Zabrinuti zbog stvaranja ozračja duhovne, političke i intelektualne represije u hrvatskome društvu, prošlog je tjedna skupina hrvatskih povjesničara te povjesničara književnosti i umjetnosti (njih 24) potpisala apel kojim se od političkih, pravosudnih i drugih vlasti zahtijeva jamčenje slobode mišljenja, govora i povijesnog istraživanja te prekid s pokušajima nametanja i propisivanja tzv. povijesnih istina.
Nakon toga pozvani su svi koji se slažu s njegovim sadržajem, da ga također potpišu, što je do sada učinilo preko 1056 građana. Apel možete pročitati i potpisati ovdje.
Razgovarali smo s potpisnikom, i jednim od autora Apela, dr. sc. Ivom Bancem.
Ivo Banac rođen je u Dubrovniku, odakle je s majkom 1959. emigrirao u u SAD, kako bi se obitelj opet ujedinila (otac je otišao u SAD 1947. godine). Završio je gimnaziju Loyola u New Yorku, diplomirao je na Sveučilištu Fordham, te magistrirao i doktorirao na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji. Od 1977. do 2009. predavao je povijest Istočne i Jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale, New Haven, Connecticut, gdje je umirovljen kao profesor emeritus. Od 1994. do 1999. također je djelovao kao redoviti profesor povijesti na katedri vezanoj uz posebnu zakladu na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (University Professor). Od 1990. dopisni je član HAZU, a od 2008. redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Narod.hr: Što Vas je potaknulo na pokretanje ovog Apela?
Dr. sc. Ivo Banac: Nisam samo potpisnik nego i jedan od autora Apela. Vodila su nas zastrašujuća saznanja koja su procurila iz Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, po kojima bi se išlo na selektivne zabrane raznih totalitarnih simbola, ali i narav opće javne rasprave o tim pitanjima, u kojoj se lako uočavaju posljedice mentaliteta autokratskih ideologija. Kao povjesničari znamo da se zabranama ništa ne postiže, a selektivnim zabranama samo raspiruje atmosfera građanskog rata, koja u Hrvatskoj ne jenjava od Mesićeve odluke da hrvatskoj nezavisnosti oktroira tobožnje jugokomunističke korijene. Takva tumačenja su lažna jer sa ZAVNOH-om i Titom nikad ne bi došlo do hrvatske nezavisnosti i demokracije. Ne želimo da nam nikakvo nazovi stručno ili paradržavno tijelo nameće tumačenja prošlosti i isključuje različita mišljenja, istraživanja i zaključke.
Narod.hr: Koja je Vaša glavna znanstvena preokupacija i jeste li, i na koji način, kroz svoj rad doživjeli napade na slobodu povjesnog istraživanja?
Dr. sc. Ivo Banac: Povjesničar sam južnoslavenske povijesti u modernosti. Posebno me zanimaju idejni i kulturni procesi, a osporavatelji su dio mog nasljeđa od početka objavljivanja. Rasprava u Komisiji za idejni rad CK SKH oko oportunosti prevođenja i objavljivanja moje knjige „Nacionalno pitanje u Jugoslaviji“ krajem 1980-ih prekretnica je u borbi za suzbijanje cenzure u ovom tijelu za kontrolu mišljenja i istraživanja. Bilo je i mnoštvo drugih primjera, navlastito u novije vrijeme, jer cenzori nikad ne prestaju sa svojim nastojanjima da uvedu svoj „ispravni“ red u glave naših sugrađana. Oni misle da ako nekomu uskratite po koji medij, da se dobili bitku, možda i rat. To je samo dokaz njihove gluposti i mediokritetstva.
Narod.hr: Kako ste zadovoljni percepcijom Apela u javnosti?
Dr. sc. Ivo Banac: Zadovoljan sam što je Apel pobudio veliku pažnju. Nisam zadovoljan što osporavatelji u svojoj nemoći da se suprotstave Apelu izmišljaju njegove povode, koji postoje samo u njihovoj predvidljivoj mašti. Prava rasprava o ovoj temi tek predstoji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
