Bravo za suca koji se odupro medijskom linču: Nepravomoćno će dobiti 250.000 kn od JL

sudac jutarnji
Foto: Deposit photos, fah, Jutarnji list, Fotomontaža: Narod.hr

Sucu Županijskog suda u Zadru Ivanu Markoviću kao kompenzaciju za duševne boli Hanza Medija treba isplatiti 250.000 kuna, stoji u nepravomoćnoj presudi koja je donesena 11. veljače na zagrebačkom Općinskom sudu, navodi Jutarnji list.

Sredinom listopada 2019. hrvatsku su javnost zgrozili napisi nekih medija koji su objavili vijest o navodnom grupnom silovanju u mjestu pokraj Zadra, a u kojem su počinitelji i žrtva bili maloljetnici. Prema tadašnjim tvrdnjama medija govorilo se o tome kako je za silovanje 16-godišnje djevojčice osumnjičeno sedam mladića koji su je usput ucjenjivali snimkom s mobitela.

Marković je u jesen 2019. godine odlučivao o pritvoru petorici mladića osumnjičenih za silovanje, seksualno zlostavljanje i snimanje petnaestogodišnje djevojčice iz okolice Zadra.

Sudac Marković je svu petoricu pustio na slobodu, a izvanraspravno vijeće je kasnije promijenilo njegovu odluku i odredilo im pritvor.

Akcija mladih i Zadarski blok organizirali su prosvjed protiv nepravilnosti u hrvatskom pravosuđu, a sudac Ivan Marković podnio je kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe za prijetnju smrću kao i prijavu protiv nepoznate osobe za povredu tajnosti postupka. Unatoč tome svemu, pa i podrški struke, sudac je bio pod konstantnom medijskom paljbom sve dok žalba nije prihvaćena, a osumnjičeni nisu pritvoreni.

> Što je dosad poznato o navodnom grupnom silovanju djevojčice u okolici Zadra? (2. dio)

> Što se zna o silovanju djevojčice u okolici Zadra?

> Ivica Šola: Ono što je u komunizmu bio verbalni delikt, u liberalizmu je politička korektnost

> Odvjetnica Pinter: ‘Veljača traži nešto što je nemoguće ispuniti, koja je onda svrha prosvjeda’

Nakon provedene istrage u svibnju 2020. godine podignuta je optužnica protiv petorice mladića i protiv još dvojice maloljetnika zbog više teških kaznenih djela protiv spolne slobode, više kaznenih djela bludnih radnji te iskorištavanja djece za pornografiju, a sve na štetu djeteta. Branitelj jednog od osumnjičenih protiv pritvora je podnio ustavnu tužbu. Ustavni sud je odlučio da mu je povrijeđeno pravo na slobodu, ali se ne zna zašto je tako odlučeno jer se radi o tajnom predmetu.

Problematiziranje odluke suca Markovića

Mediji su pisali o slučaju te problematizirali odluku suca Markovića da osumnjičenima ne odredi pritvor. Prvi članak o silovanju i seksualnom nasilju nad petnaestogodišnjakinjom i sučevoj odluci da osumnjičene mladiće nakon ispitivanja pusti objavio je Ivica Nevešćanin, novinar i urednik zadarskog.hr, portala Slobodne Dalmacije u vlasništvu Hanza Medije. Njegove su informacije prenijeli i drugi mediji i uključili se u izvještavanje o slučaju.

> Prosvjed u Zadru zbog odluke suda u slučaju silovanja djevojčice: “Nemaju odgovornosti”

> Državno odvjetništvo podnijelo žalbu protiv rješenja suca koji je osumnjičene za silovanje pustio na slobodu

Mediji su kritički izvještavali o slučaju, a sudac Marković podnosio je tužbe za objavljene tekstove. Samo je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podigao mnogo tužbi protiv različitih medija, od čega je 11 tužbi zbog 17 članaka objavljenih u tiskanim i internetskim izdanjima Hanza Medije. Iznosi koje je tražio kao kompenzaciju za duševne boli u zbroju su dosegnuli 825.000 kuna. Sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Helena Frigo Bomeštar posegnula je za zakonskom mogućnosti i sve je tužbe protiv izdanja Hanza Medije objedinila u jednu, čime je racionalizirala postupak, navodi Jutarnji list.

