Članovi nacionalnog stožera koji upravljaju koronakrizom još imaju status zvijezda, no kritike se ipak pomalo probijaju iz sjene društvenih mreža u nacionalne medije. Nema nikakvog razloga da se o nekim od njihovih grešaka ili “grešaka” ne raspravlja u javnosti i da ih se prešućuje u ime nekih “viših interesa” ili političke korektnosti. Pogotovu zato što će neke od tih dvojbi uskoro zahtijevati odgovore, a oni bi itekako mogli ići u prilog dosadašnjem radu stožera i Vlade. Krenimo redom. Za početak, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju prenosimo djelomice.
Prvo: Je li trebalo ranije uvesti karantenu? Da, trebalo je, ne govorim to kao general poslije bitke, pozivao sam i sam na to i kad se događalo.
(…)
Stožer je djelovao onako kako nalaže struka, unaprijed pripremajući teren za odluke koje će uslijediti, a razvoj događaja upućuje na to da je reakcija u praktičnom smislu – ipak bila na vrijeme.
(…)
Drugo: Je li odmah trebalo uvesti karantenu i za druge države, a ne samo neke regije? Da, tu se već može govoriti o kašnjenju, jer izvori zaraze iz Austrije, Njemačke ili Francuske nisu bili ništa manje prijeteći. No, ponovno, to kašnjenje nije rezultiralo masovnijim širenjem epidemije u Hrvatskoj.
(…)
Treće: Je li trebalo više testirati? Da, bilo bi sjajno kad bi mogao testirati sve, no, ako ne možeš, radiš s onim što imaš. Talijani su isprva ambiciozno testirali, no – nije ih spasilo. Hrvatski stožer je pak precizno odredio ciljnu grupu te na vrijeme polovio većinu niti. Svejedno, i dalje vrijedi kritika: sve dok ne uzorkujemo širu populaciju, pitanje je znamo li uopće gdje smo u ovom trenu? To će uskoro svakako morati napraviti.
Četvrto: Je li stvarno trebalo zaustaviti cijelo gospodarstvo ili je trebalo ići putem Švedske? To pitanje kao da previđa da su Šveđani unaprijed odlučili da je cijena u “tisućama” izgubljenih života prihvatljiva u ime očuvanja ekonomije. Razlozi su prozirni: kao što Hrvatska ograničeno testira jer realno i ne može više, tako se i Švedska nada da će se problem riješiti sam od sebe, jer su po sramotno niskom broju kreveta na intenzivnoj njezi – na samom europskom dnu.
Peto: Je li trebalo odmah uvesti drakonske mjere u domove, ako doista sve ovo radimo radi naših baka i djedova? Jer, počevši od prvog umrlog od korone, pokazuje se da medicinska pomoć u nekim slučajevima tragično kasni.
(…)
Šesto: Je li Vlada trebala odmah krenuti u rezanje javnog sektora kako bismo preživjeli financijski kolaps koji nam slijedi? Oni koji to agresivno predlažu posve nepotrebno srljaju, vođeni svojim uobičajenim motivima, no kao da previđaju da je veličina rupe takva da će je ionako biti nemoguće popuniti bez rezova. Oni će svakako doći na red, no to neće i ne može biti način za stvaranje nove, bolje i efikasnije uprave. To može doći na red tek kad krenemo putem oporavka, a danas je vrijeme za solidarnost, čak i ako ona bude podsjećala na socijalističku uravnilovku. U suprotnom, na jesen ćemo imati na tisuće mrtvih poduzeća te najmanje pola milijuna blokiranih građana koji će još godinama uzaludno pokušavati iščupati se iz zagrljaja financijske karantene, baš kao četvrt milijuna njih koji su u toj karanteni već proveli puno desetljeće.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
