(Intervju) Božo Petrov: sve što mislim kažem javno pa ako me netko i prisluškuje, to je čisto gubljenje vremena

S gradonačelnikom Metkovića mr. sc. Božom Petrovom razgovarali smo o političkom i gospodarskom stanju u zemlji, problemima s kojima se susreće na lokalnoj razini, ali i najavljenim planovima za kandidaturu na nacionalnoj razini na sljedećim parlamentarnim izborima.

Jučer ste došli u središte pažnje nakon vijesti kako ste izjavili da vjerujete da se vaši razgovori prisluškuju te da pozdravite „smjenu koja radi“ i poželite im dobar dan. O čemu se tu radilo?

Malo je nezgodno da je sa sinoćnjeg predavanja u Dubrovniku, koje je sa pitanjima studenata potrajalo skoro dva sata, u medije plasirana objektivno nevažna izjava o prisluškivanju. Glavna svrha, ali i sadržaj predavanja odnosio se na pokušaj poticanja mladih ljudi da se uključe u društvene procese putem politike ili civilnog društva i to je ono na što je stavljen naglasak u predavanju. Volio bih da je na to stavljan naglasak i u medijskim izvješćima.

Pričajući o svemu negativnom što sam doživio od uključenja u politiku, od zastrašivanja do pokušaja ucjena, spomenuo sam i da sa raznih strana dobivam dobronamjerne informacije da me “slušaju”. Ako da, ljubazno je onima koji su prisiljeni to raditi poželjeti dobar dan. Pokazati da ne postoji nikakav strah. To je i bila jedna od tema predavanja. Politici prići slobodno – bez straha!

Uopće se time ne opterećujem jer za slušanje nema nikakve potrebe niti bi kao gradonačelnik malog grada od samo 16 tisuća stanovnika trebao biti zanimljiv za takav oblik praćenja… Osim toga, sve što mislim kažem javno pa ako me netko i prisluškuje, to je čisto gubljenje vremena.

Postoje puno važnije stvari kojima se moramo baviti. Socijalno stanje stanovništva, nezaposlenost, razvoj Metkovića su teme koje me zaokupljaju i kojima sam posvećen.

Cilj predavanja bila je potaknuti mlade za bavljenje politikom jer s prosječnom strukturom naših političara starijom od pedesetak godina, umreženom na razno različite načine, za te mlade nema spasa, osim ako to ne ostvare svojim angažmanom.

Pažnju javnosti ste privukli kao političar i stranka kada ste sebi i suradnicima plaće srezali na minimalac nakon preuzimanja vlasti u Metkoviću. Takav potez je rijetkost za hrvatsku politiku. Grad ste zatekli u katastrofalnom stanju a u međuvremenu ste puno ste napravili na stabilizaciji financija. Jeste li zadovoljni učinjenim?

Kad bih objektivno sagledao učinjeno, trebali bismo kao ekipa biti i više nego zadovoljni. Napravili smo značajne promjene u funkcioniranju grada. Nažalost, ne mislim da ću osobno ikad stati, možda tek sa 65-om godinom života. Zato ne pravim analize, nego pokušavam stići učiniti što je moguće više. Smatram da se toliko toga ima još za napraviti, da je trenutak za slavlje još miljama daleko.

Na koje ste probleme konkretno nailazili?

Toliko toga je bilo, da se budi ogroman otpor uopće pričati o tome. Samo kažem, Bogu dragom hvala, skoro pa je završilo. Od abnormalnih dugova, do nesređenih gradskih službi, ponajviše Financija. U svemu tome bila je prisutna ogromna tromost sustava, bez proaktivnog stava. Ovaj zadnji dio još uvijek rješavamo i vjerujem da ćemo se još dugo baviti s tim, iako je danas rad gradske uprave transparentan i mnogo efektivniji u odnosu na prije. Ipak, ima mjesta za napredak, mislim da ne znaju koliko mogu biti uporan.

Kritičari kažu da niste gospodarski pokrenuli Metković.

