Ivica Šola: Crveni fašisti ‘pljunuli’ na svog Tita

lažno
Foto: Knjižara Nova

Hrvatska je, za razliku od bivše, demokratska država i neka svatko protestira i zviždi kome hoće, pa i “antifašisti” u Pazinu. Tu slobodu su im omogućili hrvatski branitelji po kojima je Titova petokraka pucala, od Vukovara do Dubrovnika, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prošli tjedan, na svečanoj sjednici Skupštine Istarske županije u Pazinu, u nazočnosti predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, proslavljen je Dan županije i 74. obljetnica donošenja Pazinskih odluka o sjedinjenju Istre s maticom zemljom i 70. obljetnica Pariške mirovne konferencije.

Tijekom predsjedničina govora dogodio se incident koji izvrsno tumači narav “antifašista” čija netolerancija i mržnja prema Katoličkoj crkvi ide tako daleko da su u svom ideološkom sljepilu i(li) neznanju “pljunuli” sami na sebe i na svog “vrhovnog komandanta” Tita. I na povijesnu istinu, što ćemo ovdje zanemariti, jer to rade stalno kada je u pitanju bivši totalitarni režim.

Naime, tijekom govora predsjednice, kada je spomenula ključan doprinos Katoličke crkve i tamošnjeg svećenstva na čelu s mons. Božom Milanovićem povratku Istre matici, antifašisti su joj počeli zviždati, ne znajući da time zapravo “pljuju”, da zvižde samom Titu, a ne hrvatskoj predsjednici. Zašto Titu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvo, za razliku od njih, Tito, kakav god “kasapin” i terminator Crkve i hrvatskog klera bio, u znak, makar i licemjerne, zahvalnosti za ključan doprinos mons. Bože Milanovića u procesu vraćanja Istre, dao je tiskati poštansku marku u bivšoj Jugoslaviji s likom – mons. Bože Milanovića!

Bar se ispričajte!

Zato ovakav izljev netolerancije, zagriženosti, neznanja (?) i gluposti u Europi 2017. godine najbolje govori o naravi “antifašizma” ovih antifašista koji ne poštuju ni odluke samog svog idola, Tita, u kojeg se kunu dandanas, umjesto da se zbog silnih poratnih zločina bar ispričaju, a ne da zvižde svojim žrtvama, istarskom kleru, kojeg je simbol blaženi don Miroslav Bulešić kojeg su priklali kao živinu u samom župnom dvoru nakon krizme. Drugo, sav hrvatski istarski kler bio je snažno antifašistički nastrojen.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tako baš blaženi Bulešić piše pismo biskupu Radossiju protestirajući zbog fašističke talijanizacije Istre i zbog toga što im isti biskup brani slaviti Boga na hrvatskom jeziku.

Dakle, hrvatski istarski kler jednako su prezirali i Mussolinijevi fašisti i Titovi “antifašisti”, ali je Tito ipak, za razliku od ovih današnjih njegovih sljedbenika, znao da je za povratak Istre ključan katolički kler na čelu s don Božom Milanovićem, pa ga je, zajedno s mons. Nežićem, 1978. godine odlikovao Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zrakama.

Treće, iako je biskup Santini (Talijan) tražio od mons. Bože Milanovića da ne potpisuje nikakve izjave u vezi s priključenjem Istre Jugoslaviji, Milanović je ipak, s još pedesetak hrvatskih svećenika koje je okupio oko sebe, to napravio, a u izjavi je stajalo:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Istarsko hrvatsko svećenstvo izjavljuje da mora biti Istra iz etnoloških, geografskih i ekonomskih razloga priključena demokratskoj, federativnoj Jugoslaviji. Nakon dugotrajnog narodnog tlačenja i teške borbe za oslobođenje imadu istarski Hrvati i Slovenci pravo da dođu do narodne i demokratske slobode u zajednici sa svojom istokrvnom braćom, kako to odgovara stoljetnoj narodnoj želji i borbi.”

Opet, kome su zviždali antifašisti u Pazinu prošli tjedan? Kolindi Grabar-Kitarović? Ne, zviždali su istini i ljudima bez kojih oni danas jamačno ne bi živjeli u hrvatskoj Istri, niti bi uživali sve privilegije i povlastice od četrdeset pete do dana današnjeg, a oni im “zahvalno” vratili nakon toga klanjima i progonom, kršenjem temeljnih ljudskih (vjerničkih) prava, čega je don Miroslav Bulešić simbol.

Neki od istaknutih komunista, unatoč svemu što je činio, i samom su don Boži Milanoviću radili o glavi, a u tome su se posebno isticala dva “rođena” Istranina, imenom Ljubiša Drndić i Dušan Diminić, nazivajući ga “vođom istarskih ustaša”.
Odakle onda takav nesuvisli, glupi, netrpeljivi izljev ovih “antifašista” u Pazinu koji su skočili sebi u trbuh i pokazali po ne znam više koji put perverznu narav svog “antifašizma”. Vjerojatno je razlog u sljedećoj činjenici…

‘Režimi prolaze, narod ostaje’

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada su novinari u Parizu pitali don Božu Milanovića kako to da se on kao katolički svećenik toliko bori da Istra pripadne komunističkoj Jugoslaviji, u kojoj je ateizam bio državna norma, a ne katoličkoj i demokratskoj Italiji, odgovorio je: “Državne granice se određuju za stoljeća, režimi prolaze, narod ostaje.”

To je odgovor, “režimi prolaze, narod ostaje”, a njihov neprežaljeni zločinački Titov režim, obilježen rijekama krvi i kršenjem elementarnih ljudskih prava, propao je u svojoj laži.

Hrvatska je, za razliku od bivše, demokratska država i neka svatko protestira i zviždi kome hoće, pa i “antifašisti” u Pazinu. Tu slobodu su im omogućili hrvatski branitelji po kojima je Titova petokraka pucala, od Vukovara do Dubrovnika.

Istarski svećenici su (bili) dokazani antifašisti i domoljubi. A onaj tko zviždi antifašistima na čelu mons. Milanovićem nema pravo nazivati se antifašistom. Možda, prikladnije, crvenim fašistom. Zato je najbolje da ih hrvatska predsjednica za ovu farsu odlikuje Ordenom zasluga za narod s crvenim zrakama obojenim krvlju blaženog Miroslava Bulešića.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.