Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Muižnieks zatražio je u utorak od hrvatske vlade da ponovno razmotri nacrt zakona o pravobranitelju za djecu te da razmotri amandmane koji su na prijedlog zakona uputili pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za djecu. Vlada je sa sjednice od 6. srpnja u saborsku proceduru uputila prijedlog novog Zakona o pravobranitelju za djecu, nakon što je Ustavni sud u ožujku postojeći zakon ocijenio nesuglasnim s Ustavom. O Zakonu se raspravljalo u utorak i u Saboru.
Udruga U ime obitelji već ranije zatražila je da se rad pravobranitelja i njihovih ureda s više desetaka zaposlenika organizira na učinkovitiji način, kako bi se pojednostavnio pristup građana pravobraniteljima, poboljšalo pružanje potpore, brže rješavalo probleme, a novac koristio u interesu onih kojima je namijenjen – djeci, osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima.
Upravo zbog toga razgovarali smo s Ivanom Munjinom, članom Upravnog odbora udruge U ime obitelji.
Raspravljanjem o novom Zakonu o pravobranitelju za djecu ponovno je postao aktualan način uređenja pravobraniteljskih institucija. U ime obitelji je u javnoj raspravi otvorila ovo pitanje. Koji je Vaš prijedlog, kako bi pravobraniteljske institucije trebale biti regulirane?
Žene s djecom, pogotovo samohrane majke, i obitelji s više djece su najranjivije i najdiskriminiranije skupine u Republici Hrvatskoj. Prijedlog U ime obitelji je da se sustav pravobraniteljskih institucija, koji treba štititi i promicati prava ovih i drugih ranjivih skupina, organizira na učinkovitiji način – jer smatramo da postoji jako velik prostor za poboljšanje njihovog rada. Uz promjenu organizacije, predlažemo i skraćenje mandata sa 8 na 4 godine. Činjenica je da trenutno imamo četiri odvojene pravobraniteljske institucije čija se područja djelovanja preklapaju, čija 4 ureda s ukupno 78 zaposlenih službenika djeluju na različitim lokacijama i stoga nisu dovoljno učinkoviti. U ime obitelji predlaže ono što je praksa prisutna u deset država članica Europske unije, da se sve pravobraniteljske institucije objedine u jednu jedinstvenu instituciju pučkog pravobranitelja, na jednoj lokaciji, da budu dio njegovog tima kao njegovi zamjenici, od kojih bi svaki imao svoj ured i nastavio učinkovitije djelovati u svojem području. Na taj način bi se pojednostavio pristup građana pravobraniteljima, poboljšalo pružanje potpore, brže rješavalo probleme, a novac koristio u interesu onih kojima je namijenjen – djeci, osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Francuska je 2011. godine institut pravobranitelja za djecu i drugih pravobranitelja pripojila pučkom pravobranitelju upravo kako bi se spriječila fragmentacija pravobraniteljskih institucija, a poboljšala njihova učinkovitost i dostupnost građanima. Već je Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u 2003. predložila Hrvatskoj “da bi svaki novi pučki pravobranitelj [za djecu, za ravnopravnost, spolova, za osobe s invaliditetom] trebao činiti specijaliziranu jedinicu unutar Ureda pučkog pravobranitelja, umjesto da bude odvojena institucija”, upravo zbog racionalizacije troškova i učinkovitosti rada.
Navodite da bi se spajanjem četiri pravobraniteljskih institucija u jednu spriječila nestručnost, zlouporaba ovlasti i sukob interesa pravobraniteljice za djecu – kako to obrazlažete? Također, spominjete smanjenje mandata s 8 na 4 godine.