Da, dok su oporba, uvijek mašu čarobnim štapićem i kažu da će „ispaliti“ sve svoje „čare“ iz njega kad dođu na vlast. Kažu da se prije toga ne isplati, jer zasluge neće ići baš njima. Prvi pokazatelj do koga je njima stalo. Po nama nije bitno kome ide zasluga, nego živi li čovjek bolje. Ali ono što me uvijek „zadivi“ jest to da kad baš oni dođu na vlast, taj čarobni štapić nekako zataji. Mašu oni s njim, ali uzalud.

Prvi nužni korak bio je uvođenje reda u zatečeni nered. To je u Metkoviću obavljeno. Slijede daljnji koraci, pa i ovaj koji se nalazi u vašem pitanju. Za prvi korak javno smo ocjenjeni kao vrlo uspješni. Kad krenu i investicijski koraci, opet ćemo prepustiti javnosti da nas ocijeni.

Naslijedili smo situaciju kakvu smo naslijedili: dug veći od godišnjeg prihoda, rasprodanu većinu imovine, nesređenu imovinsku dokumentaciju, knjigovodstvenu evidenciju na razni srednjeg vijeka… Vjerujem da dobronamjerni lako mogu vidjeti da smo napravili sve što smo, u danim nam okvirima, mogli. Svjesni svega što nas je čekalo mi smo i u izbornim nastupima obećavali prvenstveno poštenje, odgovornost i usmjerenost isključivo na dobrobit Metkovića.

Dodatna vrijednost će doći jer pošten i dobronamjerna rad u konačnici uvijek rezultira pozitivnim pomacima. Kada će se to dogoditi teško je u ovom trenutku procijenti. Nadamo se već u sljedeće dvije godine.

Želimo samo naglasiti da neki daljnji koraci svoju bitnu uvjetovanost imaju u okvirima koji su lokalnoj samoupravi nedodirljivi, zato smo nužno progovorili i o političkim koracima prema državnoj razini. U lokalnu smo politiku ušli natjerani „nevoljom velikom“ našega grada, pa ako ćemo i u državnu biti natjerani nevoljom golemom naše države – a nikog ne vidimo da se usudi ne samo reći „car je gol“, nego tog „cara“ i poslati tamo gdje mu je mjesto – vjerujte nam, učinit ćemo i to.

Kako namjeravate pokrenuti Metković?

U prvom redu poljoprivredni sektor, jer smo naslonjeni na poljoprivredu. Do prije 20 godina dolina Neretve bila je voditelj inovacija i promjena u prerađivačkom sektoru. Želimo joj vratiti ono što joj pripada i vrlo je realno. Osim ovog, vjerujemo da će se s još nekim velikim projektima koji bi trebali krenuti u drugoj polovici sljedeće godine konačno pokrenuti značajnije i građevinski sektor. O samim projektima ne bih u ovom trenutku pričao. Volim utrke s preprekama, ali ne volim ih sam sebi postavljati.

Koliko manevarskog prostora uopće imaju lokalne vlasti?

Dobronamjernima i objektivnima jasno je da je manevarski prostor jedinica lokalne samouprave uvjetovan općim gospodarskim i investicijskim uvjetima u Republici Hrvatskoj. A opći gospodarski i investicijski uvjeti su, blago rečeno, takvi da bi trebalo dati nagradu za hrabrost svima koji se odluče na poduzetništvo i zapošljavanje ljudi.

Opterećenja plaća, financijski uvjeti pribave kapitala, šuma nelogičnih i kontradiktornih propisa, inspekcijska samovolja, puževa “brzina” rješavanja dozvola i drugih “dokumenata”, radno “zakonodavstvo” i drugi slični momenti su ono što uvelike determinira poduzetničku inicijativu.

Nažalost, mi na to sada ne možemo utjecati. Namjera nam je to promijeniti. To je jedan od glavnih razloga zbog kojeg smo se odlučili aktivirati i na državnoj razini. Naime državna razina je u biti jedina razina kroz koju se mogu kreirati uvjeti koji će omogućiti kvalitetne, a ne tek lokalno minimalne, pomake na ovom području.

