Gost emisije ‘Nedjeljom u dva’ bio je demograf Stjepan Šterc koji je govorio o demografskom stanju u Hrvatskoj, pronatalitetnoj politici, Bleiburgu, iseljavanju Srba…
“Dok ne shvatimo težinu problema ne možemo napraviti ništa. Dok ne shvatimo da je razvoj uvjetovan demografijom ništa se neće promijeniti. Nije mi jasno da postoje ministarstva kao ministarstvo uprave, a ne postoji ministarstvo demografije”, kaže Šterc.
“Abortus najčešće provode žene koje već imaju dvoje djece. Ako se uvede profesionalni status majke za treće dijete mogli dobiti desetak tisuća više odluka da se rodi dijete”, istaknuo je Šterc.
“Moramo prije svega dati sigurnost mladim obiteljima i mladim osobama u hrvatskom društvu. Često me pitaju otkud novac. S kolegicom sam napravio istraživanje i vidjeli smo da nam za to treba 3-4% državnog proračuna, to je na razini 4 do 5 milijardi kuna godišnje. Čak sam išao na razgovor u Ministarstvo financija. Svi su me uvjeravali da 10% proračuna, to je oko 12 milijardi kuna, može se preusmjeriti negdje, a neće se ni osjetiti. To primjerice kaže pomoćnik ministra financija. Po ministarstvima postoji čitav niz izdvajanja za materijalne troškove”, istaknuo je Šterc.
Šterc je naveo kako je preduvjet pronatalitetne politike društvena, pravna, financijska i stambena sigurnost, što se može postići s 4-5 milijardi kuna godišnje.
“Bez useljeničkog revitalizacijskog modela nećemo moći izvući demografsku revitalizaciju zemlje. Tu imate opet useljavanje hrvatskog iseljeništva i tu možemo slijediti model Irske ili Izraela ili useljavanje drugog stanovništva koje nije hrvatsko”, pojasnio je.
U Irskoj 10% stanovništva mogu biti stranci koji se useljavaju u Irsku. “Uzlet je uslijedio na osnovu shvaćanja vlastitog prostornog potencijala i intelektualne spoznaje vlastitog iseljeništva. Kad je to komplementarno posloženo oni su se počeli dizati i u tome je uslijedio i povratak Iraca u Irsku. Procjenjuje se da u njihovom useljeništvu imate 50% Iraca i 50% nekog drugog stanovništva”, pojasnio je.
Pitao je Štreca tko je to nehrvatsko stanovništvo koje bismo mogli useliti. “Ukrajina će imati jaku emigraciju, Poljska isto, zemlje u našem okruženju, ali nismo atraktivni, moramo potaknuti useljavanje mjerama”, odgovorio je Šterc koji smatra da je ključ za provođenje toga ministarstvo ili ured za demografiju. “Izrael je to postavio na razinu svoje domovinske sigurnosti, svoj koncept. Imaju zadaću da kad npr. resorno ministarstvo donese zakon koji nije komplementaran demografskoj revitalizaciji, to ministarstvo mora mijenjati taj zakon”, objasnio je.
“Prije svega moramo riješiti pitanje nezaposlenih. Kako može država funkcionirati s 320 tisuća nezaposlenih, s 330 tisuća ovršenih i blokiranih… Morate stanovništvo usmjeravati prema djelatnostima koje nisu vezane samo uz urbane sredine. Imamo problem da malo selimo. To se može riješiti preseljavanjem ministarstava oko kojih bi se koncentrirali ljudi”, poručio je.
Na pitanje treba li Hrvatska čekati porast BDP-a od 5 posto kaže kako ga nikada neće dočekati. “Ljudski potencijal je ključni potencijal i za razvoj svih djelatnosti koje se temelje na profitu. Sad su svi to shvatili i to je ozbiljna priča”, istaknuo je.
O Bleiburgu
Govorio je o priči svog oca koji je bio na Bleiburgu. Potvrdio je da se bavio procjenama između popisa stanovništva 1931. i 1948. godine, koliko bi stanovništva bilo po standardnim stopama susjednih zemalja, čak je uzeo manju stopu, i koliko stanovništva nedostaje i došao do brojke da je u Hrvatskoj nedostajalo 350 000 stanovnika (Hrvata) u popisu 1948. godine, da je na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine ta brojka iznosila 500 000, a i da je izračunao da ih je na Bleiburgu i Križnim putovima ubijeno 305 000. Stanković je uporno ponavljao da je iznosio različite brojke ne shvaćajući da se radi o različitim brojkama za različite skupine stanovnika.
O iseljavanju Srba
Stanković je podsjetio kako je Šterc bio pomoćnik ministra obnove Jure Radića 1995.-2000., te je rekao kako im SNV stavlja na teret da nisu dovoljno učinili za povratak Srba u Hrvatsku.
“Tih tekstova o meni je bilo nekoliko u Novostima. Jedno vrijeme sam bio odsutan iz javnosti jer su govorili o meni da sam ideolog, povezivali s etničkim čišćenjem, iako predsjednika Tuđmana nisam ni upoznao. Ja sam vodio možda najosjetljivije pregovore s međunarodnom zajednicom i sa predstavnicima Srba u Hrvatskoj. To nikada nije bilo u javnosti. Oni vrlo dobro znaju kako sam ja funkcionirao. Tražio sam popis svih ljudi koji se žele vratiti u Hrvatsku, pred predstavnicima međunarodne zajednice, i rekao da ćemo ih odmah vratiti. Zato što smo imali ankete UNHCR-a, sve smo analitički promatrali, dio se tih ljudi zaista nije želio vratiti u Hrvatsku, a oni koji su htjeli smo ih odmah trebali vratiti jer je bio užasan pritisak na Hrvatsku”, rekao je.
Upitan od strane Stankovića o ljudima koji su se 1995. odmah nakon Oluje htjeli vratiti u Hrvatsku, a Tuđman je rekao da ne može, rekao je da se nikad nije dogodilo da je on bilo kakvu stvar rekao vezano uz takav stav. Ispričao je vezano uz transkripte koji su se pojavljivali u medijima, da su to stvari koje su se izgovarale kako bi se umiljavali predsjedniku Tuđmanu, ali da nikad nije dobio zadatak da takvo nešto provodi.
“Pregovori su vođeni pred patronatom međunarodne zajednice, oni su sve znali. Stanarsko pravo – došao sam pred njih i rekao da donesu iz zakona bilo koje države gdje se društveno vlasništvo tretirao kao privatno vlasništvo. Kad smo vodili pregovore, među traženjima povratka stanarskog prava bilo je osoba koje su imale nekoliko nekretnina u Hrvatskoj. Stanarsko pravo bilo je dio relikta komunističkog sustava. Postavili smo uvjet da ga vraćamo onima koji nemaju nikakvu nekretninu u Hrvatskoj, što je logično, ali ne možemo vratiti nekome tko je koristio sustav kako bi došao do stanarskog prava, a ima nekoliko nekretnina u vlasništvu. Međunarodna zajednica je prihvatila i potpisala sporazum o tome koji mi danas ne pokazujemo javnosti – prihvatila je da će se svi riješiti koji nemaju privatno vlasništvo”, zaključio je.
Cijelu emisiji pogledajte ovdje:
