Dok svi mediji izvješćuju kako je Todorić izručen hrvatskim vlastima koje još uvijek nisu uspjele ispitati sve svjedoke u slučaju Agrokor, ovih se dana u stanovima hrvatskih građana iznenadno našao „bestseller“ u izdanju Jutarnjeg lista. Autorica knjige (koautori nisu navedeni), Martina Dalić, odlučila je narodu objasniti o čemu se u stvari radilo u vrlo zapetljanoj i maglovitoj priči koja se tiče rješavanja slučaja Agrokor.
Naime, već duže vrijeme s raznih strana Vlada se proziva za velike muljaže u tom slučaju. U zadnje vrijeme pojavile su se i neke nove snage na političkoj sceni, koje uz aktualnu raspadajuću oporbu tvrde da se u slučaju Agrokor puno toga događalo u debelom zaleđu od zakona i poslovne etike te da bi mnogi upleteni u taj posao trebali kazneno odgovarati. Nešto je čak i USKOK o tome stidljivo prozborio pa je netko na trgu sv. Marka odlučio da takvim komešanjima treba stati na kraj.
Stvar je važna da bi se samo tako pustilo da nepozvani pojedinci obmanjuju narod i jačaju postojeće nepovjerenje prema časnim ljudima u našoj časnoj Vladi, kako je svoje drugove krstio ministar uprave Lovro Kuščević. Osim toga, valja izvaditi bubu iz uha postojano uspavanom Dorhu i vratiti ga u mirno stanje hibernacije. Čemu da se ljudi uznemiruju i hvataju jalova posla istraživanja nekakvih tajnih grupa i sumnjivih zakona kad oni koji su im ukazali povjerenje unaprijed znaju da je sve čisto kao kapljica vode iz izvora koje temeljem odluke hrvatske Vlade odnedavno, po povoljnoj cijeni iskorištava Atlantic grupa (točnije Cedevita kao dio Atlantic grupe). Stoga, neka dorhovci neometano spavaju svoj višedesetljetni san još barem dok aktualni ortaci hrvatske zbiljnosti ne odu u nezasluženu mirovinu.
Konstrukcija stvarnosti
A kako bi na leđima prevarenog naroda u svoju izdašnu mirovinu doplovili mirno, Vlada je odlučila da područje društvene nezainteresiranosti za slučaj Agrokor treba popuniti informacijama koje Vladu prikazuju kao spasitelja koji je Hrvatsku napokon uspio osloboditi ralja ortačkog kapitalizma.
Znači, ako slučajno ne znaš, ne zanima te i gledaš svoja posla – neće ići! Moraš znati. Kako? Ne brini. Ima tko će se za to pobrinuti. Velika amoralna tvorevina nastala djelovanjem mainstream medija i politike osigurat će dovoljnu količinu svega što narod treba čuti i vidjeti. Svega. To je barem lako u suvremenom svijetu čije se razumijevanje dominantno odigrava na Internetu gdje ništa ne može pobjeći od iskrivljavanja, pretjerivanja, umanjivanja, fabriciranja i sličnih oblika manipulacije informacijama.
Gledano iz perspektive medijskih štetočina, do sada nije bilo boljih uvjeta za njihove nemoralne aktivnosti. Koji se manipulator ne bi poželio naći u zoni premreženoj Internetom u kojoj je gotovo nestala svaka neovisna i potpuna informacija pa više nikome ništa nije jasno. Do istinite informacije može se doći samo između napisanih redaka, intuitivno i na temelju prethodnih spoznaja. Stoga, današnji čovjek treba biti životno zainteresiran za određenu temu i imati potrebnu vještinu razumijevanja medijske manipulacije kako bi dohvatio barem komadić neiskrivljene stvarnosti.
U cijeloj toj informativnoj sumaglici tiskana knjiga asocira na neka poštenija vremena, na odgovornost prema napisanoj riječi pa je svakom mudrom manipulatoru društvene zbilje pametno svoju rabotu ukoričiti i staromodnim putem plasirati na tržište.
