Branitelji dodjeljuju Thompsonu Veliku zlatnu plaketu

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, željela je proglasiti Marka Perkovića Thompsona – Junakom hrvatskog Domovinskog rata, ali kako pjevač smatra kako ima puno drugih branitelja koji to zaslužuju više od njega, udruge će mu dodijeliti Veliku zlatnu plaketu za sve što je učinio.

Akademik Josip Pečarić komentirao je ovaj potez, a njegov komentar donosimo u nastavku:

Doista zasluženo priznanje. Thompson je bio i branitelj, ali priznanje je zaslužio zbog svojih pjesama. Njegova pjesma „Bojna Čavoglave“ koja počinje pozdravom ZA DOM SPREMNI je s jedne strane podizala moral i našim braniteljima, ali i svima drugima tijekom rata, ali i tjerala strah u kosti fašističkim agresorima. Sličan učinak imala je i pjesma „Anica Kninska Kraljica“. U njoj je Thompson predvidio način na koji će rat biti okončan. Predvidio je ono o čemu je govorio Milošević poslije „Oluje“ kada je svoje vojnike usporedio sa zečevima.

Istovremeno to je i priznanje svima onima kojima je Bog podario neki talent, a koji su oni iskoristili u obrani Hrvatske izloženoj velikosrpskoj fašističkoj agresiji.

Thompsonove pjesme, kao i druge budnice, itekako su bile potrebne hrvatskim ljudima izloženim fašističkoj velikosrpskoj agresiji jer je ta agresija vršena uz blagoslov svjetskih moćnika koji su, da bi osigurali uspjeh te fašističke agresije oduzeli pravo hrvatskom narodu na samoobranu tzv. zabranom na uvoz oružja. Koliko je ta odluka bila zločinačka jasno slijedi iz činjenice da su prethodne komunističke vlasti dozvolile razoružanje Hrvatske.

Nažalost, hrvatski narod je te iste, koji su napustili Sabor kada se izglasavala odluka o neovisnosti, doveo na vlast 2000-e godine. Oni su odmah počeli s tzv. detuđmanizacijom, a zapravo rashrvaćivanjem Hrvatske. Pored Oca moderne hrvatske države dr. Franje Tuđmana i njegove obitelji, ratnog ministra Gojka Šuška, hrvatskih generala odmah im je na udaru bio i Thompson. I tako sve do današnjeg dana.

S druge strane narod i branitelji su itekako znali zašto je baš on na udaru onih kojima je mrska i sama pomisao na hrvatsku državu. Zato su njegovi koncerti bili iznimno posjećeni, a oni u Čavoglavama pokazivali su vlastima da narod i branitelji više vjeruje njemu nego njima. Hrvatski intelektualci su slijedili svoj narod i branili su Thompsona otvorenim pismima i knjigama:

1. M. Kovačević i J. Pečarić, Thompson u očima hrvatskih intelektualaca – Bilo je i to jednom u Hrvatskoj, Fortuna,Zagreb, 2008.
2. J. Pečarić, Hajka na Thompsona, Zagreb, 2012.

3. J. Pečarić, Propade im crvena Hrvatska, Zagreb, 2015. Prije dvije godine Čavoglave su prebačene u Knin. Napadi su se ponovili i hrvatski intelektualci su reagirali kao i ranije i otvorenim pismom:

4. J. Pečarić. Dva pisma koja su skinula maske / Na hrvatsku šutnju nismo spremni!, Zagreb, 2015.

Istina tada su krili da je napad na Thompsona i Bonu Čavoglave. Već prije toga je bilo očito da svoj napad usmjeravaju na poklič ZA DOM SPREMNI s kojim počinje “Bojna”.

Prošle godine, uvjereni u svoju pobjedu na izborima, otvoreno su napali i Thompsona i “Bojnu”, a svoj napad su proširili i na u Hrvatsjkoj legalni znak HOS-a tako što su u Kninu priveli legendarnog zapovjednika HOS-a zbog uzvikivanja tog ratnog pokliča.

Naravno, treba posebno napomenuti kako mrziteljima Hrvatske smetaju sve Thompsonove pjesme jer pjevaju o ljubavi prema Bogu, svom narodu, domovini, braniteljima, ali pokazuju i ukazuju tko su naši neprijatelji. To je tako zorno pokazao napad na pjesmu “Lijepa li si”!

