Ove jeseni ne patimo samo zbog povratka na posao, nego se i radnike od doma tjera natrag u urede, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju uz dopuštenje autora prenosimo u cijelosti.
Izvršni direktor Amazona Andy Jassy ovih je dana ponovio zahtjev da zaposlenici dolaze minimalno tri dana u tjedno na radno mjesto, i to nakon što je 30.000 njegovih radnika u svibnju napisalo peticiju protiv te ideje.
Google također od većine zaposlenika zahtijeva da dođu u ured najmanje tri dana tjedno, a to od ovog mjeseca traži i Meta, vlasnik Facebooka i Instagrama. Elon Musk, izvršni direktor X-a, naredio je zaposlenicima da budu u uredu osim ako nemaju posebno izuzeće, a Disney još od siječnja zahtijeva četiri radna dana tjedno u firmi.
Kod kuće se ne radi više nego u uredu
Britanski tjednik The Econimist sažeo je promjenu politike ovako: iluzija rada od doma se raspršila; na koncu se otkrilo da ljudi kod kuće ne rade više nego u uredu.
Dvije doktorandice s Harvarda, Natalia Emannuel i Emma Harrington, pokazale su da je efikasnost firmi čiji zaposlenici rade na daljinu pala za 4%. Od kuće odgovaraju na manje poziva, klijenti koji zovu duže čekaju da im se netko javi, a i djelatnici češće nego prije zovu ponovno klijente, što znači da problemi nisu riješeni.
>Beck: U novo vino koje nam život donosi, mi ulijevamo svoj stari ocat
David Atkin i Antoinette Schoar s MIT-ja i Sumit Shinde sa Sveučilišta Kalifornija analizirali su efikasnost indijske tvrtke za unos podataka i pokazali da ih oni koji rade od kuće unesu čak 18 posto manje.
Friedrike Mengel i Cristoph Siemroth sa Sveučilšta Essex otkrili su da djelatnici jedne velike azijske IT tvrtke od kuće naprave čak 19 posto manje posla od onih u uredu. Proveden je i niz pokusa u kojima se pokazalo da online sastanci daju manje kreativnih rezultata od sastanaka uživo.
Zaposlenicima nedostaju izravni kontakti s kolegama
Mnogi ljudi obuhvaćeni raznim drugim istraživanjima žalili su se da im nedostaje to što se ne mogu u svakom trenu obratiti kolegama radi pomoći i savjeta. Microstoft je analizirao rad svojih 62.000 zaposlenika i otkrio da su im za vrijeme pandemije stručnjaci postali statični i izolirani.
>Boris Beck: Dok stvari skrivate sprijeda, otkrivaju se straga
Zato velike korporacije tjeraju svoje ovce natrag u tor: imaju sve veće poteškoće i troškove oko koordinacije zaposlenika, a zajednički pothvati su im sve teži.
A nade su bile velike. Radeći od kuće, ljudi su štedjeli vrijeme odlaska na posao, a i poduzeća su imala manje troškova održavanja. Majke i očevi su mogli posao kombinirati s obavezama podizanja djece.
Na koncu, svi znamo koliko se u uredima troši vrijeme na kave i tračanje, i koliko nam smetaju kolege kad moramo raditi, a i koliko mi smetamo drugima.
Lijepi snovi pretvore se u noćnu moru
Rad od kuće činio se kao san snova – onih nekoliko sati što efektivno inače radimo na radnom mjestu obavimo kad nam odgovora, i ostane nam više vremena za kuhanje, spremanje, obitelj, pse, odmor, čitanje, slušanje glazbe. I još nas ne nerviraju kolege! Nije čudo da je udio radnika na daljinu s 5% skočio na čak 25%.
To se, kao i svi lijepi planovi, pretvorilo u noćnu moru. Najbolje je ilustrira karikatura iz časopisa The New Yorker u kojoj čovjek sjedi u dnevnom boravku, za radnim stolom zatrpanim dokumentima, i zbunjeno se pita: Radim li ja to od doma ili živim na poslu?
Sad se pokazalo da ne trpi samo domaći život nego i korporativni. U travnju su već spomenute Emanuel i Harrington s Harvarda, u društvu s kolegicom Amandom Pallais, dokazale da je u pandemiji znatno opala interakcija zaposlenika. To i druga istraživanja otkrila su i da radnici kod kuće ne uče od kolega – nove vještine se brže stječu u uredima.
Za sve nas koji volimo raditi od doma, vrag je odnio šalu. To sam shvatio kad sam pročitao da je i kompanija Zoom, koja je u pandemiji najviše profitirala od rada na daljinu, zapovjedila svojim zaposlenicima da se vrate u urede.
O autoru
* Boris Beck je doktor književnosti, diplomirani inženjer geodezije, književnik, novinar i prevoditelj. Objavio je pet knjiga: „Metak u srcu svetog Augustina“, „Mrtvaci pod poplunom“, „Krila u koferu“, „Ne bih o tome“ (s Igorom Rajkijem) i „Politički portreti Josipa Horvata“.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
