Dr. sc. Nazor: Spomen-ploča u Bršadinu – nova manipulacija žrtvama rata

Na portalu Srbi.HR je 14. lipnja 2021., autor članka „Obnovljena spomen ploča za nastradale u Bršadinu“, Srđan Sekulić, izvijestio je da je „na mesnom groblju u Bršadinu postavljena spomen ploča nastradalim meštanima Bršadina tokom proteklog rata u periodu od 1991. do 1996. godine“. U članku je, citirajući govor bršadinskog paroha protojereja Ljubenka Jovića prilikom postavljanja te ploče, između ostaloga napisao: „…Mi smo sada postavili spomen ploču sa imenima ljudi koji su poginuli u proteklom ratu devedesetih godina prošlog veka. Prethodna ploča bila je bez ispisanih imena, mi smo sad dodali imena ljudi koji su nastradali kako bismo upamtili one koji su dali svoje živote.“ Također, citirajući drugoga govornika, Željka Zubera – „dugogodišnjeg organizatora parastosa nastradalim meštanima Bršadina“, napisao je: „Opština Trpinja je finansirala izradu i postavljanje ove spomen ploče. Upravo, postavljanje ove spomen ploče mnogo nam znači jer ne želimo da zaboravimo ove ljudi koji su stradali, da ne zaboravimo imena i prezimena ljudi koji su nastradali u svom selu, na svojoj njivi, na svom kućnom pragu.“ Uza to, naveo je i govor „rođenog Bršadinca“ Milenka Živkovića, koji je, između ostaloga, rekao: „Kada smo prošle godine održavali parastos nastradalim meštanima Bršadina, na ploči koja je stajala na kapeli nismo imali imena ljudi koji su stradali u zadnjem ratu, što u oružanim sukobima, što kao civilne žrtve rata.“

> Srbi u Bršadinu podigli spomen ploču onima koji su napadali Vukovar

Na postavljenoj spomen ploči, ispod natpisa „Za sve žrtve rata mjesta Bršadin 1991.-1996.“, navedeno je 37 imena. Sadržaj gore navedenih govora podrazumijeva da su sve osobe navedene na toj spomen-ploči „poginule u proteklom ratu, što u oružanim sukobima, što kao civilne žrtve rata, u svom selu, na svojoj njivi i na svom kućnom pragu“. No, s obzirom na dosadašnje iskustvo preuveličavanja i forsiranja netočnog prikazivanja srpskih žrtava u 20. stoljeću, arhivist Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata pregledao je arhivsko gradivo srpskih snaga i analizirao okolnosti stradanja osoba navedenih na spomenutoj ploči. Rezultat do kojega je došao pokazuje niz netočnosti u gore navedenim govorima, jer velik dio osoba navedenih na toj spomen-ploči nije nastradao u svom selu, ni na svojoj njivi, ni na svom kućnom pragu, niti su svi žrtve rata, kako je spomenuto u prigodnim govorima. 

To podsjeća na rezultat analize jednog od popisa srpske strane javno prezentiranoga kao popis ukupnih srpskih žrtava u Domovinskom ratu stradalih od hrvatskih snaga, koju je HMDCDR na temelju arhivskog gradiva srpskog podrijetla, među kojim su i popisi srpskih snaga, svojedobno napravio za potrebe suđenja pred Haškim sudom. Naime, tada je samo letimičnim pregledom ustanovljeno da smrt najmanje 500 osoba na tom popisu „srpskih žrtava“ nisu uzrokovale hrvatske snage kako je navedeno (za detaljniju analizu toga popisa nije bilo potrebe, jer je i spomenuti broj pokazao njegovu nevjerodostojnost). 

Još jedan u nizu pokušaja manipulacije žrtvama iz Domovinskog rata

Izvori „Republike Srpske Krajine“ i njenih institucija pokazuju da su među navedenih 37 osoba navedenih na spomen-ploči u Bršadinu 23 bili pripadnici SVK ili SUP-a; civila je bilo osmero (od toga se samo smrt, odnosno nestanak dvoje civila može dovesti u vezu s djelovanjem hrvatskih snaga, no za konačni zaključak o tome treba dodatno provjeriti okolnost stradanja, a za jednog civila nije poznata okolnost smrti), dok za šest osoba nema podataka, odnosno njih izvori „RSK“ o stradanju stanovništva ne navode pod imenima koja su na spomen-ploči kao smrtno stradale. Tek će detaljniji podaci o svakoj od osoba navedenih na ploči omogućiti njihovu daljnju provjeru i konačan zaključak. 

Stoga glede imena osoba navedenih na spomenutoj ploči u Bršadinu, dolje navedena raščlamba obuhvaća 27 od 37 osoba, čije okolnosti smrti nisu upitne i za koje se podaci mogu potvrditi iz više izvora, uzimajući pritom u obzir da imena dvije osobe iz ove raščlambe u izvorima nisu identična s imenima osoba na spomen-ploči, no izvori upućuju na zaključak da je riječ o istim osobama. 

Dakle, izvori „Republike Srpske Krajine“ i njenih institucija pokazuju da je 12 osoba koje su navedene na spomenutoj spomen-ploči u Bršadinu poginulo kao pripadnici srpskih snaga (uglavnom TO Bršadin) u sukobu s hrvatskim snagama. Od toga je u Bršadinu i bližoj okolici (silos i šuma Đergaj) poginulo pet osoba, jedna osoba poginula je na Trpinjskoj cesti u Borovu naselju, tri na Budžaku u Vukovaru, dvije u Lužcu i jedna u selu Tenja kod Osijeka. Od tih 12 osoba jedna osoba poginula je u lipnju 1991., jedna u kolovozu, dvije u rujnu, dvije u listopadu i pet u studenom 1991., a jedna u siječnju 1992. godine. 

Osim tih 12 osoba, jedna osoba je kao pripadnik srpskih snaga poginula u studenom 1994. u okolici Bihaća u borbama s ABiH, a jedna civilna osoba je ubijena u rujnu 1991. izvan Bršadina u topničkom napadu JNA i srpskih postrojbi.

Uza to, među ostalim osobama navedenim na spomenutoj spomen-ploči u Bršadinu:

– pet osoba su kao pripadnici srpskih snaga tijekom srpske okupacije Vukovara smrtno stradale nesretnim slučajem od minsko-eksplozivnih sredstava: jedna 22. studenoga 1991. na lokaciji Kriva bara u Vukovaru, nailaskom na protutenkovsku minu; jedna početkom prosinca 1991., kad je na Mitnici naišla na minsko-eksplozivnu napravu; jedna u kolovozu 1992. prilikom nailaska policijskog motornog vozila na protutenkovsku minu na prometnici Nuštar – Bršadin; jedna u ožujku 1993. dok je obavljala poljoprivredne radove; i jedna u travnju 1994. nailaskom na protupješačku minu u srpskom minskom polju. 

– dvije osobe su smrtno stradale vlastitom nepažnjom: jedna maloljetna osoba u prosincu 1991. u Bršadinu, igrajući se poluautomatskom puškom; te jedan pripadnik SVK (40. pbr., 11. korpus SVK) u kolovozu 1993. u selu Marinci, uslijed nepažljivog rukovanja osobnim naoružanjem.

– tri osobe su smrtno stradale nesretnim slučajem, krivicom druge osobe: jednu civilnu osobu je u siječnju 1993. u Aljmašu ubio vlastiti polubrat; jednog pripadnika SVK je u siječnju 1994. u Bršadinu ubio drugi pripadnik SVK; a jedna civilna osoba ubijena je u lipnju 1995. na svadbi u Borovu naselju.

– jedna osoba ubijena je u kolovozu 1993. kao pripadnik SVK hicima iz automatske puške u obračunu s drugim sunarodnjakom (posljedica alkohola).

– jedna osoba žrtva je obiteljskog zločina – preminula je nakon što ju je u kolovozu 1992. u Bršadinu hicima iz automatskog oružja ranio njezin suprug.

– jedna osoba iz sastava 40. pbr., 11. korpusa SVK je u svibnju 1993. u Bršadinu hicem iz automatske puške počinila suicid.

Dakle, izvori pokazuju da većina od navedenih 12 osoba koje su poginule u sukobu s hrvatskim snagama, kao i jedna osoba koja je poginula u sukobu s ABiH nisu poginule „u svom selu, na svojoj njivi, na svom kućnom pragu“, kako je to navedeno u govorima lokalnih Srba prilikom postavljanja spomenute spomen-ploče, nego u napadu na Vukovar i Tenju, te Bihać!

Uza to, još sedam osoba je smrtno stradalo nesretnim slučajem – odnosno nailaskom na minsko-eksplozivna sredstva ili vlastitom nepažnjom, tri osobe smrtno su stradale nesretnim slučajem – odnosno krivicom druge osobe, jedna u obračunu s drugom osobom, jedna je bila žrtva obiteljskoga zločina, a jedna je počinila suicid.

Natpis na ploči – „Za sve žrtve rata mjesta Bršadin 1991.-1996.“, kao i sadržaj navedenih govora predstavnika srpske nacionalne manjine prilikom postavljanja te spomen-ploče, sugeriraju da su sve osobe navedene na njoj poginule „što u oružanim sukobima, što kao civilne žrtve rata“, što nije točno. Kao što nije točno da su sve navedene osobe smrtno stradale „u svom selu, na svojoj njivi i na svom kućnom pragu“, kako su to rekli govornici na postavljanju te spomen-ploče, krivotvoreći time povijest, a istodobno izbjegavajući navesti činjenicu da je znatan dio osoba navedenih na spomen-ploči stradao u napadu na Hrvatsku i pripadao agresorskoj vojsci koja je okupirala dio Hrvatske, te da su osobe navedene na toj ploči stradale u okolnostima velikosrpske politike i agresije na Hrvatsku, kako bi područje na kojem su dali svoje živote, kako je rečeno u govorima, bilo dio „velike Srbije“.

Osim toga, ni natpis na spomen-ploči („Za sve žrtve rata mesta Bršadin 1991.-1996.“) nije točan, jer ne obuhvaća „sve žrtve rata“ u Bršadinu. Primjerice, na spomen-ploči nisu navedene osobe za koje izvori pokazuju da su ih za vrijeme srpske okupacije toga mjesta smještenog na istoku Republike Hrvatske ubili pripadnici srpskih snaga. Činjenica da te izostavljene osobe nisu srpske narodnosti vjerojatno daje odgovor na pitanje zašto su izostavljene, premda su imale prebivalište u Bršadinu i premda su ubijene u vrijeme koje obuhvaća natpis na ploči (1991.-1996.), te govori o vjerodostojnosti organizatora postavljanja navedene spomen-ploče.

Zapravo, postavljanje navedene spomen-ploče u Bršadinu, odnosno natpis na njoj i govori prilikom njenog postavljanja, još je jedan u nizu pokušaja manipulacije žrtvama iz Domovinskog rata i kontinuiranog izbjegavanja suočavanja s činjenicama dijela pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Takvih će pokušaja zasigurno biti još, no obimno gradivo srpske provenijencije iz Domovinskog rata u hrvatskim ustanovama te postojeći popisi pripadnika vojnih i policijskih snaga „RSK“, kao i podaci o dužnosnicima te paradržave, solidan su temelj za sprečavanje takvih i sličnih manipulacija. 

* Izv. prof. dr. sc. Ante Nazor od 2005. godine ravnatelj je Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata. Kao vanjski suradnik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu, sudjelovao je u znanstveno-istraživačkom projektu “Izvori, studije i pomagala za hrvatsku povijest od 7. do 19. stoljeća, na kojem je i koautor knjige. Sudjelovao je u znanstveno-istraživačkom projektu Vlade RH “Domovinski rat i ratne žrtve u 20 stoljeću”; tema Vojna izobrazba dočasnika HV tijekom Domovinskoga rat”. Od 2004. godine predavao je na Hrvatskim studijima u Zagrebu izborni kolegij “Vojna povijest Hrvata (rani srednji vijek)”; Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je izborni kolegij “Pregled povijesti ratovanja u srednjem i ranom novom vijeku”, a od školske godine 2008./2009. na Hrvatskim studijima na poslijediplomskom studiju predaje obvezni kolegij “Vojna povijest – s posebnim osvrtom na Domovinski rat” Inicijator je i jedan od dvojice autora dvojezične (hrvatsko-engleske) knjige Povijest Hrvata – ilustrirana kronologija (Multigraf, Zagreb, 2003.). Surađuje s Leksikografskim zavodom u pisanju priloga za leksikografska izdanja i prijavljen je na znanstveni projekt “Atlas Domovinskog rata” (od 2007.). Sudjelovao je na više znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Vodio je sekciju za vojnu povijest na II. kongresu hrvatskih povjesničara i organizirao više stručnih predavanja i okruglih stolova o temama iz Domovinskog rata. Autor je i koautor nekoliko knjiga te tekstova za kataloge izložbi s temama iz Domovinskog rata, turističke monografije s povijesnim pregledom i povijesnoga pregleda u turističkoj monografiji o Hrvatskom Jadranu. Napisao je više znanstvenih radova – većinom s problematikom iz hrvatske vojne povijesti, te više od 30 stručnih i publicističkih radova, koji su objavljeni u prigodnim zbornicima ili stručnim časopisima. Urednik sam više knjiga, autor izložbe o početcima suvremene hrvatske države, autor scenarija za dokumentarni film “Vukovar 1991.”

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.