Dr. sc. Hrvoje Pende: Franjo Panj u Hrvatskom saboru

Foto: Hrvoje Pende

Vrijeme je kad smo po HDZLGBTTQISDP zajednici učinili velik civilizacijski iskorak i usvajanjem Istanbulske dodatno se potvrdili kao država koja pripada krugu zapadne, liberalne demokracije, što god to danas značilo. Nekažnjeno nasilje prema ženama i djeci (valjda i prema muškarcima) ostavljamo iza sebe: svi nasilnici bit će kažnjeni, a naša komunikacija bit će tolerantnija, empatična, puna uvažavanja, posebice javna.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ipak, na početku novog doba, našu sumnju u civilizacijski iskorak u društvo nenasilja pobuđuje sam premijer i to načinom komunikacije sa saborskim zastupnikom Buljem. Naime, nakon što je zastupnik Bulj premijeru poručio da prestane biti briselski ćato, premijer je Bulja nazvao panjem. Kolokvijalno, panj označava priprostog, priglupog muškarca – mamlaza, glupana, tupana, tikvana.

Znači, u slučaju premijerovog obraćanja zastupniku Bulju radi se o uvredi, odnosno omalovažavanju, što predstavlja jedan od najpodmuklijih oblika verbalnog zlostavljanja. Vrijeđanje nastaje uvijek kada nekoga pokušamo poniziti i omalovažiti (kada npr. nekome kažemo da je beznačajan, idiot, glupan i sl.). Verbalno zlostavljanje ne mora uvijek sadržavati oštar ton i jasne riječi. Ono se može počiniti naizgled benignim načinom, „iskrenim i brižnim“ tonom.

Naime, u ovom slučaju ponižavajuće primjedbe pod maskom šale vrlo su jasno usmjerene na zastupnikovu narav i na njegove intelektualne sposobnosti. Na stranu što „politički korektni i uvaženi“ komunikološki stručnjaci, sveprisutni u mainstream medijima, ovo verbalno nasilje premijera nisu nazvali pravim imenom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„To je bilo iz srca“

Da sve ne bi ispalo sirovo i nasilno, nespretno je izmišljena slučajna greška (lapsus) premijera, a odmah nakon toga i objašnjenje koje je dodatno pojačalo uvredu. Naime, premijer je rekao kako ga zastupnik Bulj prilikom svojih nastupa uvijek podsjeća na Franju Panja – lika koji se pojavljuje u samo jednoj epizodi jugoslavenske TV serije „Čovik i po“ iz 1970-ih godina.

Naknadno, premijer kaže da je to bilo „s respektom“ (!) prema zastupniku Bulju. To je, po premijeru „bilo jako dobro“ i zato se premijer čudi što se Bulj osjetio pogođenim, jer eto, „to je bilo iz srca“. Takvo objašnjenje ima snagu razuma i iskrenosti jednaku pravnoj snazi Interpretativne izjave u sklopu ratifikacije Istanbulske. Naime, vrlo je jasno da ovdje nije bilo riječi o nesvjesnoj grešci u govoru (lapsusu), nego o namjernom vrijeđanju, što je nakon premijerovog pojašnjenja „lapsusa“ postalo još jasnije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Ne znaš ništa radit’, a nisi ni pametan“

Kako bi dodatno dekodirali premijerovu poruku, odaslanu kao pošalicu, potrebno je vidjeti tko je bio Franjo Panj i što je personificirao u toj seriji. Da bi to saznali poslužit će nam kratak razgovor iz jedne epizode.

Dođe priprosti Franjo, kojeg ponekad zovu i Panj, u ured uglednog „funkcionara“, svog rođaka Vice kako bi ga zamolio za uslugu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pita Vice Franu: „zašto si doša’“.
Franjo odgovara: „a da me zaposliš”.
„Šta bi ti tija bit’“, pita ga Vice.
„A čuješ, ako mi možeš nać’ koje bolje misto“, odgovara Franjo.
„A šta znaš radit’“, pita Vice.
Franjo priglupim pogledom odgovara: „ništa“.
Vice ustvrdi „ne znaš ništa radit’, nisi ni pametan, a ne bi se tija ni umarat’“.
Uglavnom, Franjo Panj predstavlja tupana koji ništa ne zna raditi, ali „tija bi dobit’ koje bolje misto“.

Glup si i nesposoban

Znači, kad vam netko javno kaže da ga podsjećate na lika koji personificira glupost i neznanje, naravno da želi reći da ste glupi i nesposobni, odnosno, želi vas uvrijediti i omalovažiti u javnosti. Usporediti nečiju osobnost i nastup s Franjom Panjem šalje samo jednu poruku: glup si i nesposoban. To je jasno svakom tko ima zdrav razum i poznaje minimum pravila komunikacije. Stoga, smiješno je i dodatno omalovažavajuće prema ukupnom građanstvu što se iz Sabora poručuje kako je to u stvari bilo simpatično i da se nije mislilo ništa loše.

Jednako bi bilo kad bi Predsjednik SAD-a člana Kongresa usporedio s Lloydom Christmasom, poznatim likom iz filma „Glup i gluplji“ kojeg je glumio Jim Carrey. Jer Lloyd je dobrodušan i pošten lik, ali i potpuno glup. Ne znam koliko bi simpatično to bilo kongresmanu (žrtvi) i američkoj javnosti te na koji bi način američki mainstream mediji takvo nasilje pokušali amortizirati i učiniti ga simpatičnim.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne cendraj!

