U svom izvješću o Hrvatskoj CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, uz sebi svojstveno poimanje demokracije, demokratizaciju označio pojmom “neokonzervativne prijetnje”, a hrvatsko društvo okarakterizirao kao konzervativno i pod ogromnim utjecajem Katoličke crkve. “Krive” obitelji, kako ih oni vide, nabrajaju i poimence.
CESI je uz financijsku podršku “Zaklade Otvoreno društvo” Georgea Šoroša, sastavio je izvještaj “Neokozervativne prijetnje seksualnim i reproduktivnim pravima u EU”. Ovaj izvještaj dio je projekta #IntheNameofLove (“U ime ljubavi”) koji zajednički provode Zagreb Pride i CESI, a autori su Amir Hodžić i Nataša Bijelić.
CESI je feministička i pro-choice organizacija koja u svom radu promiče rodnu ideologiju, tzv. sveobuhvatni spolni odgoj i liberalizaciju abortusa. Iz statuta Udruge, njihov rad je usmjeren na teme kao što su feminizam, nenasilje, ravnopravnost, tolerancija, uvažavanje različitosti, solidarnost te jednake mogućnosti. Udruga je osnovana 1997. godine. Prema podacima Ureda za udruge RH, CESI se niz godina obilato financirana od strane različitih institucija Hrvatske države, stranih ministarstava i organizacija civilnog društva.
Svrha izvješća
CESI u navedenom izvješću navodi kako se posljednih godina pojavio niz novih pokreta u državama članicama EU, koji mobiliziraju građanstvo na aktivno sudjelovanje u politici oko “ultrakonzervativnih agenda” poput obitelji, suprotstavljanju rodnoj ideologiji i seksualnom odgoju mladih.
Jedna od novih značajki djelovanja tih pokreta – prema CESI-ju – je “vješto manipuliranje konceptom i praksom aktivnog građanskog sudjelovanja u javnom i političkom životu kroz kanale građanskih inicijativa, online medija, peticijskih platformi i društvenih mreža”. Autori izvešća nalažu, s obzirom na informacije u ovom izvještaju, da je potrebno “realno sagledati snagu neokonzervativnih interesnih grupacija, njihovu organiziranost i stratešku umreženost, sposobnost mobilizacije građanstva, kao i iskazanu podršku od strane religijskih hijerarhija te ih ne zanemarivati i podcjenjivati jer se radi o grupama čija djelovanja dovode do konkretnih društveno-političkih posljedica”.
U izvješću se nalazi i cijelo poglavlje o “situaciji u Hrvatskoj”, u kojem je izneseno pregršt pogrešnih, zlonamjernih pa čak i lažnih informacija o udrugama i inicijativama civilnog društva u RH kao i o njihovim članovima.
Nastavlja se dobro poznata taktika “ad hominem” napada, kako bi se diskreditirale i na taj način neutralizirale pojedine medijski eksponirane osobe iz vodstva Inicijative “U ime obitelji” kao i drugih građanskih i političkih organizacija.
U izvješću se pokušava građansku inicijativu “U ime obitelji” suziti na određene političke opcije i Katoličku crkvu, što je također pogrešno, jer su referendum o braku podržale razne političke stranke, civilne udruge i vjerske zajednice.
Izvješće “Neokozervativne prijetnje seksualnim i reproduktivnim pravima u EU” preveden je i na engleski i objavljen na internetu te stoga pruža pogrešnu informaciju zainteresiranoj javnosti i u inozemstvu.
Za kompletnu informaciju, pročitajte navedeni odlomak Izvješća CESI-a (kojega u cijelosti možete pročitati ovdje):
“Slučaj Hrvatska”
“U Republici Hrvatskoj, sekularnoj državi sa snažnim političkim utjecajem Katoličke crkve, organizacije civilnog društva koje promiču agendu „zaštite života, obitelji i religijske slobode“ započinju javno i politički vidljivije djelovati prilikom pokušaja uvođenja školskog programa seksualne edukacije 2006. godine. Tada je udruga Glas roditelja za djecu (GROZD) zagovarala svoj apstinencijski program, utemeljen na katoličkim shvaćanjima pitanja seksualnosti, seksualnog zdravlja, obitelji i rodnih uloga. Dok su mnoge feminističke, LGBTI i ljudsko-pravaške organizacije snažno kritizirale program, navodeći da sadrži netočne i diskriminirajuće informacije te da je u neskladu s hrvatskim zakonodavstvom i međunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava, GROZD je svoju argumentaciju fokusirao na pitanje roditeljskih prava na obrazovanje svoje djece u skladu s „hrvatskim vrijednosnim sistemom“, zatvarajući tako pitanja seksualnosti u okvir tradicionalnih hetero-kulturnih vrijednosti.