Nekoliko asocijacija u vezi sa slučajem
Moja prva asocijacija u vezi s objavom uradka Martine Dalić bio je naslov Trust Me, I’m Lying: Confessions of a Media Manipulation, autora Ryana Holidaya, insidera koji je prije nekoliko godina javnosti otvoreno prikazao prijevarni svijet suvremenih medija koji ne služe objektivnom informiranju, nego u interesu određenih grupa stvaraju virtualnu realnost – fabriciranjem informacija čine da nestvarni svijet izgleda stvaran, kao i obratno. Ništa posebno novo, ali vrlo dobar izvor informacija za jasniji uvid u temu rastakanja profesionalizma i morala u zapadnim medijima koji su do prije nekoliko desetljeća ipak imali razmjerno visok stupanj objektivnosti.
Druga asocijacija odvela me u 1980-e kad su komunistički vlastodršci nemilice trošili tiskarske strojeve kako bi pomoću stotina tisuća primjeraka raznih knjiga o životu i radu Druga Tita uplakani narod zadržali na pravoj liniji. Sve knjige o JBT-u trenutačno su postale „bestseller“, naravno o trošku poreznih obveznika. Bile su standardan poklon za svakog poslovnog partnera, učenika generacije, novoprimljenog omladinca, primjernog vojnika i mnoge ostale ponosne Jugoslavene.
Treća asocijacija odvela me još malo dalje u prošlost – u doba Agitpropa koji je nakon „oslobođenja“ 1945. godine imao zadatak širenja komunističkih ideja te stvaranje i prijenos informacija koje su hvalile dostignuća komunističke vlasti. Imali su i razna odjeljenja, komisije pa je tako postojala i komisija za pregled knjiga koja je odlučivala koje se knjige trebaju zabraniti, a koje misli i ideje treba tiskati i promovirati.
Agrokor Agitprop
Na tragu zadataka i djelovanja Agitpropa, zanimljive su izjave Vladinih pomagača u širenju hvale o rješavanju slučaja Agrokor; o postignućima ove Vlade u razvoju demokracije i spašavanju radništva. Guverner HNB-a, Vujčić, smatra da Vlada svojim radom isušuje tlo za ortački kapitalizam. Emil Tedeschi iz prethodno spomenute Atlantic grupe misli da Martini Dalić treba reći hvala zbog uloge u spašavanju Agrokora; kaže čovjek da je ona naša heroina! Gojko Drljača, glavni urednik gospodarskog sadržaja Hanza Medije toplo nam preporuča ovo štivo jer da ćemo svi koji taj uradak pročitamo uvidjeti kako je to iznimno zanimljiva publicistika; štoviše da ćemo je pročitat u dahu i otkrit puno toga novoga. Drljača je knjigu gđe. Dalić uzdigao u visine s kojih postaje jasno kojim putem društvo treba krenuti.
Hvalospjevima nije bilo kraja pa se čovjek pita zbog čega je žena uopće otišla iz vlade? Pritiska iz medija? Kojih i čijih? Ah da, dobili smo više objašnjenja njezina odlaska od kojih valja izdvojiti ono Božidara Škegre (čovjek koji je svojim radom na utjecajnim pozicijama pridonio katastrofalnoj privatizaciji i krivom smjeru hrvatskog gospodarstva) koji poručuje građanima da je Martina Dalić vrlo odgovorna osoba koja je otišla nakon što je uvidjela da bi njezin ostanak mogao ugroziti cilj svih ciljeva. Pri tome nam je i on dao preporuku za Knjigu desetljeća! Uz sve iskazane pohvale ovom prosvjetiteljskom uradku, sljedeći logičan korak je uvrštenje hrvatske gospodarske Biblije u Kurikulum – barem u eksperimentalnoj fazi.
Prosvjećivanje birača
Indikativna u cijelom slučaju je i tvrdnja g. Drljače kako su naši političari jako dobro shvatili da birači nisu racionalni, nego iracionalni. Imajući to na umu, a uvijek na usluzi vlasti, što je Hanza Mediji preostalo nego u kritičnom trenutku pripremiti izdanje 45.000 primjeraka ispravne knjige i podijeliti je narodu besplatno. Cilj je naravno plemenit: racionaliziranje, opismenjavanje i ispravno usmjeravanje birača.
