Dr. sc. Hrvoje Pende: Pučka pravobraniteljica – umjesto da brani prava građana pred tijelima javne vlasti ona se bori protiv ustaša

U strahu od ustaške ofenzive ovih dana pravovjerni mediji bombardiraju nas pohvalama Pučkoj pravobraniteljici (PP) koja je u svojem nedavnom izvješću o „relativizaciji zločina u NDH“ progovorila o navodnom toleriranju ustaštva u Hrvatskoj. Za sve je okrivila Vladu kojoj predsjeda, ni manje ni više nego Andrej Plenković.

Već je stvarno postalo dosadno, a izgleda i posve neplodonosno, polemizirati sa zabludama balkanskih „antifašista“ i njihovih apologeta pa ću tu temu danas preskočiti. Neću o tome i zbog toga što Hrvatska ima mnogo većih problema od „ustaških“ grafita, početka pjesme Bojna Čavoglave i povijesne revizije (koja je naravno prijeko potrebna), na koje teme se naročito okomila PP.     

Neprobojan štit protiv diskriminatora

Njezino pamfletsko izvješće podsjetilo me na jednu drugu temu, mnogo važniju za Hrvatsku. Naime, u  svojem izlaganju o Plenkovićevom paktu s ustašama (!), PP kaže da se „ne smiju narušavati vrijednosti jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava, na kojima počiva Ustav Republike Hrvatske“. Inače, zaštita prava i jednakosti građana pred tijelima javne vlasti jedan je od glavnih zadataka PP-e. Unutar spomenute teme, zanimljivo je razmotriti djelovanje PP-e u slučaju diskriminacije na poslu, ali ne zbog „druge“ nacionalnosti ili vjere, nego zbog toga jer ste se u organizaciji suprostavili nezakonitom radu.       

Zabilježena praksa kaže sljedeće. Ako ste „čistokrvni Hrvat“ i pri tome heteroseksualan muškarac (HMH), ali vas usprkos tom neprobojnom štitu protiv diskriminatora, poslodavac (tijelo javne vlasti) ipak diskriminira i to zato jer svoj posao obavljate zakonito i savjesno, tada zaboravite svoja ustavna prava. Na vašu argumentiranu pritužbu PP će vam suhoparno odgovoriti da niste diskriminirani jer prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije točno piše zbog čega možete biti diskriminirani. A to ne možete biti zbog poštenog i zakonitog rada. Točka. Slučaj riješen.

Uz put će vam poručiti da se slobodno obratite sudu ako niste zadovoljni njezinom odlukom. Naravno, privatnom tužbom, o svojem trošku. Jer ona nema vremena za nevažne stvari poput diskriminacije nad zaposlenicima tijela javne vlasti. Tko je još vidio da se javni službenik žali na uskraćivanje prava na zakonit i savjestan rad! Ali postavlja se pitanje: što bi bilo da je žrtva diskriminacije (nejednakog postupanja u istim okolnostima) Srbin ili Gruzijac, Rom ili Pakistanac? Možda bi tada bilo riječi o diskriminaciji jer se ne radi o HMH-u? Zakonodavcu, kao ni PP-i nije važno postojanje diskriminacijskog čina – najvažnije u priči je postojanje u zakonu navedene diskriminacijske osnove.   

Prema Pučkoj pravobraniteljici sva politička uvjerenja ostvaruju se samo u strankama

Ako pak pokušate dokazati nejednako postupanje prema vama u tijelu javne vlasti zbog vašeg političkog ili drugog (etičkog) uvjerenja (što jest diskriminacijska osnova) i to potkrijepite dokazima, tada će vam PP izbaciti komunističku tezu kako „političko ili drugo uvjerenje“ podrazumijeva „isključivo ideološko uvjerenje koje se veže uz društveno-političko djelovanje pojedinca u okviru zakona“. Kako god okrenete, ako ste HMH teško ćete dokazati diskriminaciju. Ne ide vam u prilog ni to što je diskriminator potpredsjednik vladajuće stranke koji se javno zalaže za antifašizam, toleranciju i sva moguća stvarna i izmišljena prava.   

Ali vratimo se na definiciju političkog djelovanja. Vjerojatno zbog ustaške prijetnje i raznih drugih političkih utjecaja, PP zaboravlja da političko djelovanje u razvijenim zemljama ne znači ono što je značilo u SFRJ i SSSR-u. Naime, u suvremenom razvijenom svijetu „društveno-politički“ djeluje svatko tko u javnosti iskazuje svoje ideje, stavove, kritički propituje organizacije i društvo te na taj način oblikuje javno mišljenje. Svaki javni istup s ciljem da se ispravi i poboljša postojeće stanje rada tijela javne vlasti predstavlja intervenciju u društveno-politički prostor, nastojanje da se uvedu promjene u društvu te je time takva aktivnost ujedno i „društveno-političko djelovanje“ i to mnogo više nego što je to međusobno svađanje dva brata blizanca (HDZ i SDP).    