Potraživanje suca Markovića tada je “palo” na 400.000 kuna. Sud je 11. veljače presudio da mu izdavač mora isplatiti 250.000 kuna odštete za duševne boli nanesene serijom tekstova objavljenih u novinama i na portalima. Taj iznos će, postane li presuda pravomoćna, biti uvećan za zatezne kamate koje teku od 7. siječnja 2020., a nakladnik će morati platiti i 61.813 kuna sudskih troškova.

‘Mediji su mi nanijeli nepopravljivu štetu ugledu i časti, potaknuli su javni linč’

Sudac u tužbama navodi da su mu mediji nanijeli nepopravljivu štetu ugledu i časti, potaknuli javnu “hajku” i “linč” na njega, zbog čega je danima primao uvrede i prijetnje. Sud je prihvatio argumente suca Markovića, a odbacio argumente novinara koji su bili pozvani kao svjedoci.

Osmero svjedoka, od čega dvoje sudaca, sudska telefonistica, sučeva zapisničarka te njegovi bliži i dalji susjedi iz Benkovca i jedan ratni drug svjedočili su o Markovićevu teškom stanju koje su prouzročili novinarski tekstovi.

Predsjednik Županijskog suda u Zadru izjavio da je na njegov zahtjev Markoviću osigurana policijska zaštita nakon primljenih prijetnji, da je sudac bio na bolovanju, da su neugodu i strah trpjela i njegova djeca… Susjedi iz Benkovca su svjedočili da se nakon objavljenih tekstova o Markovićevoj odluci po benkovačkim kafićima i ulicama o sucu pričalo ružno, da je patio od nesanice, smršavio, izgledao uplašeno i potišteno. Sud je u cijelosti prihvatio njihova svjedočenja kao istinita i životno uvjerljiva.

Sudac Marković je tvrdio da su objavljivani tekstovi sadržavali nepotpune, neistinite i uvredljive informacije kojima je cilj bio diskreditirati ga kao osobu i suca. Tijekom postupka saslušan je i novinar Nevešćanin. On je u iskazu naveo da je prije objave članka, a bila je nedjelja, pokušao kontaktirati glasnogovornika suda, zvao je istražni centar, ali se nitko nije javljao. Hrvoje Visković, koji je tada bio glasnogovornik suda, nije se javio na poziv pa mu je poslao SMS poruku da ima informaciju o silovanju, ali mu niti tada nije odgovorio.

Niti jedan službeni izvor kod kojeg je pokušao provjeriti istinitost informacije nije reagirao. O slučaju se raspitao kod mještana i odvjetnika te drugih izvora čiji identitet nije otkrio.

“Informacije dobivene od policije su informacije prikupljene na nezakonit način”

U nepravomoćnoj presudi napisanoj na 40 stranica potpuno je odbačen iskaz novinara Nevešćanina.

– Navedeno postupanje autora članka sud cijeni kao postupanje protivno svim zakonskim propisima nalazeći isto očitim primjerom netrpeljivosti prema čovjeku i sucu na kojeg se svi članci i odnose – navodi se u presudi u kojoj se neimenovane izvore smatra nepouzdanima, a izvještavanje novinara manjkavim jer nije imao uvid u sudski spis u koji ne može imati uvid jer je posrijedi tajni spis zato što se se radi o maloljetnici.

> RTL-ov Zoran Šprajc opravdavanje silovanja povezao s katoličkom vjerom

U konkretnom slučaju radi se o tzv. senzacionalističkom novinarstvu… Isto se ne smatra niti može smatrati novinarstvom, već pisanjem rekla-kazala, tj. uličnim razgovorom koji ne bi trebao dobiti, a niti zaslužuje bilo kakvu medijsku pozornost. Korištenje glasina, razgovori s mještanima i sličnih nepouzdanih izvora ili izvora koji sa svog aspekta sagledava nastalu situaciju je ispod civilizacijske razine medija u demokraciji i po definiciji isključuje dobru vjeru u postupanju autora novinskog članka – stoji u obrazloženju presude.

U presudi se govori i o informacijama koje novinari dobivaju iz policijskih izvora. – Informacije dobivene od strane policije su informacije prikupljene na nezakonit način. Isto ne zaslužuje čak niti komentar – stoji u presudi.

