Sinodski proces u Katoličkoj crkvi izaziva velike prijepore, a Glas Koncila piše o tome opisujući temeljna pitanja kao i papino stajalište o toj temi.
Nakon što su proteklih mjeseci održane Kontinentalne sinode, na kojima su katolici ukazali na goruća pitanja s kojima se suočava Crkva, ovih dana počeo je u Rimu prvi dio Opće skupštine Biskupske sinode, a drugi dio održat će se iduće godine.
Glas Koncila osvrće se na nedavno objavljenu knjigu “Sinodski proces: Pandorina kutija”, koja je izazvala zanimanje katoličke javnosti u svijetu. Predgovor knjizi napisao je američki kardinal Raymond Leo Burke, a autori su novinari i publicisti južnoameričkoga podrijetla Jose Antonio Ureta i Julio Loredo.
Teoretska pitanja koja prijete raskolom
Autori su, napominje Glas Koncila, vezani uz udruženje “Tradicija, obitelj, vlasništvo”, koje zagovara ne samo vjernost tradiciji, nego i obnovu kršćanske civilizacije i protivi se svakom revolucionarnom previranju.
>Kardinal Müller: Sinoda pape Franje je neprijateljsko preuzimanje Crkve; to može biti kraj
“Sinodnost i njezin pridjev, sinodski, postali su sloganima iza kojih se prikriva revolucija koja želi korjenito promijeniti samopoimanje Crkve, u skladu sa suvremenom ideologijom koja niječe mnogo toga što je Crkva uvijek naučavala i prakticirala”, piše kardinal Burke u predgovoru knjige.
“Nije riječ samo o teoretskom pitanju jer je ta ideologija u posljednjih nekoliko godina već pretočena u praksu u Crkvi u Njemačkoj, uz opće širenje zbunjenosti i pogrješaka zajedno s njihovim plodom, tj. podjelom – pa i raskolom – uz veliku štetu za mnoge duše”, nastavlja.
Je li sinodnost “konstitutivna dimenzija” Crkve?
“Sa Sinodom o sinodnosti moguće je s pravom se bojati da će se ista zbunjenost, iste pogrješnosti i ista podjela obrušiti na univerzalnu Crkvu. Zapravo se to već dogodilo u pripremi Sinode na lokalnoj razini”, napisao je kardinal Burke, kojega prati glas oštroga kritičara nekih novijih crkvenih usmjerenja.
Autori ne prihvaćaju sinodnost kao “konstitucionalnu dimenziju” Crkve, nego su njezina konstitutivna obilježja isključivo ona iz vjerovanja: “jedna, sveta, katolička i apostolska”.
>Stanić: Njemački sinodalni put i njegova prijetnja zajedništvu KC tiče se i Crkve u Hrvata
Slika koju protagonisti Sinode o sinodnosti rabe, a koju autori također ne prihvaćaju, jest “izokrenuta piramida”, tj. uvjerenje da Duh Sveti, po krsnom dostojanstvu svih krštenika, progovara kroz njihova različita iskustva te se po uzajamnom slušanju i potom po razlučivanju dolazi do ishoda koje bi hijerarhijska Crkva morala usvojiti.
Za autore to u sebi nosi opasnost da se umjesto mjerodavnosti Krista uvede mjerodavnost demokratskoga konsenzusa.
Hijerarhijski ustroj Crkve
Autori ustraju na hijerarhijskom ustroju Crkve jer na vrhu hijerahijske piramide nije puka ljudska instanca nego – Krist. Knjiga je ustrojena poput vodiča sa sto pitanja i jednako toliko odgovora koji najčešće započinju s jednostavnim “da” ili “ne”, nakon čega slijedi kraće obrazloženje.
Vrlo oštre kritike, uključujući i onu o ideološkoj pristranosti, služeći se najčešće izjavama pojedinih biskupa ili novinara, autori su uputili na račun Radnoga dokumenta za kontinentalnu fazu sinodskoga hoda.
Posebno je zanimljivo 37. pitanje koje glasi: “U teoriji bi sinodski proces trebao konzultirati čitav ‘Božji narod’. Je li to učinjeno?” Ne, jednoznačno su odgovorili autori.