Može li se štednja sa lokalne razine preslikati na državnu?

To je odlično pitanje. Može, prije svega u smislu jasne političke poruke javnosti. I štednja, da se razumijemo, nije škrtost i zaključavanje novca s tri lokota. Štednja je poruka odgovorne raspodjele i nakon toga odgovorne potrošnje! Štednja nije sama sebi svrha i rješenje, ali teško možete početi ulagati dok vam godišnji deficit neodgovorno vrišti, a kamate na dug skaču u svemirske visine. Da, prvo treba posložiti odgovorno rashode, što zapravo i nije „velika pamet“, nego zapravo odvažnost, hrabrost.

Može se i mnogo više nego na lokalnoj razini, ali time se zamjerate apsolutno svima i možda gubite sljedeće izbore. Zato se dosad nije napravila značajna promjena.

Svi bi htjeli malo našminkati korov, ali nitko ga ne bi volio iskorijeniti. Svi kalkuliraju s postotcima šansi i rizika za prolaz na sljedećim izborima, ali nitko nije došao s namjerom da sredi stanje pa makar do sudnjeg dana nikad više ne bio na vlasti. Mi imamo takvu odvažnost, jer ne zanima nas naša vlast nad Hrvatskom, nego dobar život svih u Hrvatskoj.

Naravno, izravno preslikavanje „štednje“ s lokalne na državnu razinu nije moguće, ali može se još više negoli na lokalnoj razini pokazati put – istinska racionalizacija troškova javnih servisa i za sva vremena bez političkih uhljebljivanja vlastitih kadrova oblikovanje učinkovite i dostatne javne uprave.

Kako bi to izgledalo u praksi?

Umjesto izmišljanja radnih mjesta za nekog „svoga“ treba najprije obaviti popis poslova koje javna uprava treba obavljati te ukloniti nepotrebne i često „glupe“ poslove koji ne samo da troše novac, nego koče bilo kakve pomake prema bržem i lakšem poslovanju u Hrvatskoj.

Uz to svakako trebaju i dodatni potezi – smanjenje poreznih opterećenja odnosno kreiranje takve fiskalno-monetarne politike koja će pokrenuti gospodarske aktivnosti. I na tim temama naši suradnici već štošta rade, iako nas javnost zna samo kroz lokalnu priču.

Kod svih poteza koje će trebati napraviti vodit ćemo se osnovnom postavkom: hrvatski građanin – radnik, poljoprivrednik, ribar, državni službenik, učitelj, umirovljenik – i njegova egzistencija mora biti u središtu pozornosti.

Postoje modeli koji pokazuju kako bi Hrvatsku trebalo bitno kvalitetnije urediti. O njima razgovaramo s renomiranim poznatim i manje poznatim osobama iz cijele Hrvatske. Uvjerni smo da se Hrvatska može promijeniti.

Štoviše, Hrvatska se mora promijeniti ako želi biti prosperitetna država, a to ne znaju, ne mogu, ne smiju ili ne žele oni koji je (za)vode posljednjih petnaestak godina. Koji je od ovih „ne“ stvarni razlog birajte sami, nama je svejedno. Mi ne pristajemo niti na jedan od tih „ne“.

Kako bi reagirali državni dužnosnici na smanjenje plaće?

Kad bi liječnik prvenstveno razmišljao kako će netko reagirati na injekciju, onda bi mu svi pacijenti ugodno – pomrli! „Terapiju“ uređenja Hrvatske treba provesti upravo radi bolje budućnosti i tih državnih dužnosnika, ali i svih drugih. Ukoliko neki ne žele tu „terapiju“ i smatraju da vrijede više, onda lijepo neka idu na tržište rada, neka objese tablu na pročelje zgrade i prodaju svoje usluge. Neka postanu privatnici i neka se dokažu na pravom mjestu, u pravoj areni.

