevim spomenikom. Stipica Radić, koga su Srbi ubili, puno bolje kotira od njegova nasljednika Vladka Mačeka, koji se s tim istim Srbima sporazumio i dao sunarodnjacima Banovinu Hrvatsku.
>Koalicijski pregovori: Svi su se odredili, SDP se odriče Milanovića ali ne i ambicija
Imamo posvuda spomenike bundžijama, pobunjenicima, urotnicima i mučenicima, ali nijedan mirotvorcima. Hrvat smatra da samo slabići pristaju na ponude i kompromise. Rat je uvijek bolji nego pakt.
Uskoci su se dali istrijebiti, ali gusarstva se nisu odrekli; Glembaji su se radije pobili nego otišli u obiteljsko savjetovalište; od svih saborskih sjednica, u školi učimo djecu samo o krvavom Saboru u Križevcima.
Jedinstveno kemijsko podneblje
Odbojne sile u Hrvatskoj daleko pretežu nad privlačnima, i zapravo je nevjerojatno da je takva zemlja, netrpeljiva prema spajanju, dala čak dva kemičara nobelovca. Naše su političke valencije tako nezgodno raspoređene da ni Lavoslav Ružička ne bi mogao od saborskih elemenata sastaviti molekulu vlade koja ne bi bila smrtonosno otrovna ili bi čak momentalno eksplodirala.
Jedna stranka u silasku, HDZ, svoju političku nemoć pokušava nadomjestiti drugom strankom u stagnaciji, Domovinskim pokretom, koji od zadnjih izbora nije ništa napredovao. Upregnu li se ta dva vola u isti jaram, neće orati zajedničku brazdu, nego svaki svoju, po onoj računici da je dobitak jednog, gubitak drugog.
Koalicija HDZ-a i DP-a bit će repriza onog starog filma iz 1958. kad Tony Curtis i Sidney Poitier glume dva odbjegla robijaša koji su i dalje okovani zajedno, i ne mogu ni jedan bez drugoga, ali ni jedan s drugim.
Politički predvodnici koji ne trpe vrijedne suradnike
Svaki politički vođa u Hrvatskoj može biti jedino sam na vrhu. Poglavnik je bio ljubomoran na Milu Budaka pa je branio endehazijskim novinama da o njemu izvješćuju; Broz je posmicao sve suparnike da može vladati sam.
>Beck: Žudnja glasača nije promijenila svoj objekt pod utjecajem političkih poruka i smicalica
Milan Bandić je nazvao stranku po sebi, a kad je umro, nije ostalo ništa od nje. Tuđman je odstranio sve disidente uglednije od sebe, a to su bili svi, te se okružio polusvijetom, koji je poslije njegove smrti spao na četvrt svijeta, pa na osminu, a danas su ministri već šesnaestinke. Što su felasi manji, faraon je veći, i već je nemoguće pomiriti sve saborske taštine.
Ja sam jedini čovjek u Hrvatskoj koji vjeruje da je Andrej Plenković, kad se kod zajedničkog brice susreo s Velimirom Bujancem, doista s njim deset minuta razgovarao o frizuri, kako je kasnije i rekao novinarima.
Nedostajao im je samo Ivica Todorić, koji se također ondje šiša, pa da s njima razmijeni mišljenje o šamponima, revitalizatorima i gelovima. Bio bi to pravi proljetni stručak narcisa.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