Potvrda iznijete teze o iracionalnosti birača dogodila bi se kad bi građani povjerovali u naslov i glavne poruke Knjige te na sljedećim izborima još jednom poklonili povjerenje HDZSDP koaliciji čiji su vođe još 1990-ih postali kumovi i ortaci ukupnoj politpoduzetničkoj klasi u Hrvatskoj. Nije valjda da nam gore spomenuta ekipa iz grupe podrške Martini Dalić želi reći da je ortački kapitalizam u Hrvatskoj stvorila neka bjelosvjetska zavjera i da to s našim „racionalnim“ političarima na vlasti i njihovim izabranim poduzetnicima nema nikakve veze?
Možda je za to kriva emigracija čiji zdravi kapital nije bio podoban za stvaranje kapitalizma i demokracije u Hrvatskoj, nego samo za punjenje stranačkih i privatnih džepova? Valjda su se hrvatski milijarderi (štićenici struktura iz doba SFRJ) obogatili isključivo svojim idejama i mukotrpnim radom? Gdje? U Hrvatskoj za vrijeme rata to sigurno nisu mogli, osim ako nisu bili ratni profiteri. Pa gdje onda? Možda u Americi ili Nizozemskoj? Finskoj, Njemačkoj, Norveškoj?
Ne – nisu! Silno su bogatstvo stvorili upravo u Hrvatskoj na temeljima ortačkog kapitalizma, a često i najobičnijom pljačkom. Opće je poznato da 1990-ih u Hrvatskoj „kapitalizam“ nije bio orijentiran na razvoj gospodarstva, nego na trgovinu i lihvarstvo, a od tih pojava nije daleko ni danas. Umjesto izgradnje društva na osnovi jednakih šansi za sve svoje građane, država je u početku izabrala pojedince i zakonski im omogućila kupovinu (pljačku) društvene imovine bez novca.
Ortaci u rastakanju Hrvatske
Sve se to događalo dok su drugi ginuli na bojištima. Na djelu je bila rijetko viđena legalizacija neprihvatljivih normi ponašanja. Vrijednosti jugoslavenske kriminalno-udbaške kaste postavljene su kao temelj privatizacije društvene imovine pa posljedično danas imamo osiromašenu državu i bolesno društvo iskrivljenih vrijednosti čiju sudbinu određuje nelegitimna menadžerska i politička klasa.
Kao i uvijek, računi za učinjeno moraju doći na naplatu, a jedan se račun naplaćuje i u vidu masovnog odlaska mladih iz države, sve uz ciničan smijeh politpoduzetnika koji su se još jednom okupili, ovog puta u NSB-u, kako bi javnost pokušali uvjeriti u novu laž. Upravo su ljudi koji su sjedili u NSB-u na promociji knjige gđe. Dalić više ili manje zaslužni za stanje u državi; za atmosferu u kojoj većina ljudi osjeća društvenu nepravdu i malo što ih potiče na dostojanstvo i poštenje.
Ti ortaci u rastakanju Hrvatske pričaju nam bajke o moralnoj i znalačkoj Vladi, o iskorijenjivanju ortačkog kapitalizma iako svaki pojedinac koji je u ovoj moralno opustošenoj zemlji uspio sačuvati zdrav razum zna da ortački kapitalizam i danas buja u svakoj općini, gradu, županiji, sve do vrha države, naravno, u suradnji s izabranim „poduzetnicima“.
Štogod nam ortačka družba pričala, činjenica je da način na koji je u javnost plasirana knjige Martine Dalić o navodnom slomu ortačkog kapitalizma jasno pokazuje koliko je on u Hrvatskoj i dalje snažan.
Ratni profiteri
Kad smo već spomenuli ratne profitere, zanimljivo je da do danas, 23 godine nakon rata, imamo samo jednu i to nepravomoćnu presudu za ratno profiterstvo koju je zaradio bivši premijer, Ivo Sanader. Tragikomično je to što mu je kao olakotna okolnost uzeto sudjelovanje u obrani Hrvatske! Budući da je do sada jedino Ivo Sanader procesuiran za ratno profiterstvo, moguće je da će za sve ortačke nezakonitosti koje su se događale u Agrokoru jedini osuđenik biti Ivica Todorić. Također nepravomoćno negdje oko 2030. g.
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