Smanjenje plaća je rješenje koje smo mi morali primjeniti u uvjetima Metkovića. Na državnoj razini treba doći do smanjenja plaća u dijelu davanja na plaće. Neto plaće treba podići i omogućiti pokretanje proizvodno-potrošnog ciklusa. Ima puno segmenata koje treba drugačije postaviti i ne može se samo kroz plaće reći što treba napraviti.

Što mislite o monetizaciji autocesta?

Ako budemo nastavili po modelu – daj sve vrijedno drugima na kraju neće ni biti plaća koje ćemo moći smanjivati.

Kako drugi mogu izvući profit a mi ne? Pametniji su? Sposobniji? Ili što?

Nadam se da je prijedlog za monetizaciju samo plod nesposobnosti, a ne privatnih interesa koje netko može imati i staviti ih ispred zajedničkog interesa.

Postavke tipa – Vlada ima pravo odlučivati o svemu četiri godine bez uplitanja javnosti – su krive. Vlasnik hrvatske imovine je narod Hrvatske, svi građani.

Zato mi neke referendume ne samo da bismo podržali, nego bismo neka pitanja i kao Vlada dali na konzultativne ili obvezujuće referendume građanima. To je demokratski standard kojeg bismo inaugurirali. Jer građani u određenom trenutku daju povjerenje Hrvatskom saboru, i preko njega Vladi da upravlja njihovom imovinom, ali ne i da bez dodatnog pitanja rade što im padne na pamet. A onda je to obvezujuće naslijeđe svima nama i svakoj sljedećoj Vladi koja dođe nakon “potopa“.

Građani Hrvatske mogu po nekom pojedinom pitanju reći – ne želimo da se to provede na način na koji predlažete, bez obzira što smo vam dali privremeni mandat. To se radi na referendumu.

Vlasnici imovine, građani Hrvatske, imaju pravo u konkretnom primjeru, naglašavam u konkretnom primjeru, reći što žele sa svojom imovinom. Vlada bi to trebala provesti. Ukoliko nije sposobna to provesti na način kako to traže vlasnici onda se treba povući. U svakom slučaju volja i želja vlasnika se mora poštivati.

Ne može upravljač (Vlada) upravljati vlasnikom (hrvatski državljani) već vlasnik određuje uvjete rada i daje samo uvjetovane, a ne bezuvjetne „uzde“ u ruke upravljaču. Ako se upravljač ne slaže ili ne može provesti želje vlasnika onda se mora povući i otvoriti prostor onima koji mogu i znaju ispuniti uvjete koje postavlja vlasnik. Za općenite probleme građani biraju upravljača na izborima ali za konkretne imaju pravo reći svoje uvjete na referendumu.

Upravljač ih je dužan poslušati ili otići. Mi više do toga nikome ne damo, ali ni sami ne želimo, jer postoje prostori prekoračenja odgovornosti koje u ime naroda/građana, nema pravo nitko kome je povjereno privremeno upravljanje preuzetno prigrabiti, samo zato što je dobio najviše glasova na izborima.

Imate li šanse na parlamentarnim izborima gdje dominiraju velike koalicije?

Zamislite sliku: stavite što je moguće više skraćenica političkih stranaka na jednu hrpu i jedan tim na drugu stranu. Za koga bih osobno glasovao? Za jedan tim, i to iz više razloga. Ako ništa drugo, ovim su se pokazali kao autentični za razliku od svih onih koji su se udružili, iako su po svojim statutima „nebo i zemlja“ razlika.

S kime ćete koalirati na parlamentarnim izborima?

Ni sa kim. Zbog ovog su nas „osudili“ i za lokalne izbore pa se pokazalo kako smo bili potpuno u pravu. Razrađujemo modele lista za nacionalnu razinu, pa ćete o tome saznati na vrijeme. Zar mislite da bismo uopće najavljivali mogućnost nacionalne razine da nismo sjeli s nizom kvalitetnih ljudi i postavili neke okvire koji nadilaze Metković? Više od toga moći ćemo reći kad ti okviri budu spremni za javnost.