U središtu moralnog skandala U Francuskoj, u regiji Pontoise, u utorak počinje suđenje u slučaju prisilnog seksualnog odnosa 11-godišnje djevojčice i 28-godišnjeg muškarca. 24. travnja 2017. je 11-godišnja djevojčica navodno slijedila muškarca, koji joj je prethodno dvaput prilazio, do njegova stana. Roditelji djevojčice podnijeli su tužbu za silovanje opisujući prestravljeno dijete, koje nesposobno da se brani i šokirano onim što mu se dogodilo.
Emmanuel i Brigitte Macron i mediji: Kako zavođenje maloljetnika prikazati normalnim?
No, tužiteljstvo je smatralo da se ne radi o silovanju jer je “odnos bio dobrovoljan i nije izvršen nikakav fizički pritisak na maloljetnicu koja je otišla za muškarcem vlastitom voljom”. Ocijenivši da nije bilo “ni nasilja, ni prisile, ni prijetnje, ni iznenađenja”, tužiteljstvo je odlučilo krivično goniti dotičnoga prema zakonu koji zabranjuje spolni odnos s djetetom, a definira se kao “seksualni napad na maloljetnicu u dobi do 15 godina”. Prijeti mu pet godina zatvora. Odvjetnik tvrdi da djevojčica “laže o svemu i nije nikakvo nevinašce”. Sudski postupak bi se mogao ponoviti jer roditelji djevojčice namjeravaju pokrenuti tužbu za silovanje, a za što je predviđena zatvorska kazna od 20 godina.
Pedofilija: Tvrde da je 11-godišnja djevojčica ‘pristala’ na seks s muškarcem dobi 28 godina!
Istodobno francuska Vlada i Emmanuel Macron u procesu su izglasavanja nove granične dobi po pitanju nekažnjivih seksualnih odnosa, koja bi bila navršenih 15 godina. Zanimljivo, da je to dob kada je Emmanuel Macron i sam stupio u seksualne odnose i to sa svojom 24 godine starijom učiteljicom, danas prvom damom Brigitte Macron.
Samo nekoliko mjeseci nakon Macronovog izbora hrvatska je javnost imala priliku pročitati britku analizu ovog “političkog” problema iz pera dr. sc. Ivice Šole. Šola je u članku “Psihopati u politici” iznio stavove prof. Adriana Segatoria koji je načinio Macronov psihoprofil, stavivši naglasak na njegovu maloljetnički odnos s učiteljicom književnosti.
“Prof. Adriano Segatori napravio je psihoprofil novog francuskog predjednika Macrona, na temelju njegove biografije i javnih izjava, nazvavši ga jednostavno: “Macron je opasan.” Prvo, Macron je projekt sive eminencije francuske politike, još od Mitterranda pa do Hollandea danas, Jacquesa Attalija, uvjerenog globalista, koji je prošle godine rekao da će Macron biti novi predsjednik. I bi tako. I krenula medijska konstrukcija Macrona. Bolesna situacija, Francuzi koji su mrzili Hollandea izabraše čovjeka koji je nastavak njegove politike.
Segatori potom navodi ključnu činjenicu – da je Macron s 15 godina bio žrtvom seksualne, psihičke i fizičke manipulacije njegove današnje žene, koja je, kada ga je kao dijete seksualno iskoristila, imala 39 godina. Ova perverzija obilježila je cijeli njegov kasniji razvoj. U djelu “Totem i tabu” Freud, među inim, govori o važnosti tabua u smislu limita koji se ne prelazi. Tabu, shvaćen u pozitivnom smislu psihofizičkog sazrijevanja, poput zabrane incesta, pedofilije i slično, ima funkciju odrediti limite koji, kada se prijeđu, dovode do poremećaja. Macron i njegova žena su prekršili limit, prešli granicu, što je kod Macrona dovelo do stvaranja mehanizama poput osjećaja svemoći (nije mala stvar poševiti s 15 godina svoju nastavnicu od 39 godina), narcisističku potrebu za izazivanjem divljenja i iznimnom sposobnošću zavođenja, kao i prijezir prema određenim vrstama ljudi. Zato Segatori smatra da Macron ima sva obilježja psihopata”, napisao je Šola u članku Psihopati u politici.
“Znakovite su stoga Macronove izjave o francuskoj sirotinji koju je nazvao “krezubima”, ili one kada žene naziva “glupačama i neznalicama”, to govori njegova kontradiktorna podsvijest. Nakon tih izjava on se išao korigirati, no podsvijest je odradila svoje, kao u nas u slučaju Savke Dabčević K***c. Takav kakav jest Macron, nasuprot “krezubima”, pripadnik bankarske globalističke elite (nisu ni socijalisti što su nekada bili, no psihopati su inače puni kontradikcija) opasan je utoliko što njega ne zanima ni Francuska ni Francuzi, niti bilo što drugo, sve je sredstvo njegove “patološke normalnosti”, kako je Segatori definirao njegov narcisizam – da bude u centru pozornosti, da mu se dive, uz istovremeno ponižavanje “krezubih” koje potom naziva lapsusom.
Zato začuđuje da nikoga nije začudila i njegova izjava da “francuska kultura ne postoji, postoji samo kultura u Francuskoj, ona je različita, mnogostruka”. Tu je jasno dao do znanja da za njega limiti (tabui) ne postoje, da pripada onoj vrsti bolesnog mišljenja u EU koje smatra da ne postoje više Francuska, Španjolska, Italija, Hrvatska… već puki geografski prostori koje povezuje zajedničko tržište i regule koje određuje Bruxelles. Čovjeku koji je jednom prešao granicu (tabu) granice ništa ne znače, tek nekakva “mnogostrukost i različitost”. Eto, zato psihijatar Segatori reče, dok su Europu plašili Le Penovom: “Ne, Macron je opasan, on je psihopat”, zaključuje Šola.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
