Jurkas: ‘Djeca koja dođu u domove oko četiri godine su isključivo oslonjena sama na sebe’

U HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” gostovao je redatelj Anđelo Jurkas koji je nedavno predstavio dokumentarni film “Sutra će biti” o životima domske djece. Zašto ih se tako puno vraća kriminalu? Kakav je život odgojitelja i želi li netko u strukturama vlasti da se poboljša život domske djece?

>Negativna percepcija o uvjetima rada u centrima za socijalnu skrb: Nesrazmjer količine posla, izloženi su rizicima…

>Slučaj malene Nikoll: Osim roditelja, tko je još odgovoran za smrt romske djevojčice?

Dokumentarni film “Sutra će biti” o životima domske djece je svjedočenje sistemu koji nije funkcionalan, koji je preslika stanja u državi u kojoj je politiziranost iznad struke i profesionalizma, rekao je u emisiji Nedjeljom u 2, Anđelo Jurkas, redatelj filma.

– Sistem nije funkcionalan dvostrano između ljudi koji se bave klincima i između operative, dodao je Jurkas.

Istaknuo je kako su djeca koja dođu u domove i tamo budu oko četiri godine isključivo oslonjena sama na sebe.

– Vječni je problem adekvatnog i profesionalnog kadra. Nedopustivo je da domovi koji se bave djecom nemaju zaposlenog psihologa ili psihijatra koji će se baviti problemima djeteta koje dođe s traumama, naglasio je.

Dodao je da su odgojitelji jedini koji se s ovom djecom bave i kojima je stalo do njih.

U njegovom filmu “Sutra će biti” upoznajemo Martina, dječaka koji ni po čemu ne pripada u dom. On je dječak koji je završio u domu zbog izostanaka iz škole. Našao se u domu s vršnjacima koji su ovdje završili zbog teških krađa, dilanja droge, prijetnji…

– Kolike su šanse da će on popraviti njih, a kolike su šanse da će on poprimiti njihovo ponašanje, zapitao se Jurkas.

Naglasio je kako u ovoj priči nema klasičnih pozitivaca i negativaca. Klinci su, rekao je Jurkas, vrlo često jako inteligentni i govore ono što smatraju da se od njih očekuje da kažu, no upravo stoga što je bio korektan prema njima i nije ih iznevjerio, upravo je to razlog što ih je, njih 5-6, uspio pratiti u filmu cijelo vrijeme.

‘Pokušavam vjerovati da klinci u sebi nemaju genetiku zla’

– Pokušavam vjerovati da su klinci zadnja linija obrane i zadnja vrijednost ulaganja te da oni nemaju u sebi genetiku zla, naglasio je Jurkas i dodao da sva djeca s kojom je radio imaju presliku ponašanja svojih roditelja.

Jurkas je rekao kako je želio klincima, koje je snimao, pokazati neku bar imitaciju boljeg života da ih to možda „inficira” pa krenu boljim putem.

Traumatična su svjedočenja mladih ljudi u filmu, ali ima i onih pozitivnih.

‘Sistem nije dobar’

Jurkas je naglasio kako u Hrvatskoj ne postoji kritična masa koja će reagirati na ovu temu. Klinci su, dodao je, stavljeni na individualizam ljudi koji dobro rade svoj posao, ali sistem nije dobar.

– Djevojčica u dokumentarcu nema zato što su one tema za sebe i zaslužuju zasebni dokumentarac, naglasio je.