Proces beatifikacije, kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca započeo je davne 1981. godine. Dakle, već gotovo četrdeset godina mnoštvo povjesničara, teologa, medicinskih stručnjaka i drugih znanstvenika traži istinu o liku i djelu kardinala Stepinca u sklopu Kongregacije za kauze svetih. Taj proces je rigorozan, a u Stepinčevu slučaju još rigorozniji jer se naš blaženik izravno naslanja na Pija XII., dakle, Stepinac je zbog toga svih ovih desetljeća bio pod dodatnim povećalom. Katolička crkva u jednoj takvoj kauzi ne smije “fulati” ni jotu, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
(…)
Zadnji put, prije pisma koje je “veliki Irenej” uputio papi Frani, a ovaj zaustavio postupak, slično pismo je “veliki Irinej” uputio na temu “zločinca Stepinca” i papi Benediktu XVI., no ovaj mu nije odgovorio, već je dao da mu kurtoazno odgovori državni tajnik Bertone, što je kod Irineja izazvalo “ekumenski” bijes. Naime, kao što je imenovanje svetaca Srpske pravoslavne crkve njihova stvar, tako je i obrnuto, pa Ratzinger nema što tu uime “ekumenizma” kršiti pisane i nepisane kanonske propise. Na Stepinčevo pak, 10. veljače 2014., prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Amato, služeći misu u Sv. Jeronimu u Rimu, rekao je da se dogodilo čudo po zagovoru bl. Stepinca, da je to potvrdila liječnička komisija (medicinski neobjašnjivo ozdravljenje) te da je o tome prije samo dva dana izvijestio i papu Franu, što je Papa s radošću primio, rekao je Amato, te Ivani Petrović za Novu TV potvrdio da bi kanonizacija Stepinca mogla biti već nagodinu. Dakle, Kongregacija je proces kanonizacije završila, i sve je poslije formalnost, bilo mišljenje kardinalske komisije, bilo Papin “befel”. Rijetko se nakon što nadležna Kongregacija, u ovom slučaju kardinal Amato, dovrši posao, kanonizacija zaustavlja u toj fazi. Ja ne znam niti za jedan slučaj, znam za jedan jednog francuskog svećenika, ali u procesu beatifikacije.
(VIDEO) Sveti Otac o proglašenju Alojzija Stepinca svetim: ‘Zanima nas samo istina’
(…)
U konačnici, svetac ne mora imati bezgrešne političke procjene, pogotovo mučenik. I onda papa Frane šutne nogom masu teologa, povjesničara, znanstvenika koji su u Kongregaciji ispitivali “nerazjašnjene točke” i zatraži pomoć “velikog Ireneja”, apologete Ratka Mladića, u “traženju istine”. Papa Frane, dakle, ide protiv Kongregacije za kauze svetih i spas traži u istinoljubivom srpskom patrijarhu Irineju. Osim što je papa Frane u traženju istine zaobišao svoju Kongregaciju, zaobišao je i hrvatske biskupe, zaobišao je i druge kongregacije jer, ipak, Irinej zna najbolje što je istina.
Petir o bl. Stepincu: ‘Patrijarh Irinej sklon je iskrivljavati povijesne činjenice’
(…)
Sada Frane Veliki i Irinej Veliki kao revolucionari kreću od nule, utvrđivati što je utvrđeno!? Zbog ekumenizma? Ne, sve je to politika u koju se papa Frane uvukao da bi se dodvorio Beogradu i Moskvi. Papa želi u Beograd, i sve ovo što je izrekao u avionu nema veze sa stanjem stvari u “slučaju Stepinac”, s istinom, dakle, ovo je Papin krik Irineju: Molim te, pozovi me u Beograd, žrtvujem Stepinca i Hrvate, i moskovskom patrijarhu Kirilu: Molim te, pozovi me u Moskvu, a ja ću žrtvovati Ukrajince… To što ovdje nazivaju “ekumenizam”, u svjetovnoj politici se naziva puno poštenije – trgovina!
Nažalost, s boli u grudima, moram napisati: Drag mi je Papa, no draža mi je istina.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