Kao i obično, najglasnija je manjina
“Zapravo su samo oskudne manjine mogle intervenirati u savjetodavnom procesu Sinode. Slučajno ili namjerno, uglavnom je bila riječ o progresističkim manjinama koje su već radile na reformi Crkve”, kažu autori.
>Biskup Košić iz Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke: Ove godine slijedimo opći Sinodalni hod Crkve
I navode brojke: U Francuskoj je u raspravama sudjelovalo 3,47 % vjernika koji nedjeljom dolaze na misu, ili 0,35 % svih francuskih katolika; u Španjolskoj 7,7 % onih koji idu na misu ili 0,77 % svih katolika; u Austriji 1,04 % svih katolika, u Belgiji 0,54, Irskoj 1,13, Engleskoj 0,79, Latinskoj Americi 0,21, a u “vrlo katoličkoj” Poljskoj 0,58 % svih katolika.
U Njemačkoj, u kojoj su akteri Sinodskog puta najglasniji i najradikalniji, svoj potpis potpore Sinodskomu putu preko interneta pružilo je 12.000 osoba, od ukupno 21,6 milijuna katolika.
Postoji li sekta unutar Crkve?
Sve to autore navodi na pitanja: “Može li se govoriti o savjetovanjima s ‘Božjim narodom’ ili samo o malim manjinama? Tko su te manjine? Tko ih pokreće?” Na ta se pitanja izravan odgovor ne daje, ali se postavlja novo pitanje: “Je li to ‘sekta’ u srcu Sinode?”
Vrlo velik prostor autori daju Sinodskomu putu u Njemačkoj. Dojam je da je autorima stalo pokazati da njihove temeljne bojazni nisu neutemeljene jer se u Njemačkoj već “de facto” na mnogim poljima događa reforma čiju “agendu” autori sažimaju u dvije točke: “dekonstrukcija katoličkoga morala i crkvene hijerarhije”.
>Papa o Sinodalnom putu u Njemačkoj: Rekao sam im da nam ne treba nova Evangelička Crkva
Suočeni s opasnošću, kako pišu autori, (samo)uništenja Katoličke Crkve, neki se vjernici u svojoj zbunjenosti povlače u samodostatnost, drugi napuštaju Crkvu, a “većina upada u ravnodušnost: prepuštaju Crkvu njezinoj žalosnoj sudbini”.
“Takvi strašno griješe. No ‘pouzdani se prijatelj u nevolji prepoznaje’: Upravo sada Majka Crkva treba svoju ljubljenu i neustrašivu djecu koja će je braniti od njezinih neprijatelja, vanjskih i unutarnjih. Bog će od nas za to tražiti račun”
Vatikanist John Allen ml. Napisao je na portalu Crux da je zajedničko ostrašćenim promicateljima velikih promjena na Sinodi i onima koji se njima protive to što jedni druge nazivaju hereticima i shizmaticima.
Papin poziv na dijalog i zajedništvo
Pozvao je, ističući da je svjestan da će njegov prijedlog teško proći, da se na zasjedanju članovi međusobno prihvate ponajprije kao oni koji imaju različite poglede na katoličke teme.
Njegov prijedlog glasi: “Tko prvi na sinodskom zasjedanju svoje protivnike nazove shizmaticima ili hereticima – gubi.”
>Kardinal Kasper o njemačkom sinodalnom putu: Takav Vrhovni sovjet u Crkvi očito ne bi bila dobra ideja
Allenov prijedlog na tragu je onoga što je u posljednje vrijeme govorio i papa Franjo. Glas koncila prenosi papin nedavni poziv na dijalog i zajedništvo untar Crkve.
Crkva je, kaže papa, poduzela sinodski hod kako bi ponovno otkrila riječ ‘zajedno’.
“Otvorili smo svoja vrata, svima smo ponudili mogućnost da sudjeluju, vodili smo računa o potrebama i prijedlozima sviju. Želimo zajedno pridonijeti izgradnji Crkve u kojoj se svi osjećaju kod kuće, gdje nitko nije isključen. Ona riječ evanđelja koja je toliko važna: svi. Svi, svi: nema katolika prve, druge i treće klase. Svi zajedno. Svi. To je poziv Gospodinov”, rekao je papa.
