Građanin Petar Marija Radelj obratio se Predsjedniku Republike dr. Ivi Josipoviću pismom od 21. siječnja 2015. zbog kršenja prava na slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti, mišljenja i izražavanja na Hrvatskoj televiziji povodom izvanrednoga otkaza Karolini Vidović Krišto. Predložio mu je da podupre promjenu protuustavnih odredaba Etičkoga kodeksa HRT-a budući da se tijekom svih pet godina obnašanja predsjedničke dužnosti zalagao za pravo na izražavanje pojedinčeva identiteta.
Radelj ističe da odredba čiju je promjenu Vidović Krišto tražila i zbog toga dobila otkaz – predstavlja diskriminaciju, poziva i potiče na oblike nesnošljivosti priječenjem isticanja osobne pripadnosti i vlastitoga identiteta, zabranjuje iskazivanje antropološke, humanističke, etičke, religijske, konfesionalne, etničke, regionalne, kontinentalne, sindikalne i strukovne pripadnosti zaposlenicima javne radiotelevizije; niječe osobnu samobitnost, ljudski identitet i najdulje slobodarske odrednice svakoga djelatnika javne radiotelevizije; onemogućuje pojedincima da budu slobodni javni djelatnici; tjera ih da se prave amorfnima i bezličnima te da potiskuju u privatnost sve ono što čini njihovu bit i posebnost, po čemu su osobe.
Autor podsjeća predsjednika Josipovića na 36 misli iz njegovih pisama, govora, izjava i razgovora tijekom predsjedničke službe u kojima je isticao važnost rada po savjesti i pravo na slobodno izražavanje svoje vjeroispovijesti, narodnosti i svjetonazora te ističe: „Otkaz se dogodio na javnoj televiziji, a Vi ste predstavnik hrvatskih građana koji su po samom pravu pretplatnici te medijske kuće. Osim toga, Vi ste nositelj državničke odgovornosti i osoba koja po Ustavu zastupa osnivača Hrvatske radiotelevizije, pa Vam se obraćam s molbom da se još jednom založite za vrijednosti koje ste isticali u svojem mandatu, a koje su stubokom protivne takvom pristupu legislative Hrvatske radiotelevizije i shvaćanjima njezina glavnoga ravnatelja.“
Radelj na kraju piše: „Duboko i iskreno dijelim uvjerenje da ‘Hrvatska mora biti dom demokracije i ljudskih prava’, kako ste istaknuli u nastupnom predsjedničkom govoru. To ostaje stalan izazov i zadaća savjesti svih koji žele dobro Domovini. Koliko poznajem gospođu Vidović Krišto njezino profesionalno i osobno djelovanje usmjereno je tom cilju. Stoga sam slobodan predložiti da primite gospođu Vidović Krišto ili joj na drugi način, koji držite primjerenim, izrazite potporu u nastojanju za ustavan normativni okvir na Hrvatskoj radioteleviziji te njezin povratak na posao.“
Dana 3. veljače Radelj je primio odgovor. Predsjednik Josipović odlučio se držati prijateljstva s Goranom Radmanom, odbio je zatražiti primjenu Ustava u internim aktima Hrvatske radiotelevizije, a predstojnika svojega Ureda naputio je da otpiše kako nema vremena za slučaj otpuštene novinarke ni ovlasti za utjecanje na društvena zbivanja: „Vezano uz Vašu molbu za potporom gospođi Vidović Krišto moramo naglasiti da predsjednik Republike Hrvatske nema ovlasti utjecati na rad javne televizije vezane uz kadrovske ili programske odluke vodstva Hrvatske radio televizije.“
U svjetlu toga odgovora postavlja se pitanje je li Predsjednik Josipović imao mandat pun izjava iza kojih zapravo ne stoji, bez obzira što ih je ustrajno ponavljao.
Oba pisma u cijelosti možete pročitati ovdje.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
