“Kada su pročitali ove podatke, kako je kardinal Stepinac spasio njihovu majku i baku, tada malenu Židovku, sin Dror Levanon i unuci Moran i Assaf, počeli su plakati”, ističe mi msgr. dr.sc. Juraj Batelja u razgovoru za Jutarnji list. Msgr. Batelja nekoliko dana prije primio je svjedočanstvo Zdenke Thune r. Kalinić, supruge poznatog zagrebačkog liječnika Sigmunda Thunea, čije je roditelje pak spasio nadbiskup Stepinac.
Djevojčica se zvala Renata Bauer. Rođena je 18. lipnja 1937. godine. Njezin otac bio je Vladimir, a majka Silvija rođena Spitzer. Za vrijeme rasnih progona u NDH, nadbiskup Alojzije Stepinac smjestio ju je kod sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova na Vrhovcu. Tamo je boravila od 27. kolovoza 1942. do 18. lipnja 1943.. Renata je bila krštena i časne sestre su je poučile da u slučaju dolaska Nijemaca, ako bi je pitali kako se zove, kaže svoje katoličko ime.
To joj je spasilo život.
“Nakon operacije krajnika 2. svibnja 1943. nakratko se vratila u Dom sv. Terezije, a onda ju je preuzela obitelj Bruckner u Novim Dvorima kod Zaprešića. Nakon Drugog svjetskog rata je odvedena u Beograd s drugom židovskom djecom u sirotište koje se nalazilo u današnjoj ulici Visokog Stevana 2. Nakon nekog vremena obitelj Bruckner vratila ju je u Zagreb, a 1952. vratila se u Izrael gdje je nastavila živjeti u skladu sa židovskom vjeroispovijesti”, navodi jutarnji.hr
Kada su pročitali ove podatke, Dror Levanon i njegovi sinovi Moran i Assaf, počeli su plakati. Renata Bauer, naime je Dronova majka, Moranova i Assafova baka, a budući da više nije u stanju posvjedočiti sinu i unucima kako je spašena, oni su odlučili to sami otkriti.
“Posjetili su me iznenada na moj imendan, 23. travnja,Tražili su podatke o načinu kako je spašena njihova majka. Kad su u Domu sv. Terezije na Vrhovcu u Zagrebu ugledali knjigu s podatcima o njihovoj majci i baki, proplakali su. Renata danas živi u kibucu Beit Zera. Gotovo svaki tjedan netko mi se javi za razgovor na ovu temu”, priča msgr. dr.sc. Juraj Batelja.
Ono što je ispričao za Jutarnji list, nalazi se i u njegovoj novoj knjizi “Blaženi Alojzije Stepinac – Spašavanje Židova i Srba u Drugom svjetskom ratu” koja će biti predstavljena javnosti i koja izlazi u vrlo znakovito vrijeme. Sama knjiga plod je dugogodišnjih istraživanja, sabire 120 dokumenata i svjedočanstava koji svjedoče o Stepinčevu spašavanju Židova i Srba u Drugom svjetskom ratu, i nakon 39 godina prikupljanja dokumentacije i svjedočanstava, kopanju po Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, u Arhivu Postulature blaženoga Alojzija Stepinca, u Arhivu Međunarodnog Crvenog križa u Ženevi, u brojnim crkvenim arhivima i arhivima državnih ustanova u RH, u Londonu, Washingtonu, Beogradu, Sarajevu, Batelja ih je odlučio predati javnosti. U samim dokumentima ima i onih o stranim agentima koji svoje središnjice obavještavaju o djelovanju Stepinca, isječci iz novina različitih pokreta otpora, kao i brojne osobne zahvale muškaraca i žena srpskog i židovskog porijekla zbog zaštite koju im je pružio Stepinac.
(…)
Patrijarh Irenej se informirao o Stepincu u pamfletu Magnum crimen!
Sama ideja objavljivanja ove nove knjige msgr. Batelja na engleski jezik vrlo je jasna. Pokazati istinu o Stepincu ne samo hrvatskoj, već i svjetskoj javnosti, i tako pokazati da je sve ono što su lobisti SPC činili po svijetu po pitanju Stepinca, bila laž.
Sam nadbiskup Puljić u svom komentaru na nedavne Papine riječi prisjetio se razgovora s patrijarhom Irinejom: u jednom razgovoru sa mnom, patrijarh Irinej pozvao se na tu knjigu. Ja sam ga pitao:”Gdje ste Vi našli te podatke”. Patrijarh je rekao: “U Magnum crimen”. A “Magnum crimen” je pamflet protiv Katoličke Crkve. Postoje stotine stranica Stepinčevog zauzimanja za djecu, pravoslavce, Židove, sve dokumentirano. Brojni kritičari hrvatske države u to vrijeme i Crkve u Hrvatskoj idu na tu liniju – naveo je nadbiskup Puljić.
(…)
Jedan od mogućih razloga izdavanja knjige svakako je ponašanje i tumačenje patrijarha Irineja. Poznato je da su mnogi hrvatski klerici i povjesničari bliski Crkvi s čuđenjem popratili tumačenje kojima je patrijarh SPC Irinej pokušao prikazati riječi zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca prigodom puča 27. ožujka 1941. godine. Msgr. Batelja kaže kako je jasno da su “taj puč izvršili velikosrpski krugovi, potpomognuti SPC-om”.
