Mislili su neki da su nedodirljivi, da su im mandati sto posto sigurni, a pali su sa svojih visina, iznenadno… Možda je najbolji primjer bahati Radimir Čačić, koji je izgubio svoje prijestolje, i bolje, jer je oduvijek bio umišljena politička veličina. Slično i varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok. Kao i Čačić, bio je očito umjetni favorit ovih izbora, no puklo je loše po njega.
Nestaje sa svoje županske pozicije i Damir Bajs, nije nikada ni ostavio neki značajniji politički trag. Dužnost bjelovarsko-bilogorskog župana, s kratkotrajnim prekidima zbog viših funkcija, obnašao je punih 16 godina. Pobijedio ga je politički novak Marko Marušić, koji je dosad bio aktivan samo u stranačkoj mladeži i prva važnija funkcija bit će mu mjesto župana. Osvojio je taj mandat suvereno, čak s 1500 glasova više od veterana Bajsa.
Pao je i Darinko Dumbović, gradonačelnik potresom razorene Petrinje, Čačićev prijatelj. Padom s pozicije stajale su ga razne afere i bahata retorika poslije potresa i pokušaja obnove grada. Bio je uvjeren da izbore u Petrinji ne će izgubiti. Nakon brojnih prozivki za nered u dodjeli humanitarne pomoći poslije potresa, otkrivana je i afera u vezi s njegovom imovinom. Magdalena Komes (HDZ) pobijedila ga je s čak 2000 glasova više.
Kažu kako je Tomislav Tomašević u drugom krugu za zagrebačkog gradonačelnika potukao Bandićev rekord po broju ikad osvojenih glasova. Tomašević je s udarnim ešalonom drugarica Radom Borić, Uršom Raukar i Sandrom Benčić iz Možemo!, osvojio u drugom krugu 199.630 glasova. Tomašević je posve nadmašio Bandićeve izborne rezultate. U 2009. godini glasalo je za Bandića 146.021 Zagrepčana, a 2013. godine pokojni „idemo delat’“ osvojio je 170.798 glasova, najviše ikada. Miroslav Škoro (Domovinski pokret), ipak je po treći puta gubitnik, nažalost prikupio je svega 106.300 glasova. Više od polovice Zagrepčana apstiniralo je izbore, pa će sada razmišljati četiri godine o Možemo! ljepotama lažnih nada i pustih obećanja.
Dakle, nepobitno, Tomislav Tomašević iz Možemo! je pobjednik u Zagrebu, a u fotelje gradonačelnika zasjedaju još, u Splitu Ivica Puljak (Centar), u Rijeci Marko Filipović (SDP) te u Osijeku Ivan Radić (HDZ).
U Vukovaru je očekivano pobijedio Ivan Penava s 5.392 glasova, dok je HDZ-ov Nikola Mažar osvojio 4.529 glasova. U Sinju euforičan izlazak na ulice stotina Sinjana zbog sjajne pobjede Mira Bulja. U drugom krugu izbora Miro Bulj je uvjerljivo pobijedio, osvojivši 6.029 glasova, a HDZ-ov Igor Vidalina 4.263 glasa.
Ukupni rezultati stranaka pokazuju da je HDZ samostalno dobio 13 župana, uz datu podršku Korenu i Kožiću. SDP je osvojio dva mjesta župana, po jedno IDS i stranka Možemo (Grad Zagreb). Dva župana izabrani su kao nezavisni kandidati – Matija Posavec u Međimurskoj županiji i Marko Jelić u Šibensko-kninskoj županiji.
Dakle, lokalni su izbori pokazali šarenilo ukusa birača. Odlučile su sredine u kojima su se obnašatelji vlasti pokazali nadmeno, uljuljani u svoje veličine. Suprotno su neki gorljivi radnici dokazali da se višegodišnji učinci i rezultati ipak prepoznaju i cijene. Dobro je da odlaze neki umišljenici.
Na globalnom hrvatskom političkom planu, sjajan je rezultat potvrđen u Vukovaru, dok u Zagrebu ne očekujemo puno dobrog. Tu će feministice duginih boja pod svoje skute uskoro pospremiti svog pulena, koji će im hoće-neće morati biti poslušan. Zato je Rada Borić već najavila prekid svog mandata u Hrvatskom saboru i odlazak u blizinu novopečenog gradonačelnika. Uskoro možemo očekivati nova Možemo seljenja, ipak se tu gospodari s više od trećine bruto državnog proračuna. Zato je zahvalno bivšim aktivisticima tu se čim prije ugnijezditi. U iduće četiri godine u Zagrebu ćemo gledati zanimljive antifa predstave… Nešto poput Frljićevih dijelca u crvenoj Rijeci, pa još dodatno prošarano duginim bojama.
* Damir Borovčak hrvatski je publicist, povijesni istraživač, politički analitičar, idejni začetnik, poticatelj i jedan od osnivača Udruge ‘Macelj 1945.’ Godinama je živio u Kanadi, a u Hrvatsku se vratio početkom 1991., u obranu Domovine. Bio je ratni tajnik za iseljeništvo HDZ-a, a potom pomoćnik ministra u Ministarstvu iseljeništva RH. Za svoj društveni rad dobio je mnoge zahvalnice i priznanja, među ostalim i tri odlikovanja, koje mu je uručio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Gotovo 15 godina uređivao je emisiju „Vjera u sjeni politike“ na Radio Mariji. Autor je više knjiga i urednik više književnih i publicističkih djela drugih autora. Poticatelj je obnove štovanja Svetog Josipa kao zaštitnika Kraljevstva odlukom Hrvatskog sabora 1687. Zaslužan je za ideju i poticaj postavljanja reljefa sv. Josipa (sv. Obitelji) na ulazu u Hrvatski sabor 2008. Idejni je začetnik I. spomen pohoda u Gvozdansko, povijesno mjesto hrvatskog velejunaštva.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
