“Ekonomski gubitak od iseljavanja veći je od ukupnih ulaganja i doznaka iz iseljeništva – i to u slučaju svih zemalja jugoistočne Europe“, ističe doc. dr. sc. Tado Jurić, profesor s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta, u razgovoru za Narod.hr.
Podsjetimo, u prvoj polovini godine, odnosno u prva dva tromjesečja iseljenici su poslali novčane doznake u Hrvatsku u iznosu od 1,7 milijardi eura. Iznos je to koji za čak 251 milijun eura nadmašuje zaradu od stranih turista, a sličan je slučaj svake godine. Uglavnom se ističu iznosi navedenih doznaka i dobit za nacionalna gospodarstva, a Narod.hr je zanimao odnos koristi i štete za Hrvatsku uz ovakvo masovno iseljavanje iz države.
Uz to, zamolili smo politologa i povjesničara doc. dr. sc. Jurića da nam nešto kaže i o svojoj novoj knjizi Gastarbajteri Milenijci, koja predstavlja prvu sveobuhvatnu analizu iseljavanja iz Hrvatske.
Narod.hr: Posljednji podaci govore da je hrvatsko iseljeništvo opet doznačilo ogroman novac u domovinu. Što on znači za Hrvatsku?
Doc. dr. sc. Tado Jurić: Svakom godinom hrvatski građani šalju sve više doznaka u zemlju porijekla (Eurostat 2015-2020). Baš kao i u prošlosti gastarbajteri recentni iseljenici uzdržavaju rodbinu kod kuće. Prema podacima Hrvatske narodne banke, iznos koji su iseljenici poslali u Hrvatsku tijekom 2018. dosegao je dvije milijarde eura (HNB, 2019.). To je daleko veći iznos od onog koji je Hrvatska zabilježila u izravnim stranim ulaganjima tijekom iste godine (1,7 milijardi eura). No, potrebno je i napomenuti da je riječ samo o evidenciji doznaka koje su zabilježene statistikom; nije uračunata potrošnja pri dolasku u domovinu na godišnji odmor i sl.
Ovi podaci Hrvatsku svrstavaju na sam vrh zemalja sa sličnom veličinom dijaspore. Međutim, ovome treba pridodati i druge prihode koje Hrvatska prikuplja na osnovu socijalnih davanja (na primjer inozemne mirovine) pa je doprinos bruto domaćem proizvodu vjerojatno i više od 4,3 % kako procjenjuje HNB.
Stope rasta BDP -a u svim zemljama jugoistočne Europe bile bi zasigurno mnogo niže, a stopa siromaštva veća da iseljenici ne šalju doznake članovima obitelji i da ne troše dio svoje inozemne zarade tijekom odmora provedenog kod kuće. S druge strane, što se u ovakvim analizama često zanemaruje, novac izgubljen neplaćanjem poreza i padom produktivnosti zbog nedostatka mladih radnika znatno je veći od subvencija koje ti iseljenici šalju u zemlju.
Iako se vrlo često može čuti o koristima navedenih doznaka za nacionalna gospodarstva, rijetko se spominje koliki je gubitak po financijski sustav uslijed odlaska tih ljudi iz sustava. Dugoročni neto učinak (priljev sredstava s jedne strane i gubitak mlade radne snage s druge strane) svakako je negativan, iako kratkoročno i srednjoročno ima pozitivan učinak na BDP i životni standard jednog dijela stanovništva. Neto porezni gubitak zbog nedostatka iseljenika u svakoj od zemalja jugoistočne Europe vrlo je vjerojatno oko 2,5 do 3,5 milijardi eura godišnje (WFD, 2020.). Osim toga, teret poreza i doprinosa raspodjeljuje se na sve manji broj ljudi.
Povrh svega, doznake utječu na smanjenje ukupne produktivnosti u društvu, jer se ne koriste kao nova ulaganja, već isključivo za tekuću potrošnju. To s jedne strane smanjuje društvenu napetost i nezadovoljstvo u društvu, a s druge strane održava neodrživ sustav.
Postoji još nekoliko drugih štetnih učinaka iseljavanja. Država ulaže značajna sredstva u svakog pojedinca za njegovo obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, a povrata ulaganja nema ako osoba ne radi ili se iseli iz zemlje.
Istodobno, određeni iseljenici često koriste zdravstvene ili druge usluge u domovini, što predstavlja dodatno opterećenje javnih financija – a najveći problem je što se teret poreza i doprinosa za financiranje socijalne države i javne infrastrukture raspoređuje na sve manji broj zaposlenih. Sve navedeno dovodi do pada kvalitete mirovinskog i zdravstvenog sustava. Istodobno, doznake iz inozemstva demotiviraju dio populacije da postane aktivan sudionik na tržištu rada. Stoga, za zaključiti je da je ekonomski gubitak od iseljavanja veći od ukupnih ulaganja i doznaka iz iseljeništva – i to u slučaju svih zemalja jugoistočne Europe.
Najjednostavnije rečeno, odlaze oni koji pune socijalne fondove a ostaju i vraćaju se pretežito oni koji ih koriste. To i jeste suština ekonomskog dijela problema iseljavanja.
Narod.hr: Možete nam nešto reći o svojoj novoj knjizi o “gastarbajterima milenijcima” iz Vašeg istraživanja?
Doc. dr. sc. Tado Jurić: U novoj knjizi Millennials Gastarbeiter (Gastarbajteri Milenijci, knjigu prati blog: www.gastarbeitery.de) predstavlja se prva sveobuhvatna analiza iseljavanja iz Hrvatske i zemalja Jugoistočne Europe u Njemačku i Austriju na engleskom jeziku (532 s.).
Počevši od analize gastarbajterske ere preko recentnog iseljavanja knjiga završava modeliranjem prognoza daljnjih demografskih i migracijskih trendova. Pored interdisciplinarne analize u demografsku znanost Jugoistočne Europe uvodi se po prvi put inovativni pristup digitalne demografije. MMeđutim, knjiga ne staje na analizi i modeliranju budućih trendova nego nudi konkretna rješenja na nacionalnoj i EU razini.
Kombinacija tri glavna potisna čimbenika doveli su do recentnog iseljavanja:
1) Politika izvlačenja mlade radne snage i probranog stanovništva s periferije EU u jezgru EU kao ključne mjere za oporavak stanovništva zapadne Europe i gospodarstva,
2) korupcija kao najvažniji potisni faktor suvremenog iseljavanja i
3.) shvaćanje kapitalizma od strane poslodavaca kao jednosmjernog procesa ostvarivanja profita bez odgovarajućeg nagrađivanja radnika.
* Ponavlja li se gastarbeiterska povijest?
* Mogu li demografske promjene u EU ugroziti temelje liberalne demokracije?
* Jesu li migracije u EU interesno neutralna i slučajna društvena pojava?
* Hoće li EU postati neoliberalno bojište za resurs – čovjek?
* Koja su konkretna rješenja na nacionalnoj i EU razini?
* Zašto indeks korupcije u Hrvatskoj i na Zapadnom Balkanu raste s povećanim
iseljavanjem i koje su druge posljedice iseljavanja?
* Postoji li korelacija između iseljavanja s prostora EU periferije i porasta ilegalnih
migracija?
* Zašto predlažemo parcijalni rad na daljinu u javnom sektoru kao ključnu demografsku
mjeru za oživljavanje Hrvatske i EU periferije?
* Mogu li inovativni pristupi digitalne demografije revolucionirati naše spoznaje o
migracijama i predvidjeti ih?
Ovom prilikom pozivam na predstavljanje knjige 4. studenoga 2021. u 18 sati na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Prijenos će biti moguće pratiti na službenom kanalu HKS-a.
Na okruglom stolu sudjeluju akademik Anđelko Akrap, prof. dr. sc. Tihimir Cipek, doc. dr. sc. Stjepan Šterc i ja.
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