Interes javnosti za objavom slučaja seksualnog nasilja nad maloljetnicom i puštanjem osumnjičenika

U obrazloženju se govori i o interesu javnosti za objavom slučaja seksualnog nasilja nad maloljetnicom i puštanjem osumnjičenika da se nakon što su ispitani brane sa slobode.

– Pojam dobre vjere obuhvaća povod za pisanje, značenje teme napisa sa stajališta opravdanih interesa javnosti da se upozna s tim sadržajem zbog njegova društvenog i javnog značaja… Bitno je na osnovi i okolnosti konkretnog slučaja formirati stav o tome pridonosi li sporna informacija raspravi od javnog interesa, pri čemu sve ono što zanima javnost – nerijetko gladnu senzacija o inače ozbiljnim sadržajima – nije samim tim i tema od opravdanog javnog interesa. Ono što zanima javnost nije i ne mora biti od javnog interesa – smatra se u presudi i zaključuje da je “cilj očito bio da se diskreditira tužitelja kao čovjeka i suca i neopravdano narušava povjerenje u pravosuđe i samim time autoritet sudbene vlasti, a ne informiranje javnosti”.

“Sudac nije javna osoba”

Sud je zauzeo stajalište i o položaju sudaca u društvu te (ne)dopuštenosti kritiziranja rada sudaca. Postane li presuda pravomoćna, njezino će obrazloženje imati dalekosežne posljedice na medijsko praćenje rada sudova.

Polazi se od toga da osobe koje obnašaju javne funkcije trebaju pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku od običnoga građanina. Međutim, stav je da sudac nije javna osoba.

– U konkretnom slučaju tužitelj je sudac Županijskog suda i on nije javna osoba. Sudac je pravosudni dužnosnik sudbene vlasti kao jedne od tri vlasti u Republici Hrvatskoj i kao takav radi, odnosno djeluje u sudbenom svojstvu Republike Hrvatske – piše u presudi. U nastavku kaže se da je sudac podložan i kritikama, ali ne bilo kakvim. – Sudac kao dio sudbene vlasti podložan je kritikama i vrednovanju svog rada te dužan pokazati viši stupanj tolerancije na kritiku od prosječnog građanina, no kritika mora biti stručna, argumentirana, konstruktivna, a ne svedena na dezavuiranje tužitelja kao čovjeka i suca – stoji u presudi.

Sporni tekstovi Pupovčeve supruge – Slavice Lukić

Jedan od tekstova zbog kojih je sudac Marković tužio i tražio enormnu odštetu za duševne boli odnosi se na tekst novinarke Jutarnjeg lista Slavice Lukić, bivša potpredsjednica HND-a i supruga SDSS-ovog Milorada Pupovca, koja je prenijela mišljenja stručnjaka o slučaju seksualnog nasilja nad djevojčicom i tretiranja osumnjičenika.

– Mišljenja raznih stručnjaka s kojima se razgovaralo i čiji su se navodi prenijeli u objavljenim člancima, i to Sanje Sarnavke, Maje Mamule, Sanje Bezbradice Jelavić, Martine Paušek Šljivak i Šime Pavlovića nije bitno, a niti odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, i to iz vrlo jednostavnog razloga, a koji je od strane suda više puta ponovljen, što nitko od navedenih nije imao na uvid sudski spis u kojem je tužitelj kao sudac donio odluku – napisano je u obrazloženju.

“Nije se radilo o istraživačkom novinarstvu već o senzacionalističkom i krajnje malicioznom pisanju s ciljem diskreditiranja”

Nakon informacije da je sudac Marković osumnjičenike za teške seksualne delikte nakon ispitivanja pustio na slobodu, novinari su preispitivali i druge njegove odluke, no i to se u presudi smatra spornim. Štoviše, smatra se da se iz javno dostupnih izvora ne može i ne smije donositi sud o profilu suca i njegovu radu.

– Opetovano se napominje da su suci pravosudni dužnosnici, a ne državni (političari) i da CV suca nije dostupan u javnosti i da rezime tužiteljeva rada iz javno dostupnih izvora je kategorija koja ne postoji. Rezultati rada suca su podatci koji se nalaze u predsjedništvu suda, odnosno sudskoj upravi i to u obliku ocjene obnašanja sudačke dužnosti koje se donose za svaku godinu i koji su rezime rada svakog suca – dio je obrazloženja presude “teške” 250.000 kuna na ime naknade za duševne boli.

