Iako je na hrvatskim prometnicama u 2016. po još nekonačnim podacima stradalo najmanje osoba dosad, prometni stručnjak Željko Marušić navodi da realno ne možemo biti zadovoljni jer su hrvatske ceste kao i proteklih godina 60-ak posto smrtonosnije od europskog prosjeka.
Tijekom 2016. po nekonačnim podacima stradale su 304 osobe, a ako se uzme u obzir da je to manje od petine smrtno stradalih u usporedbi s prometno najtragičnijom 1979. godinom ili 54 posto manje nego 2008. – možemo biti vrlo zadovoljni, kaže Marušić. No, istodobno upozorava da realno ne možemo biti zadovoljni jer se stopa od 72 smrtno stradala na milijun stanovnika temelji na službenom, ali realno netočnom broju stanovnika zbog masovnog iseljavanja pa revalorizirana stopa za 2016. prema Marušićevim tvrdnjama iznosi oko 78 na milijun stanovnika.
“Posebice ne možemo biti zadovoljni jer se na razini Europske unije očekuje smanjenje smrtnosti u usporedbi s 2015. za oko pet posto, uz stopu od 48 poginulih na milijun stanovnika”, ističe Marušić, upozoravajući da su hrvatske ceste, kao i proteklih godina, 60-ak posto smrtonosnije od europskog prosjeka pri čemu je Hrvatska među dvije-tri najgore zemlje Unije.
Uzroke lošeg stanja sigurnosti na hrvatskih cestama Marušić je grupirao u deset točaka, navodeći kako ta analiza pokazuje da su najavljene promjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama dio površnog i pogrešnog pristupa rješavanju problema sigurnosti, odnosno prevelike stope smrtnosti na našim cestama te ‘bacanje pijeska u oči’ građana.
Od loše prometne kulture do neučinkovitog sustava
Marušić smatra da je u Hrvatskoj pogrešno ustrojen prometni sustav, jer ga od osamostaljenja Hrvatske vodi MUP, umjesto da njime kao u većini zemlja upravlja Ministarstvo prometa koje jedino može osigurati sustavni pristup i približavanje standardima EU-a.
Razlog vrlo lošeg stanja sigurnosti na hrvatskih cestama za Marušića je i loša prometna kultura, koju “matematički potvrđuje” udio najugroženijih skupina sudionika u prometu, poput pješaka, biciklista, mopedista i motorista u ukupnom broju poginulih.
Problem je, smatra, i skandalozno neučinkovito pravosuđe, što potvrđuju slučajevi niza vozača koji i nakon desetaka brutalnih kršenja prometnih propisa i dalje imaju važeću vozačku dozvolu čime se, po Marušićevim riječima, “udara u temelje nacionalnih interesa, ukazujući gotovo na ‘petu kolonu’ u pravosudnom sustavu”. Stanje bi, smatra, bilo i gore, da nije djelovanja medija, odnosno alarmiranja javnosti.
Ostali razlozi lošeg stanja u prometu su i manjkavi propisi, katastrofalno medicinsko zbrinjavanje nakon nesreća, prosječna starost automobila na hrvatskim cestama koja je prešla 13 godina i za pet godina je veća od europskog prosjeka, preskupe autoceste i taksi prijevoz, manjkava i neispravna prometna infrastruktura te nedovoljno korištenje elektroničke tehnologije za nadzor prometa, tvrdi Marušić.
