Saborski zastupnik talijanske nacionalne manjince u intervjuu za Glas Istre, kojeg je vodio Dubravko Grakalić ponovno je komentirao zahtjeve za raspisivanje referenduma GI Narod odlučuje te GI Istina o Istanbulskoj.
U razgovoru je ove dvije inicijative nazvao “jogurt ili sir i vrhnje revolucijom” aludirajući pritom na takozvanu jogurt revoluciju iz 1988. koju je pred kraj postojanja Jugoslavije organizirao režim Slobodana Miloševića.
Demonstracije iz 80-tih godina, kada su prosvjednici u Vojvodini bacali kamenje i čašice s jogurtom na partijske službenike koji su ih pokušavali smiriti, označavala je početak rušenja federalnog ustrojstva SFRJ i pokušaj centralizacije države pod vodstvom Srbije, koja je završila vojnom agresijom i krvavim raspradom Jugoslavije.
U nastavku u cijelosti prenosimo intervju iz Glasa Istre.
– Hrvatska se vraća, nakon nogometne euforije, normalnom životu. Politika se bavi starim temama, prebrojavaju se prikupljeni potpisi za referendume. Kako komentirate referendumsku inicijativu za promjenu izbornog zakonodavstva i na koji način ona ugrožava prava nacionalnih manjina?
Marinko Jurasić o prljavom govoru u Saboru: Kad zastupnici počnu brojiti krvna zrnca kolegama
Furio Radin: To je politički projekt desnice protiv Plenkovićeve “centrističke” struje u njegovoj stranci s nacionalnim manjinama kao kolateralnim žrtvama. O referendumu protiv Istanbulske konvencije protiv nasilja nad ženama nepotrebno je potrošiti suvišne riječi, jer je zapravo nehuman. Dva pitanja o izborom zakonodavstvu u drugom referendumu nisu nehumana, ona su „samo“ diskriminirajuća i ksenofobna. To proizlazi iz strukture pitanja: manjine su dio i prvog i drugog pitanja, zlu ne trebalo. Ali to je ujedno i slaba strana referenduma, mada je ta jogurt ili sir i vrhnje revolucija (neka bude jasno, volim sir i vrhnje) već zapravo djelomično postigla svoj cilj, koji je predizborni. Hrvatski građani, međutim, po definiciji su protiv vlasti, kao i stanovnici juga Europe, previše je loše povijesti prošlo na tim meridijanima, a i današnja situacija je sve više nego primjerna. Postoji, međutim, jedan problem: Hrvati su skloni pomagati kato-radikalima kada napadaju vlast, ali ih ne žele vidjeti na toj istoj vlasti.
Igra na sreću
– Očekujete li raspisivanje tog referenduma, s pitanjem koje ograničava prava manjinskih zastupnika ili smatrate da će ga zaustaviti Ustavni sud?
Furio Radin: U prošlosti je Ustavni sud bio manje predvidljiv od igara na sreću. Sada je predvidljiv kao igre na sreću. To znači da su ipak puno objektivniji nego prije. Smanjiti broj zastupnika manjina, koji su ostatak ostataka ratova na ovom području, a onda im oduzeti ovlasti da odlučuju o važnim pitanjima kao što su povjerenje vladi i proračun, znači prijezir prema onima koji su nacionalno različiti i neustavno stvaranje zastupnika prvog i drugog reda. Ako spajamo ovakvu političku filozofiju s onom koja relativizira problem nasilja nad ženama, onda se vraćamo u 19. stoljeće kada je bilo uobičajeno nazvati osobe s političkim pravima hrvatskim muževima.
– Može li drugi priželjkivani referendum, onaj „istanbulski”, vratiti zemlju korak unatrag u poštovanju rodnih prava?
Furio Radin: Od 27 zemalja Europske Unije 21 je ratificirala Istanbulsku konvenciju. Niti jedna od zemalja koje su ratificirale konvenciju nisu najavile referendume za odustajanje od ratifikacije. Zašto? Jer ta konvencija unapređuje zaštitu žena od nasilja. Trebamo biti ponosni da smo je potpisali i ratificirali. Raspisivanje referenduma bio bi skandalozan potez. Referendumi se raspisuju radi unapređenja ljudskih prava, a ne odustajanja od njih.
