Najsjajnija i najveća pobjeda Hrvatske vojske u povijesti nosi naziv “Oluja” – zato što je u bitci za oslobođenje Hrvatske pomela srpskog okupatora. To je najveća vojna operacija u povijesti u modernoj povijesti Hrvata. Ona je počela 4., a završila 7. kolovoza 1995. godine.
Dana 4. kolovoza – Specijalna policija MUP-a RH krenula je s vrhova Velebita. Na početne položaje snage su uvedene tajno (pješice), sa svom logistikom, što govori o visokom stupnju organizacije, izdržljivosti i stege.
Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu.
Sljedećeg dana, 5. kolovoza – Oslobađanje Knina bilo je glavni događaj tijekom cijele vojno-redarstvene operacije. U Knin je oko 11 sati uz minimalne gubitke prva ušla 7. gardijska brigada, koja je djelovala paralelno s 4. gardijskom brigadom HV-a.
Oslobođeni su: Knin s okolicom, Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja.
Ujutro 6. kolovoza – Predsjednik Tuđman posjetio je Knin. Njegov dolazak u središte srpske pobune simbolički je označio politički kraj srpske paradržave u Hrvatskoj i početak uspostave suvereniteta Republike Hrvatske.
Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković).
Već 7. kolovoza ujutro 21. kordunski korpus SVK najavio je predaju – No bio je to manevar pa je general Stipetić zapovjedio nastavak napada. Korpus se predao 8. kolovoza, a oružje i opremu položio je 9. kolovoza.
Oslobođeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja. Izjava ministra obrane RH Gojka Šuška da je operacija završena u 18 sati 7. kolovoza, potvrdila je da konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je još nekoliko “džepova” otpora protivnika.