Osim toga, već bi najosnovnijom logikom i poznavanjem načina rada domaćih političara trebalo biti jasno da se zaposlenik javnim istupom vrlo lako može zamjeriti nekome iz vladajućih struktura te ga ovaj zbog toga može  diskriminirati jer je na poziciji moći. Posao PP-e u tom slučaju bio bi istražiti u potpunosti zašto je netko diskriminiran (kad je već očito da se radi o nejednakom postupanju u istim okolnostima) i u organizaciju unijeti jednakost – upravo one vrijednosti za koje se navodno bori. Svuda u razvijenom svijetu PP ima široke ovlasti u istraživanju svega što smatra potrebnim kako bi obranio prava građana pred tijelima javne vlasti. Međutim, u slučaju Hrvatske, poput mnogih drugih institucija koje kadrovski popunjava HDZSDP, PP često služi tek kao smokvin list vladajućima za nastavak zloporabe vlasti. Primarna je zaštita političara od neugodnosti postupka, ljudska prava građana su sekundarna.

Nedorečenost Zakona u funkciji uskrate ustavnih prava

Nedorečenost zakona ne bi se smjela koristi s ciljem da se osnovana pritužba građanina odbaci. Umjesto odbacivanja osnovanih pritužbi, u okviru postojećih propisa PP bi trebala učiniti sve da pronađe rješenje kako bi koristeći zakonske propise osigurala i zaštitila prava pojedinca koji je zbog posve određenog razloga odlukom tijela javne vlasti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih.

Važna ovlaštenja koja PP ima na dispoziciji trebalo bi u svakom predmetu iskoristiti u cilju stvaranja uvjeta za učinkovito suzbijanje diskriminacije u društvu (a time i korupcije, nezakonitosti, neprofesionalizma, neznanja i sl.), a ne u cilju podrške političarima koji i dalje u tijelima javne vlasti podržavaju mediokraciju, a često i korupciju, nezakonitost i sl. pojave.   

Kao što je slučaj od početka stvaranja RH, postojeći problem uvijek se može ignorirati; važne društvene institucije u svojem radu mogu pokazivati neprihvatljiv stupanj štetnog formalizma i pseudostručnog frazeološkog diskursa (što često i čine) te će na taj način osnovna ljudska prava pojedinaca i nadalje ostati tek teorijska i prividna, umjesto stvarna, provediva u praksi i djelotvorna. Istovremeno institucije će izmišljati i predimenzionirati društvene probleme koji ni približno ne predstavljaju opasnost za hrvatsku državu kao što je to nesposobnost i korupcija.    

Takva praksa važnih institucija nas je i dovela u duboku vrijednosnu krizu u kojoj se društvo nalazi, a koja ima dalekosežne posljedice na opće stanje i budućnost Hrvatske.

Izmjena Zakona o suzbijanju diskriminacije – u hitnu proceduru

Ako PP nije sposobna unutar postojećeg Zakona o suzbijanju diskriminacije braniti jednakost građana pred tijelima javne vlasti, što joj je osnovni zadatak, onda neka potakne izmjenu Zakona o suzbijanju diskriminacije. Dok ne dođemo do boljih saborskih zastupnika, poštenijih ministara i premijera za čijih se mandata neće kažnjavati zakonit i savjestan rad, prilagodimo se stvarnosti i omogućimo ostvarivanje ljudskih prava onima koji žele raditi profesionalno i pošteno.

Stoga predlažem dopunu članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije na način da se u diskriminacijske osnove doda sljedeće: „savjestan i zakonit rad“. PP će tada lakše provoditi zakon i ostvarivati prava građana. Kad se društvo razvije do razine na kojoj se u tijelima javne vlasti neće kažnjavati ono što razvijene demokracije potiču i nagrađuju, tada se zakon opet može vratiti u „normalu“.

Istina, zakon bi čudno izgledao da u sebi sadrži zakonit i savjestan rad kao diskriminacijsku osnovu, ali barem bi sankcionirao realno stanje, a to i jest bit svakog zakona – sankcioniranje postojećeg stanja do kojeg su se društveni odnosi autonomno razvili.

Kad bi PP i sve ostale javne institucije svoj osnovni posao radile savjesnije, neovisnije i profesionalnije, tada bi imale manje vremena za traganjem za „ustaškim“ grafitima, nepodobnim pjesmama, govorima i povjesničarima.

Najsramnija epizoda u novoj hrvatskoj državi

Referendum za pravedniji izborni sustav je alat pomoću kojeg bi se društvo u bliskoj budućnosti oslobodilo loših kadrova na važnim pozicijama. Institucije bi pomalo zauzimali oni najbolji među nama. To naravno ne odgovara HDZSDP koaliciji. Stoga, kako bi spriječili referendum vladajući su režirali jednu od najsramnijih epizoda u novoj hrvatskoj državi (koja traje). Za taj posao, kao i za planove o budućem onemogućavanju neposredne demokracije, pridobili su razmjerno velik dio političke scene i javnih službenika. Čitajući analizu regulacije referenduma koju je nedavno na svojim stranicama objavila PP, jasno je da se tom timu pridružila i ona te je time dala doprinos daljnjem urušavanju ionako nestabilnih temelja naše mlade države.

Umjesto rada na polju obrane ugroženih osnovnih ljudskih prava svih građana Hrvatske, PP bi radije zabranjivala pjesme i rad povjesničara koji se usuđuju preispitati „utvrđene povijesne činjenice“, proganjala bi grafitere i uz put načelno branila neugrožena i izmišljena prava apstraktnih zajednica.

Jadan puk i blago vladajućima pored takve Pučke pravobraniteljice.        

* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).

U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.

Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr