“Na današnji dan 7. listopada 1991. godine dogodila se najveća pojedinačna tragedija i ratni zločin tijekom agresije na Dubrovnik. Od minobacačke granate pred skloništem u Mokošici život je izgubilo devet mladih ljudi”, prisjeća se Braco Elezović, hrvatski branitelj iz Dubrovnika.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća uz molitvu kod spomen-obilježja te svetom misom zadušnicom u nedjelju popodne obilježena je 27. obljetnica pogibije devet mladih Dubrovčana ispred skloništa u dubrovačkom naselju Mokošica tijekom agresorskog napada 7. listopada 1991. godine.
Objavljuje Braco Elezović u Nedjelja, 7. listopada 2018.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Četnicima ništa nije bilo sveto, ni dubrovačka bolnica, ni hoteli prepuni izbjeglica, ni škole, ni vrtići, pa ni skloništa. Gađali su uglavnom civilne ciljeve s čistom namjerom da nam nanesu što više štete i pobiju što više ljudi, što je ratni zločin za koji ne postoji nikakvo opravdanje. Za ovaj zločin koji se dogodio na današnji dan nikada nitko nije odgovarao. Prosvjed u Vukovaru je prosvjed iza kojega stoje i duše poginule mladosti Nove Mokošice, kao i sve ostale duše nevino nastradalih diljem Hrvatske”, ističe Elezović.
“Jozo Brajović, Milenko Kulaš, Denis Čimić, Ivo Maškarić, Vladimirka Dopsai, Nikola Liban, Miho Liban, Joško Vuković i Alen Vasiljević zauvijek su zločinačkom granatom toga dana fizički odvojeni od nas, ali žive i živjet će u našim sjećanjima”, zaključuje hrvatski branitelj iz Dubrovnika.
