O HDZ-u i njegovim vladama napisao sam tone kritičkih tekstova. No kada je u pitanju afera oko Ine, u javnosti je, zbog suđenja Sanaderu zbog optužbi za primanja mita, HDZ prozvan “zločinačkom organizacijom”. Nakon gubitka arbitraže i Plenkovićeve najave, po meni, državničkog poteza “vraćanja Ine kući”, opet se zbog Ine napada HDZ, a mnogi kažu da je Plenkovićev plan za povratak ove kompanije u vlasništvo RH zapravo ekonomski loš potez, a politički da se radi o blefu ili “spašavanju HDZ-a od odgovornosti za sve što se s Inom dogodilo”, napisao je Ivica Šola u svojoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Ovdje zato ne kanim braniti HDZ, već istinu, i zapitati se je li zapravo SDP što se tiče Ine “zločinačka organizacija” ili HDZ? Evo nekoliko “nebitnih detalja” o ovom fenomenu s obzirom na ograničeni prostor.
Krajem 1998. Ina je kupila u Sibiru velika naftna polja “Bijele noći”. Na vlasti je HDZ. Zbog tada velike naftne krize, Ina ih je kupila za kikiriki, za 18,5 milijuna dolara, zalihe nafte procijenjene su na 30 godina. Tuđman, shvativši dalekosežnu i stratešku važnost ove akvizicije za budućnost RH i Ine, odlazi u Moskvu, koja tada nije baš prijateljski bila nastrojena prema Zagrebu.
Onda dolaze Račan, Linić i društvo i 2002. godine prodaju “Bijele noći” nepoznatoj švicarskoj tvrtki PBS iza koje je stajao tada malo poznati “Rosneft”, i to bez natječaja. To je odradio tadašnji Račanov potpredsjednik Slavko Linić, a Vlada prihvatila. I evo vam epiloga: “Bijele noći” su već 2013. godine proizvele više od tri milijuna tona nafte, što je više od ukupne godišnje proizvodnje Ine i MOL-a zajedno! Taj promašaj je SDP-ovo maslo.
Je li, dakle, SDP ili HDZ “zločinačka organizacija”, HDZ koji je na čelu s Franjom Tuđmanom prepoznao trenutak i vrijeme kada nešto jako vrijedno kupiti jeftino, a Račan i reformirani komunisti sve to sprčkali!?
Isto je i s upravljačkim pravima.
Ponovit ću brojkama i slovima što već više puta javno napisah: U vrijeme račanovske privatizacije Ine i svih tih događanja predsjednik uprave Ine, kako je poznato, bio je HNS-ovac Tomislav Dragičević, a Slavko Linić (opet on!) obnašao je dužnosti potpredsjednika Vlade RH za gospodarstvo i predsjednika Nadzornog odbora Ine. Na međunarodnom natječaju za 25 posto plus 1 dionicu Ine odlukom Vlade odabrano je pet ponuđača, među kojima su bili: OMV, MOL, “Lukoil”, “Rosneft” i “Edison”.
U ožujku 2003. godine (“Bijele noći” prodane godinu dana ranije) Vlada RH osniva Savjet za privatizaciju INA Industrije nafte d.d., kojeg čine: Ivica Račan, Goran Granić, Slavko Linić, Radimir Čačić, Ljubo Jurčić, Božo Kovačević i Željko Pecek.
Ponude su podnijeli MOL – 505 milijuna USD, ili 1300 kuna za dionicu, OMV 420 milijuna USD, dok je “Rosneft” odustao od natjecanja s obrazloženjem da mu nije ponuđeno dovoljno jamstvo za stjecanje daljnjih dionica Ine do većinskog paketa. Izvješće u Saboru o prihvaćanju MOL-a predočio je Linić (opet on!), te se prihvaća s 81 glasom “za”, i to bez nazočnosti zastupnika HDZ-a!
Dakle, HDZ kao “kriminalna organizacija” kada je Ina u pitanju napustio je Sabornicu, a već tada je MOL s 25,1 posto vlasništva dobio aneksom ugovora dva člana Nadzornog odbora s pravom veta, pa su de facto “preuzeli” upravljanje Inom s mizernim udjelom u odnosu na upravljačka prava.
Tko je, dakle, “zločinačka organizacija” kada je Ina u pitanju? HDZ, koji nije glasovao za ovakav nenormalan odnos vlasništva i upravljačkih prava, ili SDP, koji je bio “za”? Ne morate biti Einstein da biste dali točan odgovor. “Reformirani” Račanovi komunisti.
Oni su samo nastavili ono što su njihova braća po ideologiji radila s Inom u vrijeme SFRJ, zbog čega je Đureković i dobio kao “nagradu” sjekirom u glavu još 1983. godine, raskrinkavši u svojim knjigama kriminal “crvenih menadžera” u Ini, na čelu s Titovim sinom Mišom Brozom i sinom Mike Špiljka, Vanjom, koji danas živi u Švicarskoj bogat kao krez. To je njima njihova borba dala kada su imali tatu za Maršala i visokog jugoslavenskog dužnosnika Miku za tatu.
Hrvatska javnost, pa i u slučaju Ina (MOL) prepuna je zamjena teza, spinova, prešućenih istina i milijun puta ponovljenih laži.
Plenkovićevoj Vladi, koja nije ni luk jela ni luk mirisala, ne samo što se Ine tiče, svakodnevno ispadaju kosturi iz ormara koje su tamo spremile stare udbaške ili partijske strukture bilo iz HDZ-a, bilo iz SDP-a.
Nakon što je najavio vraćanje Ine u okrilje “matice domovine” javljaju se “savjetnici” u javnom prostoru, mahom blebetala bez ikakve odgovornosti, ili osobe poput Ljube Jurčića koje su bile dio Račanove Vlade kada se to događalo, i iznose svoja mišljenja, sugerirajući Plenkoviću što da radi ili da griješi. Možda su u pravu, možda nisu, to treba prepustiti ljudima koji to bolje znaju i koji jamačno Plenkoviću oko pronalaženja najboljeg rješenja ili modela mogu pomoći.
Cijelu kolumnu pročitajte ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