Irenejeve konstrukcije o Stepincu i puču u Beogradu 1941. godine
Sam Irinej je pak taj događaj protumačio ovako. “Dok danas sve civilizirane nacije i historijska nauka daju visok značaj puču kojim se 27. marta 1941. godine Jugoslavija otrgla iz Trojnog pakta, kardinal Stepinac je isti puč proglasio izdajom za koju je optužio Pravoslavnu crkvu. Pravoslavlje je proglasio za “najveće prokletstvo Europe” i upravo te riječi zabilježio u svom dnevniku odmah poslije kobnih događaja koji će uvesti Jugoslaviju u rat, dovesti do njenog pada i do stvaranja Nezavisne (sic!) Države Hrvatske.«
“Patrijarh je očito zaboravio prosudbu srpske historiografije koja otkriva da nije zagrebački nadbiskup Stepinac, a ni Ante Pavelić, srušio Kraljevinu Jugoslaviju. Naime, posljedica državnog udara 27. ožujka 1941., u koji je bila duboko upletena SPC, bila je »slom Jugoslavije i njezino teritorijalno čerečenje« i da je iz toga košmara došlo do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. Uostalom, kako drukčije protumačiti izjavu patrijarha Gavrila (1937.-1950.) na preslušavanju pred njemačkom tajnom policijom nakon uhićenja 16. lipnja 1941. da »on nije bio protiv Trojnog pakta«.
Kao Hrvat, nadbiskup Stepinac se nije slagao ni s pristupom Jugoslavije Trojnom paktu ni s beogradskim pučistima, pa o njihovu preuzimanju vlasti 27. ožujka 1941. upisuje u Dnevnik kako je položaj Hrvata »upravo grozan. Od Hitlera nemaju se dobru nadati. Od velikosrba također ničemu dobru«. Njegove privatne dnevničke bilješke o velikosrbima, o Srbima i o raskolu treba promatrati u tom povijesnom kontekstu. Nadbiskup Stepinac je državni udar i odnos SPC prema njemu nazvao bizantinizmom. S pravom. Radilo se o izigravanju državnog zakona i državnih uredbi. Pronjemački režim je i u Srbiji i u NDH prouzročio brojne zločine.
Nadbiskup Stepinac je pisanom riječi, osobnim zauzimanjem kod vlasti NDH štitio ugrožene ljude i pomagao im. Javno je s propovjedaonice osuđivao rasnu ideologiju i progone ljudi zbog vjerske, narodne ili socijalne pripadnosti. Te odvažne riječi ozlojedile su njemačkog vojnog predstavnika u Zagrebu Edmunda Glaisea von Horstenaua pa je izjavio: »Kad bi jedan biskup u Njemačkoj tako govorio, s propovjedaonice živ ne bi sišao.«”, ističe msgr. Batelja.
(…)
Brojna svjedočanstva ljudi koje je Stepinac spasio
U samoj knjizi Batelja potanko opisuje i dokumentira kako je u “Bolnice časnih sestara milosrdnica u Zagrebu s ravnateljicom s. Bogoljubom Jazvo (1940.-1945.), a s potporom nadbiskupa Stepinca, spašeno više od 250 Židova.” Svi ti Židovi imali su dijagnozu tuberkuloza i glaukom, i to onu vrstu glaukoma koja izaziva slijepilo – tako da se na te odjele nitko nije usudio ući u kontrolu”.
Isto tako navodi se kako su spašeni bili Stjepan Deutsch, otac poznate glumice Lee Deutsch i Viktor Bernfest, svjetski poznati kipar i medaljer, koji je bio suprug Mile Wood koja je iz zahvalnosti nadbiskupu Stepincu što je spasio Viktora napravila brojna kiparska djela kršćanske tematike. Navode se i brojna druga židovska imena, kao i ona koja su uz Renatu Bauer spašeni u Domu sv. Terezije na Vrhovcu u Zagrebu: Ruth Dajč Perl, Sabina Berkeš, Koleta Njemirovski, Ilonka Schmidt, Karla-Dragica Haas, Nada i Elza Bek….. Posebno poglavlje u knjizi posvećeno je spašavanju 85 djece izbjegle sa starateljima iz Poljske.
(…)
U samoj knjizi se navode i imena onih koji u Stepincu pomagali u spašavanju Židova i Srba poput gosp. Amiel Shomrony, tajnika nadarabina Freibergera ili Diana Budisavljević, dr. Marko Vidaković te 21 ilegalna skupina sačinjena uglavnom od srpskih intelektualaca među kojima je bilo mnnogo istaknutih imena.
*Magnum Crimen: Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj (lat.: Veliki zločin), jedna je od knjiga koje je KPJ dala tiskati, a koje su poslužile Partiji da bi prikazala svoje viđenje uloge Katoličke Crkve u Drugom svjetskom ratu i kao pokriće za represiju prema svećenicima. Ta knjiga, poduži pamflet, izdana je u Zagrebu 1948. godine. Knjiga opisuje navodni utjecaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj te njenu navodnu spregu s ustaškim režimom. Autor knjige je rimokatolički svećenik, a kasnije i profesor Univerziteta u Beogradu i član JAZU Viktor Novak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