Kad se zastupnik Bulj blago pobunio protiv takvog verbalnog nasilja, predsjednik Sabora mu je poručio da ne „cendra“! Cendravac (cendralo) u hrvatskom jeziku označava razmaženog plačljivka koji svojim bezrazložnim plakanjem živcira okolinu. Znači, ne samo da je vrh HDZ-a javnosti poručio da zastupnika Bulja smatra glupim i nesposobnim, nego ga optužuju da je cendralo i da ne zna „muški“ prihvatiti kritiku na svoj račun. Čini mi se i da diskurs gdje se nekoga poziva na „muškost“ nije baš u skladu s Istanbulskom? Možda se i ovdje radi tek o „simpatičnom lapsusu“ predsjednika Sabora ili u stvari istanbulski HDZ-ovci o Istanbulskoj nemaju pojma?

Sve skupa (premijerova pošalica i intervencija predsjednika Sabora) vrlo je daleko od načela njihove Istanbulske, a mnogo bliže lošem humoru i otrcanom šarmu nasilnih balkanskih političara.

Vrijeđanje bilo koga pa i kolege saborskog zastupnika ne pripada habitusu moralnog političara, pripadnika „intelektualne elite“, kako je premijera nazvao uvrijeđeni zastupnik Bulj.

Intelektualna elita?!

S druge strane, uz preblagu kritiku doživljene uvrede, zastupnik Bulj koji je u Domovinskom ratu prošao mnoga bojišta, pošten političar, ostavio je dojam kao da se ustručava primjereno odgovoriti na podmuklu uvredu. U svojem uzmicanju, zastupnik Bulj premijera čak uzdiže na poziciju „intelektualne elite“. Ali da bi netko bio pripadnik bilo koje pa tako i intelektualne elite nije dovoljno biti na najvišim pozicijama, govoriti nekoliko jezika niti je dovoljno biti odgajan u komunističkoj buržoaziji i biti njezin izabranik. Elite su ipak nešto drugo, ali o tome postoje cijele teorije i svakome su lako dostupne.

Zastupnik Bulj sigurno zna da ovim društvom vladaju pseudoelite koje su svoje, danas čvrsto korijenje, u hrvatskom društvu pustile 1945. godine kada je ukupna elita u „regionu“ u nekoliko godina smaknuta ili na razne načine neutralizirana. Nova, kritična masa stvarne hrvatske intelektualne elite, one koja je jasan kritički odraz društva, tek posljednjih godina polako dolazi do izražaja. Biti pripadnik intelektualne elite i istovremeno biti član hrvatske Vlade za sada je još uvijek nemoguće. Što se mene tiče, više elitnih svojstava potrebnih ovom društvu ima Miro Bulj nego premijer.

Samopokoravanje

Svatko bi trebao biti svjestan svojih vrijednosti i ni u kojem slučaju ne pognuti se pred drugim ljudima, jer kao što se kaže, nitko te ne može omalovažiti ako mu to ne dozvoliš. Ako te neka umišljena veličina uvrijedi, time ona govori o sebi, a ti joj uzvrati učinkovitijom municijom – istinom, a u ovom slučaju, zastupniku Bulju municije nije nedostajalo.

Na žalost, samopokoravanje je dio opće kulture našeg naroda, naučene kroz dugu povijest potlačivanja, potiskivanja sebe i svojeg. Kao što je tovar naučen da ga gazda mlati, tako je i naš narod naučen da mu se naređuje i docira; da ga se maltretira, a on da šuti i trpi. Čak i danas, 2018. godine kad su (barem naizgled) totalitarni i strani režimi iza nas, pošteni i hrabri, nekompromitirani ljudi koji su se za ovu državu borili, pristaju, odnosno ne reagiraju hrabro na vlastito omalovažavanje. Imaju obzira. Zašto? Prema kome? Čemu?

Kako prepoznati lažnjaka

Identitet političara temelji se i na njegovoj sposobnosti da svoje profesionalno biće ne odbacuje i ne zamjenjuje privatnim ni na najmanji poticaj. Jer ako to učini, ako se u javnom nastupu spotakne o svoju sujetu, nadmenost, predrasude, tada se njegova uljuđena fasada ruši i pod sobom otkriva običnog glumca, prostaka, lažnu veličinu.

S druge strane, velike osobnosti prepoznajemo kao velike upravo zbog svoje sposobnosti da potpuno uđu u svoju profesionalnu ulogu; da u nju uđu do kraja. One se ne daju smesti vanjskim ni unutarnjim zbivanjima, ma kako bila iznenadna, provokativna, neugodna. Da parafraziram poznatog japanskog pisca Kazua Ishigura, svoju stručnost i etičnost velike osobnosti nose kao što fino odgojen gospodin nosi lijepo odijelo; one nikad neće dopustiti da im ga okolnosti strgnu pred očima javnosti; odbacit će ga samo onda kad to same požele, a to će uvijek biti daleko od javnosti.

Jedino svojim odnosom prema svemu oko sebe političar gradi svoj identitet i autoritet. Jer ono što se objektivno događa u politici nije od presudne važnost; važan je način na koji političar reagira na objektivna događanja – svaki dan u svakoj situaciji. Osobni integritet je način života; vidi se u svemu što radimo, od važnih političkih odluka do ponašanja u najobičnijim situacijama.

Pitam se što bi bilo da se umjesto o gospodinu Bulju radilo o ženi? Kakav bi odgovor premijera bio tada i ako bi bio isti ili sličan, bi li se tada radilo o nasilju? Može li se danas ženi ili križnoodijevalu nekažnjeno reći sve što se može reći muškarcu? Na primjer, da svojim nastupom neodoljivo podsjeća na Kelly Bundy iz TV serije Bračne vode. Vidjet ćemo što će o tome kroz praksu reći GREVIO.

Uostalom, tko će i kada počupati sve visokopozicionirane i jako dobro plaćene panjeve iz hrvatske javne uprave?

*Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013).

U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.

Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.