Predsjednik s teškim karakterom hvasta se da je kao premijer popio svu pamet svijeta pa za njega nema tajni u funkcioniranju “policijske države”. Zoran Milanović očito polazi od pogrešne postavke da su sve “nesretne” vlade nalik jedna drugoj. No važno je da za javnost nema tajni o tomu kako on funkcionira, piše Marinko Jurasić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo. Tako znamo da mu ni istraga, optužnica pa ni presuda nisu bili razlog za smjenjivanje potpredsjednika u njegovoj Vladi, niti su mu smetali gradonačelnik i županica pod istragom, a sada bi da i tajni izvidi u prethodnom kaznenom postupku spriječe imenovanja u državnoj tvrtki!?
Ili, još od slučaja Josipa Perkovića znamo da je kad zapne po svome spreman na sve, podrivati povjerenje u rad pravosuđa pa i sramotiti Hrvatsku. I tada je petljao da krši ugovor s EU u interesu RH, pa radi branitelja, sustava sigurnosti, a uvjerljivije je da je možda vraćao uslugu za šutnju o tajni koju je Perković po funkciji mogao znati. Jer, članstvo u Savezu komunista u nas nije neka sablazan. Ali, očigledno ni Milanovićev mentalni sklop nije u stanju nositi se s time što se 1985., kad se već nazirao kraj komunističke vladavine, učlanio u najrigidniju JNA podružnicu ondašnjeg Saveza komunista Jugoslavije u Beogradu, pri čemu je u motivacijskom pismu razočaranost radom zagrebačkih komunista istaknuo kao jedini razlog što to nije učinio prije.
Dakle, pokazao se kao komunjara sa dna kace, i da je sve ostalo po starome, protekle nedjelje u nekom komunističkom “klubu” slavio bi 25-godišnjicu učlanjenja. Ali, okolnosti su se stubokom promijenile i Milanović je prošao bolje nego što bi prošao i u komunizmu, i evo ga, stolujući u Zagrebu “bez lažne skromnosti” dijeli lekcije o demokraciji, pravnoj državi, istragama, političkim protivnicima spočitava majku “vojnu lekarku” i kumrovečke parole. Koja karijera! Koji karakter!
Sada brani Kovačevića od curenja informacija, a dok je bio premijer tekle su bujice istražnih priča pa u tomu nije vidio sistemski problem. I, kakvog li retrogradnog apsurda, sada bi “bivši premijer koji zna sve tajne” o tomu razgovarao s premijerom “koji ništa nije znao, niti želi znati”.
Plenković nabraja niz obrada za koje je i u njegovu političkom interesu bilo da je znao za njih, ali on to s pravom ne želi i pod cijenu novih propusta i pogrešaka. Podatak o mitu danom čelniku državne tvrtke u pravilu nije podatak od značaja za državnu sigurnost jer sve i da jest u tijeku njegovo (re)imenovanje, neće zbog toga država propasti.
Čak i da iznimno u interesu države postoji razlog za odstupanje od tajnosti izvida, nedopustivo je da je to isključivo izbor vladajuće garniture. Podaci o identitetu osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava službena su tajna, za čije je odavanje kazna do tri godine zatvora, kao i za onoga “tko neovlašteno otkrije ono što je saznao u prethodnom kaznenom postupku”. Zastara je 10 godina, što znači da bi nadležni državni odvjetnik trebao saslušati predsjednika države, kao i njegova ministra policije Ranka Ostojića, koji, dakako, niječe da ih je znao i njemu dojavljivao piše Marinko Jurasić u kolumni za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