U presudi stoji kako lavina tužbi koje je podnio zadarski sudac Ivan Marković, a u povodu kojih je određena novčana kazna – nipošto nisu SLAP tužbe.

Podnesene tužbe nisu sredstvo zastrašivanja novinara i medija kako bi odustali od ozbiljnih istraživačkih priča jer u konkretnom slučaju, kao što je više puta rečeno, se ne radi i nije radilo o istraživačkom novinarstvu već o senzacionalističkom i krajnje malicioznom pisanju s ciljem diskreditiranja tužitelja i kao suca i čovjeka u javnosti – stoji u obrazloženju.

Cilj dosude pravične novčane naknade – povratiti narušenu duševnu ravnotežu

Presudu koja je ozbiljan financijski udar na izdavača smatra se pravednom i “edukativnom”. Sudac Marković je podnio 26 tužbi samo na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a osim Hanza Medije tuži i druge dnevne novine i portale. U presudi kojom mu se dosuđuje odšteta od četvrt milijuna kuna stoji da mu motiv nije bogaćenje.

– Cilj i svrha dosude pravične novčane naknade u odnosu na tužitelja nije neosnovano bogaćenje, već način da se tužitelju omogući materijalna satisfakcija tj. omogućavanje da si novcem dobivenim na ime pretrpljene neimovinske štete priskrbi određena dobra kojima će povratiti narušenu duševnu ravnotežu, odnosno pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time što prije vratio u stanje duševne ravnoteže koje mu je narušeno štetnom radnjom – obrazlaže se.

Presuda se zasniva na tezi da je zadarski sudac Ivan Marković postao predmet javnog interesa isključivo zbog pisanja medija, a ne zbog njegove sudačke odluke da mladiće osumnjičene za seksualno zlostavljanje petnaestogodišnje djevojčice pusti na slobodu odmah nakon ispitivanja.

Još jedna presuda vezana uz medijsko praćenje cijelog slučaja

Podsjetimo također, Ivica Marijačić, direktor, glavni urednik i novinar Hrvatskog tjednika iz Zadra, slučaj silovanja iz Zadra je također pratio, te tada upozoravao na medijsku harangu:

“Cijela Hrvatska digla se na noge, traže se glave i organiziraju se prosvjedi jer je sudac istrage u Zadru Ivan Marković pustio „silovatelje“ na slobodu uz mjere opreza i prijetnju pritvorom ako ih prekrše”.

Krajem siječnja 2022. Ivica Marijačić osuđen je pak na kaznu zatvora od godine dana s rokom kušnje od tri godine, zbog počinjenog kaznenog djela povrede privatnosti djeteta. Marijačić je djelo počinio objavom teksta i fotografija maloljetne žrtve grupnog seksualnog zlostavljanja, silovanja i drugih djela protiv spolne slobode, na naslovnici svog tjednika u listopadu 2019. godine, navodi se u nepravomoćnoj presudi.

Prvostupanjsku, nepravomoćnu presudu komentirao je i sam Ivica Marijačić.

“Danas su neki mediji objavili da je Općinski sud u Zadru osudio mene, urednika Hrvatskoga tjednika, na uvjetnu kaznu od godinu dana s rokom kušnje od tri godine.

… zato što sam krajem 2018. godine objavio fotografiju djevojčice, navodne žrtve silovanja, u društvu s dječacima koji su je navodno silovali, a objava te fotografije je po odluci suda izazvala uznemirenost djevojčice.

Sud nije uvažio obranu da sam fotografiju prekrio crnom pasicom preko očiju djevojčice i da nisam otkrio ni na jednom mjestu njezin identitet.

Sutkinja Općinskoga suda u Zadru Ana Zrilić je u obrazloženju rekla da ona možda griješi i da ćemo mi to sve navesti u žalbi jer da je riječ o novome kaznenom djelu, ali prihvatila je prijedlog Općinskoga državnog odvjetništva koje je prije toga prihvatilo kaznenu prijavu PU zadarske protiv mene zbog objave fotografije”, komentirao je Marijačić.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/jutarnji.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.