U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj se povećao broj grupa i inicijativa koje provode lokalnu varijantu vatikanske političke agende osporavanja seksualnih i reproduktivnih prava. Uz povećanu brojnost, te organizacije značajno su poboljšale i svoje sposobnosti mobilizacije, umrežavanja i lobiranja. Strategije njihovog djelovanja nastoje prikazati pojedina prava građanki i građana Republike Hrvatske (kao što su pravo na informaciju i obrazovanje o seksualnosti i rodnoj ravnopravnosti, pravo na bračnu jednakost, pravo na slobodne i autonomne odluke o vlastitom tijelu i reproduktivnom životu) kao pitanja izbora koji je opravdan „slobodom religijskog uvjerenja“, a oko kojih potom kreiraju diskurs kulturnog i ideološkog sukoba i duboke podijeljenosti hrvatskog društva. Te grupacije tako aktivno rade na sprječavanju uvođenja programa zdravstvenog/seksualnog odgoja i obrazovanja te građanskog odgoja i obrazovanja u škole, kao što i pokušavaju ograničiti i osporiti pravo na legalni prekid trudnoće, dok su 2013. godine uspjele putem referenduma u Ustav Republike Hrvatske uvrstiti diskriminatornu odrednicu braka kao zajednice muškarca i žene.
Upotreba demokratskog alata građanskog referenduma, kao i podnošenje Ustavne tužbe te upućivanje na proceduralne pogreške prilikom uvođenja programa školske seksualne edukacije svjedoče o taktičkom širenju i promjeni mehanizama kojima neokonzervativne organizacije i inicijative nastoje ostvariti svoje ciljeve. Također, kao i drugdje u Europi, i „hrvatski branitelji života, obitelji i religijske slobode“ u svojim argumentacijskim diskursima započeli su preuzimati koncept ljudskih prava, sa selektivnim naglaskom na tradicionalne, katoličke vrijednosti, dok za svoja mobilizacijska i zagovaračka djelovanja sve više koriste online peticije i društvene mreže31. Uz pokretanje građanskih inicijativa, ove grupacije svoje ideje zagovaraju i kroz programe političke stranke HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku, koja se zalaže za zakonsku zabranu pobačaja i medicinski potpomognute oplodnje, a djeluju i kroz grupu političkih stranaka pod nazivom Savez za Hrvatsku.
Okosnicu neokonzervativne agende suprotstavljanja seksualnim i reproduktivnim pravima u Hrvatskoj čini manja skupina dobro umreženih osoba, pripadnika i pripadnica nekoliko obitelji koje su povezane prijateljskim i poslovnim vezama te djeluju putem desetak „građanskih“ organizacija i inicijativa32. Neki od glavnih aktera vode i uspješne poslovne tvrtke, što uvelike doprinosi financijskim sredstvima njihovih javnih i političkih aktivnosti, a za koje tvrde da su omogućene privatnim donacijama. Dok financijska podrška ovih grupa i inicijativa ostaje netransparentna, očita je mobilizacijska i logistička podrška koju im pruža sam vrh hijerarhije Katoličke crkve u Hrvatskoj. Tako su prilikom prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o ustavnoj definiciji braka uspjeli angažirati oko 6000 volontera i volonterki, postaviti više od 2000 mjesta za prikupljanje potpisa te provesti široku kampanju u koju se aktivno uključio i zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić otvorenim pozivom vjernicima i vjernicama da izađu na referendum i glasaju ZA (brak kao zajednicu muškarca i žene).
Poimence, istaknuti akteri sprječavanja ostvarivanja seksualnih i reproduktivnih prava u Republici Hrvatskoj su obitelji Živković, Markić, Ilčić, Ćurlin i Planinić, te Vice Batarelo i Stjepan Bartulica. Marijo i Darka Živković već dugi niz godina promiču katoličko viđenje obiteljskog života te od 1987. godine vode organizaciju Obiteljski centar, a i članovi su Papinskog vijeća za obitelj. Od njihovo šestero djece, njih dvoje, Mario Živković i Željka Markić, oboje liječničke struke, nastavljaju njihov društveni angažman u zaštiti tradicionalne hrvatske obitelji. Željka Markić, voditeljica inicijative „U ime obitelji“, također je pokretačica udruge Marijini obroci Hrvatska, bliska suradnica udruge Obiteljsko obogaćivanje33, bivša potpredsjednica udruge GROZD te bivša predsjednica političke stranke HRAST. Uza sve to, vlasnica je i dvije tvrtke sličnog naziva: Sermon i SermonCRO. Sermon je tvrtka koja se bavi prevođenjem i za koju je do nedavno kao prokuristica radila Maria del Carmen Calvo del Valle, španjolska državljanka koja je izjavila da je u Hrvatsku došla s misijom osnaživanja organizacije Opus Dei. Druga tvrtka, SermonCRO djeluje regionalno i bavi se kliničkim ispitivanjima lijekova. Prema službenim stranicama ove tvrtke jedan od njenih sponzora je i TEVA Pharmaceutical Industries, tvrtka koja između ostalog proizvodi sredstva za kontracepciju. Njen brat, Mario Živković, također je u početku bio aktivan u inicijativi „U ime obitelji“, dok se u kasnijoj fazi više nije medijski pojavljivao. On također uspješno vodi nekoliko tvrtki, između ostalog i podružnicu jedne farmaceutske tvrtke, a iz financijskih izvještaja jedne njegove tvrtke vidljivo je da donira sestrinu udrugu Marijini obroci.
