Korona je iza nas, a pred nama su parlamentarni izbori. To su oni na kojima biramo gospodare naših života u sljedeće četiri godine. Sukladno tome, u idućih mjesec dana imat ćemo priliku slušati kako nam političari obećavaju kako će svi naši problemi biti riješeni samo ako izađemo na izbore i svoj glas poklonimo baš njima. To je, naravno, očita laž, jer ne može nešto što godinama nastaje biti promijenjeno preko noći, ali laž na koju pristajemo jer godi našoj sujeti i podilazi našem urođenom gotovanstvu, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Tako vidimo kako se i oko ovih izbora glavna rasprava vodi oko karaktera, a ne sučeljavanja programa i nuđenja rješenja. Kod nas se uvijek prvo izaberu cirkuske životinje, tj. sastave se liste, onda se oboji šator u vesele boje, odnosno, sklepa se neki program, a potom putujući cirkus tumara zemljom. To je taj pristup politici gdje nam političari umjesto rješenja nude – sami sebe. Zato nam spasitelji i ispadaju kao na pokretnoj traci, poput kakvih “bogova iz stroja”. Znate ono kad vam političar kaže “ja sam pošten” – tko nekom takvom ne bi povjerovao?
Zato i imamo na vlasti puste demagoge, a kao alternativu njima šuplje populiste.
(…)
A kada pitate s kim će formirati vlast, slušate kako ne želi nitko ni sa kim. To u prijevodu znači, na kraju ćemo se nekako već dogovoriti. Naravno, ne oko programa, već oko podjele plijena, pa sve opet izgleda kao da će predizborno kukurikanje završiti kao novo postizborno kokošarenje. Jer, kada kao glavnu ideju stvaranja alternative postojećem stanju imamo okupljanja bez infrastrukture i liste bez programa, koji će se pisati naknadno, onda je teško povjerovati kako se tu ne radi tek o projekcijama nečijih interesa, gdje postojeće interesne skupine žele zamijeniti neke nove, slične ovima.
Čini se kako se brod na kojemu plovimo zove Titanik i da idemo u susret katastrofi čije razmjere još ne možemo sagledati.
Zato nam trebaju konkretni programi, realna rješenja i čamci za spašavanje, a ne rasprave o tome tko će iz čije kabine prijeći u neku drugu. Netko je izračunao kako je šteta od sante leda zvane korona i potres jednak troškovima dva domovinska rata. Ali, ta je šteta samo ovaj gornji sloj koji se vidi, dok je ispod površine rupa puno veća, a prouzročili su je naš endemski lopovluk, korupcija i profesionalno nepoštenje. Sada nam se kaže kako će spas doći iz Europske unije u vidu bespovratne pomoći. Pomoć je možda strana, ali su lopovi domaći, pa i ako stignu ostaje pitanje gdje će ti novci završiti?
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