U ime obitelji ne predlaže ukidanje specijaliziranih pravobranitelja niti njihovih ureda, već da oni djeluju u sklopu institucije pučkog pravobranitelja, i to s poboljšanim nadzorom rada i mandatom od 4 godine, što je i prijedlog OESS-a. Mandat pravobraniteljima u Hrvatskoj traje 8 godina, što je prema našim saznanjima jedinstveni slučaj u EU. Niti jedna druga država EU nema toliko dug mandat za obnašanje dužnosti pravobranitelja… S obzirom da je mehanizam kontrole njihovog rada i rada njihovih ureda sa 78 zaposlenih službenika tijekom tih 8 godina gotovo nikakav, pravobranitelji ne samo da ne doprinose dovoljno poboljšanju položaja pojedinih skupina građana – djece, mladih, osoba s posebnim potrebama, trudnica, obitelji s više djece, itd. – nego često zloupotrebljavaju svoju poziciju za bavljenje političkim aktivizmom i promicanje niza ideoloških tema koji nisu povezane niti sa stvarnim životom i potrebama građana, niti s njihovom službom. Prošle godine se 1/5 pritužbi pravobraniteljici za ravnopravnost spolova odnosila na diskriminaciju temeljem spola u području rada i zapošljavanja, gdje su posebno ranjive žene, trudnice i majke s malom djecom. Nije poznato što je pravobraniteljica Ljubičić napravila da se konkretno poboljša položaj ovih ranjivih skupina na tržištu rada. Umjesto da poduzme konkretne korake, predloži izmjene zakona, vrši pritisak prema donositeljima odluka kako bi se provele konkretne mjere, pravobraniteljica je vršila pritisak na molitelje ispred bolnica, bavila se legitimacijom pobačaja i promocijom rodne ideologije. Smijenjena pravobraniteljica za djecu, gđa Milas Klarić, koja je prije godinu dana trebala biti razriješena dužnosti jer joj je odbačeno izvješće o radu, zagovara štetan i nestručan Obiteljski zakon u čijoj je izradi sama sudjelovala, a sada traži da odbacivanje izvješća o radu ne bude osnova za razrješenje dužnosti, što su sve sukobi interesa.
Tko bi, po vašem mišljenju, i na koji način trebao nadzirati rad pravobraniteljica?
Trenutni mehanizam nadzora rada pravobranitelja nije adekvatan. Gotovo ne postoji mogućnost da se tijekom 8 godina mandata poprave manjkavosti u njihovom radu i nalože poboljšanja ili da se osobe koje ne obnašaju dobro svoju dužnost zamijene onima koji će je tako obnašati. Sve četiri pravobraniteljske institucije zajedno imaju zaposlenih 78 državnih službenika i 12 državnih dužnosnika (4 pravobraniteljice i njihove zamjenice i zamjenici) – ukupno 90 ljudi. Možete li zamisliti u stvarnom svijetu da bi netko dobio radno mjesto, na kojem odlučuje o sudbini mnogo ljudi i da ga nitko de facto ne bi nadzirao, provjeravao kvalitetu rada, tražio poboljšanja…Jedina točka kontrole rada pravobranitelja je prihvaćanje ili odbacivanje izvješća o radu koje svake godine podnose Hrvatskom saboru. To znači da ako uočite nepravilnosti, neprofesionalnost, pristranost, neučinkovitost pravobranitelja – morate čekati nekad i godinu dana do prvog izvješća… Zašto bi to bilo tako? A sada udruge koje su ideološki povezane s pojedinim pravobraniteljicama traže da bude de facto još manje nadzora i odgovornosti nego što je to do sada.
Kako bi rad pravobraniteljskih institucija bio kvalitetnije nadgledan, predlažemo da pučki pravobranitelj bude odgovoran Saboru za rad i rezultate cjelokupnog svojeg tima – pojedinačnih pravobranitelja kao svojih zamjenika i njihovih ureda, čime bi se sustav zaštite ljudskih prava bolje strukturirao, poboljšala bi se učinkovitost pojedinačnih pravobranitelja, transparetnost i mogućnost Sabora da bude korektiv ako je to potrebno. Dakle, tražimo da se povećaju standardi i odgovornost u cilju služenja građanima na pošten, profesionalan i konkurentan način – 8 godina mandata bez učinkovitog nadzora niti u jednoj državi ne bi moglo davati dobre rezultate.
