„Petero ljudi uhićeno je u četvrtak na području Zagreba i Šibenika u akciji policije i USKOK-a zbog sumnje u zlouporabu položaja i ovlasti u slučaju bespravne gradnje“, glasila je udarna vijest 23. studenoga, udarna tim više jer su uhićenja provedena temeljem Kaznenog zakona o bespravnoj gradnji po kojem su policija i USKOK do sada postupali nikako ili vrlo, vrlo rijetko s obzirom da su se bespravni graditelji kažnjavali uglavnom novčanim kaznama koje su vrlo vješto izbjegavali.
Među uhićenima su bili bespravni graditelji na zaštićenom obalnom području i poljoprivrednom zemljištu gdje gradnja nije dozvoljena i jedna službenica u županiji Šibensko-kninskoj koja se sumnjiči da je napravila zapisnik o očevidu koji uopće nije obavila, a u kojemu je sakrila nedostatke nelegalno izgrađenog kampa na Murteru i investitoru izdala rješenje kojim mu se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga. Sumnjiči se da je to isto napravila i za još jedan kamp 2021. čiji je vlasnik osam mjeseci nudio boravak u devet luksuznih, mobilnih mini vila.
>Deklaracija o hrvatskom prostoru: ApolitikA i Uredba o Zaštićenom obalnom pojasu ignoriraju se i ne provode
Oglašavao je i da ima besplatni parking kao i da sve terase imaju pogled na more. Sve je to izgradio na parcelama, a da uopće nije imao rješenje nadležnog ureda za kamp. Radilo se zapravo o poljoprivrednom zemljištu na kojem nije dozvoljena gradnja, a i dio je ekološki zaštićenog područja. Kamp je bio ilegalan na više razina, a svejedno je izgrađen i oglašavao se na Bookingu.
Pobornicima zaštite hrvatskog prostora, a koje smo predstavili i u seriji tekstova o Deklaraciji o hrvatskom prostoru, ali i ostalim građanima kojima je bespravna gradnja dozlogrdila, objavljena vijest probudila je nadu da su se nadležne institucije ipak odlučile uhvatiti u koštac s bespravnom gradnjom, tom rak ranom Hrvatske i njenog prostora.
Imperativ je utvrditi hrvatski turistički smještajni potencijal
U Deklaraciji o hrvatskom prostoru koju je u ožujku ove godine predstavila Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti (AAUZ) kao apel za Ustavnu zaštitu hrvatskog prostora i nužnost njegovog dugoročnog održivog upravljanja kao imperativ se navodi utvrđivanje hrvatskog turističkog smještajnog potencijala, odnosno veličina i vrijednost njegova prostora kako bi mogli odlučiti koliko ćemo ga danas staviti u funkciju, a koliko ostaviti za buduće vrijeme.
Nažalost u razvijanju turizma koji je postao jedan od najizdašnijih gospodarskih aktivnosti izgubila se osnovna nit, odnosno plan i podatak koliki je ukupni hrvatski turistički smještajni potencijal, koliko se i gdje smije graditi. Nažalost, nema toga tko bi to danas mogao znati. Da znamo taj naš ukupni turistički potencijal mogli bi odlučiti koliko ćemo našeg terena staviti u turističku funkciju već danas, a koliko ostaviti za dolazeće sutra. Kako to ne znamo, niti na način revizije nekadašnjih spoznaja, dozvoljavamo da se hrvatski prostor koristi gotovo u potpunosti stihijski, a vrlo često i protupravno, odnosno nelegalno.
U Deklaraciji se kao nužnost navodi i potreba da se Hrvatski prostor štititi reanimacijom važećih strateških dokumenata i pozitivnih zakona među kojima su ApolitikA i Zaštićeni obalni pojas (ZOP), koji se nažalost ignoriraju i ne provede iz neshvatljivih razloga. Inicijatoritori Deklaracije upozoravaju da je bespravna gradnja ogromni problem, te da hitno treba spriječiti da “hrvatski prostor koji je pod trenutačnom potrošačkom ovisnošću ne bi postao neobnovljivim, trajno izgubljenim bogatstvom, otužnim ambijentom demografske i socijalne pustoši“.
Zašto ignoriranje?
A da su problemi u hrvatskom prostoru zaista ogromni te da ih je nužno rješavati stoji i u Zaključku o prihvaćanju Izvješća o stanju u prostoru RH za razdoblje 2013. – 2019. koji je Hrvatski sabor donio 23. travnja 2021. U tom opsežnom izvješću vrlo su znakovita dva podatka. Jedan se odnosi na činjenicu da je još uvijek, „na temelju dostupnih podataka do kojih se došlo različitim analizama i metodologijama, nemoguće utvrditi podatke o postotku izgrađenosti, posebno izdvojenih građevinskih područja izvan naselja“, te zaključak da se „iz analiza svih podataka može zaključiti da u velikom dijelu RH nema realne potrebe za planiranjem dodatnih građevinskih površina već da treba težiti korištenju i privođenju namjeni već planiranih, odnosno njihovoj preraspodjeli sukladno planovima razvoja“.
I zaista, kada se to pročita i usporedi s apelima iz Deklaracije, nameće se pitanje iz kojeg se razloga ignoriraju doneseni propisi, zakoni i strategije o zaštiti i planiranju hrvatskog prostora na svim razinama i što bi nadležni trebali poduzeti da se ipak počne uvoditi reda kako bi se cjelokupni hrvatski prostor zaštitio i razvijao u skladnom odnosu čovjeka i prirode, kako taj naš nacionalni habitat ne bi bio izgubljen za buduće naraštaje?
Legalizirano gotovo 900.000 objekata, no bespravna gradnja i dalje buja
Uz izostanak planiranja u prostoru i o nebrizi tijekom desetljeća govori i podatak Državnog inspektorata da je nakon prvog donesenog Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama 2012., pa do kraja 2018. legalizirano gotovo 900.000 objekata. Tu je država planirala podvući crtu, ali u zadnje četiri godine utvrđeno je oko 18.000 novih povreda zakona, najviše u Dalmaciji i Istri. U tom je razdoblju izdano 4330 rješenja o uklanjanju bespravno izgrađenih objekata, što su gotovo tri rješenja dnevno. U ožujku ove godine Državni inspektorat najavio je rat bespravnoj gradnji, a samo u svibnju je uklonjen 31 bespravni objekt.
Zbog navedenih podataka vijest o uhićenjima za bespravnu gradnju na zaštićenom obalnom području i poljoprivrednom zemljištu izgleda kao tračak svjetla da su se stvari pomakle s mrtve točke i da će taj primjer prijetnji zatvorskim kaznama odvratiti one koji se odluče na bespravnu gradnju i uništavanje hrvatskog prostora čiji je svaki izbetonirani metar izgubljena prilika za bolju budućnost i ljepšu i sačuvaniju Hrvatsku.
*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