Ladislav Ilčić i njegova sestra Kristina Pavlović još su 1996. godine počeli s provedbom apstinencijskog programa seksualne edukacije TeenStar (izvorno razvijenog u SAD) u hrvatskim školama, da bi deset godina kasnije osnovali već spomenutu udrugu GROZD koja za cilj ima promicanje „temeljnih obiteljskih vrijednosti“. Ladislav Ilčić je i predsjednik stranke HRAST te član lokalnog gradskog vijeća grada Varaždina, a oboje su aktivni u inicijativama protiv bračne jednakosti i dostupnosti pobačaja. Druga sestra Ladislava Ilčića jest liječnica Marija Ćurlin, predsjednica udruge Centar za prirodno planiranje obitelji te članica iste političke stranke koju predsjedava njen brat, a sa suprugom je aktivna i u udruzi Marijini obroci. Kao „nezavisna“ stručnjakinja, Marija Ćurlin bila je angažirana i na izradi programa zdravstvenog/seksualnog odgoja koji je u ime udruge GROZD promicao Ladislav Ilčić. Krešimir Planinić, osobni prijatelj obitelji Markić i Ćurlin, odvjetnik je koji zastupa interese udruge GROZD i inicijative „U ime obitelji“. Također je i suosnivač i član upravnog odbora udruge Marijini obroci, kojoj predsjedava njegova supruga Renata, a koja je registrirana na istoj adresi kao i tvrtka Željke Markić, Sermon. Stjepo Bartulica, povratnik u Hrvatsku iz SAD-a, po vlastitom priznanju član organizacije Opus Dei, istovremeno je i povjerenik za vjerske zajednice u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske. Svoj „građanski“ angažman započinje 2009. godine osnivanjem udruge Centar za obnovu kulture s ciljem „promicanja dostojanstva svake ljudske osobe“ i s težištem rada na „području odgoja i obrazovanja mladih“. U tu svrhu, 2013. i 2014. godine u nekoliko hrvatskih gradova organizira seriju javnih nastupa Judith Reisman, kontroverzne autorice iz SAD-a, koja između ostalog zagovara apstinencijske programe seksualne edukacije. U svojim nastupima Judith Reisman je hrvatskoj javnosti odaslala „uznemirujuće“ poruke o pogubnosti seksualnog/zdravstvenog odgoja u školama te proglasila uvedeni kurikulum „produktom zločinačkog homoseksualno-pedofilskog rada Alfreda Kinseya“.
Uz Judith Reisman, Stjepo Bartulica u Hrvatsku je doveo i Lilu Rose, ekstremnu antichoice aktivistkinju iz SAD-a, koja je izjavila da je došla da „pridonese stvaranju jačeg prolife pokreta“ te da su potrebne „promjene u zakonodavstvu i ograničavanje abortusa“. Također, u sklopu „ljetnih škola za mlade“ u Hrvatskoj su gostovali i istaknuti akteri europske neokonzervativne agende, poput Sophie Kuby i Rogera Kiske. Sve te aktivnosti Stjepo Bartulica organizirao je zajedno s još jednim pripadnikom hrvatske dijaspore, Vicom Johnom Batarelom, koji je u Hrvatsku došao iz Australije. Zajednički su, u sklopu inicijative pod nazivom „I ja sam bio embrij“, pokrenuli i potpisivanje peticije usmjerene na zabranu abortusa i osporavanje Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Vice John Batarelo inače je predsjednik udruge Vigilare, kao i predstojnik Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije te vanjski član saborskog Odbora za dijasporu, a zajedno sa Željkom Markić aktivan je i u udruzi Obiteljsko obogaćivanje.
U vrijeme završavanja pisanja ovog izvještaja, krajem rujna 2014. godine, bilježimo dva događaja koja upućuju na načine kojima neokonzervativne grupacije u Hrvatskoj pokušavaju povećati pristupnost političkoj moći. Tako je spomenuta stranka HRAST potpisala sporazum o prijeizbornoj i postizbornoj koaliciji sa Hrvatskom demokratskom zajednicom, trenutno vodećom političkom strankom sa 25% potpore izbornog tijela. Uz to, inicijativa „U ime obitelji“ započela je s prikupljanjem potpisa za provođenje još jednog građanskog referenduma. Ovoga puta radi se o zahtjevu za promjenom izbornog sustava i uvođenjem preferencijalnog glasanja.
31 Inicijativa „U ime obitelji“ pokrenula je i informativni web-portal (narod.hr) za daljnju popularizaciju svojih ideja.
32 Grafički prikaz ove mreže, stvoren za potrebe kampanje „Građani glasaju PROTIV“ (u odnosu na referendumsko pitanje „Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“), dostupan je na http://glasajprotiv.com/wp-content/uploads/2013/11/octopus_dei01.swf.
33 Udruga Obiteljsko obogaćivanje provodi edukacijske programe organizacije International Federation for Family Development, koja ima savjetodavni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda, ali je usko povezana i s organizacijom Opus Dei.