Krenuo je napad na HOS zbog spomen ploče poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu zato što je na ploči legalan znak HOS-a. Oni koji nisu željeli Hrvatsku nikada neće oprostiti njihovo junaštvo i pobjede u Domovinskom ratu: Škabrnja, Dubrovnik, Vukovar… Poznato je da su se fašistički agresori bojali i samih njihovih oznaka u kojima je bio njihov poklič ZA DOM SPREMNI.

Isto se ponovilo i ove godine, kada je HDZ-ova vlast prihvatila ucjene onih koji su u “Oluji” bježali kao zečevi i njihovih podupiratelja i iz Srbije i iz Hrvatske.

Marko Ljubić piše o tome:

Milorad Pupovac čita kao hrvatskom predsjedniku vlade javnu lekciju zbog potpore ministarstva branitelja proslavi u Slunju riječima: „Ako je Vlada odlučila da financira neki koncert, onda mora voditi računa o tome da taj novac bude utrošen onako kako treba biti utrošen, a ne za veličanje zločinačkog režima kakav je bio ustaški režim za vrijeme NDH“…

Protonamjesnik SPC-a Stanko Antić uz Pupovca na komemoraciji stvarnim ili navodnim srpskim žrtvama nakon Oluje poručuje:

„Nadamo se i molimo Boga da Srbi u ovim krajevima više nikad ne stradaju kao u posljednja dva rata, iako svi vidimo da država prešutno blagosilja vaspostavljanje ustaštva, te se ponovo u društvu većinskog stanovništva nameće pitanje konačnog rješenja za Srbe u Hrvatskoj”.

A hrvatska vlast ponizno sluša iako su svjesni da Srbi ne govore istinu (Dobrica Ćosić: Srbima je laž najviše pomogla u povijesti). Kao da želi potvrditi onu moju staru izreku:

KAD GAZDA MJENJA SLUGU UVIJEK NAĐE BOLJEG SLUGU!

A kad Srbi uz potporu svjetskih moćnika ne govore istinu – tako se mora ponašati i hrvatska vlast i sudstvo, zar ne?

Opet imamo napade na Thompsona i HOS: Knin, Slunj… Velikosrpski Memorandum SANU 2. na djelu!

Zato ću, uz čestitku Thompsonu na zasluženom priznanju koje mu daju njegovi suborci, dati komentar poznatog hrvatskog kolumniste Ivice Marijačića:

U svojoj kroatofobiji, gradonačelnik Knina malo što razumije, no sva sreća da narod razumije i ima daleko ispravniji odnos prema hrvatskoj državi i od predsjednice i od premijera i od kninskoga gradonačelnika. Koliko god pokušavali oduzeti narodu proslavu Oluje i svesti je na nekakav elitistički happening s amputiranim nacionalnim nabojem, na kojega imamo pravo barem na Dan pobjede, narod je jednostavno otišao u Slunj na koncert Marka Perkovića Thompsona. Ono što smo vidjeli u Slunju jamstvo je čvrste i slobodne Hrvatske, a ono što smo vidjeli i čuli u Kninu vodi u ponavljanje povijesti, dakle u nove ratove.

Oluja je, s obzirom na minimalan broj žrtava na neprijateljskoj strani, jedna od najčišćih operacija u povijesti ratovanja. Ono malo što ih je bilo, bile su kolateralne žrtve. Vlastodršci su sramotno dopustili da minimalne kolateralne žrtve na neprijateljskoj strani daju ton obilježavanju Oluje i da način proslave diktira jugonacionalistički ološ u Jutarnjem listu ili na HTV-u te eksponenti beogradske politike u Srpskome nacionalnome vijeću. Kanađani su doslovce izmislili bitku svoje vojske u Medačkome džepu protiv Hrvatske vojske, izmislili pobjedu, na posebno organiziranoj svečanosti dodijelili visoka odličja zapovjednicima svoje vojske. Deset godina im je trebalo da priznaju i shvate kako nikakve bitke ni pobjede nije bilo. Hrvatska, pak, jednu zadivljujuću operaciju kakva je Oluja, zahvaljujući beskičmenjacima u politici, baca u blato na sramotu povijesti i na sramotu svoga naroda.