Kako bi mogao izgledati porez na nekretnine, ako ga Vlada ove godine uvede? Evo nekih primjera iz drugih država EU.
Porez na nekretnine je nešto što uzastopne hrvatske vlade najavljuju uvesti i onda od toga odustaju.
Porez na nekretnine
Kako smo već pisali na Narod.hr, čini se kako postoji mogućnost da ove godine HDZ-ova Vlada to ipak učini, barem ako je vjerovati izjavama ministra financija Marka Primorca.
Plenković najavio uvođenje poreza na nekretnine: Kakvo je stanje u zemljama EU?
Podsjetimo, Primorac je razgovoru na središnjem dnevniku HRT-a izjavio kako se Vlada, “ne boji uvesti porez na nekretnine”. Neki su promatrači to protumačili kao najavu njegovog uvođenja tijekom ove godine, osvoji li HDZ s partnerima novi mandat.
Koji su razlozi uvođenju poreza na nekretnine, koja je njegova korist i za koga, te zbog čega nailazi na kritike neka su od pitanja na koja ćemo u nastavku nastojati odgovoriti.
U tom je smislu možda najbolje osvrnuti se na europska iskustva s porezom na nekretnine i razlozima zbog kojih on u nekim europskim zemljama postoji.
Porez na nekretnine u nekim europskim državama
Podsjetimo ponajprije kako prema posljednjim podacima Eurostata koji se odnose na 2021. godinu porezi na imovinu (property tax) čine 2,4 posto zajedničkog BDP-a eurozone (s 19 članica jer se Hrvatska učlanila 2023.) te 2,2 posto zajedničkog BDP-a EU. Unija je od imovinskih poreza 2021. ostvarila 4,44 milijarde eura prihoda, 492 milijuna eura više nego godinu ranije kad je ostvareno 3,95 milijardi eura.
Grčka
Primjerice, u Grčkoj, gdje se definicija poreza na imovinu poklapa s definicijom poreza na nekretnine (iz oporezivanja su isključene pokretnine i ostalo), a udio u ukupnoj poreznoj masi iznosi visokih 8,1 posto, oporezuje se 5 stavki: kupovina nekretnine, vlasništvo nad nekretninom, iznajmljivanje nekretnine, te prodaja i donacija nekretnine. Naravno, pod onim što se kod nas poima kao porez na nekretninu podrazumijeva se samo jedna stavka, odnosno oporezivanje vlasništva nad nekretninom.
Porez koji se ubire na osnovi vlasništva nad nekretninom naziva se godišnji porez na nekretninu i ima dvije komponente. Porezna osnova se temelji na kvadraturi i kreće se u rasponu od 0,001 do 13 eura po metru kvadratnom. Točan iznos se određuje na osnovi brojnih čimbenika: području, vrijednosti i starosti nekretnine, itd. Na to se veže dodatno porezno davanje na nekretnine vrijedne najmanje 200,000 eura u katastarskoj vrijednosti po stopi od 0,10% do 1.15%, ovisno u cijeni nekretnine. Za pravne je osobe ovo davanje fiksirano na 0,55% od ukupne katastarske vrijednosti nekretnine.
Belgija
Belgija, u kojoj udio poreza na nekretnine, prema posljednjim podacima, iznosi također visokih 8,5%, a osnova mu je tzv. “katastarski dohodak”.
Katastarski dohodak je osnova za ubiranje poreza na imovinu i utvrđivanje dohotka od imovine koji se uračunava u oporezivi osobni dohodak. Važno je istaći kako katastarski dohodak nije stvarni dohodak – nema zarade od življenja u vlastitoj nekretnini – nego nominalni dohodak za koji se projicira da odgovara neto dohotku koji nekretnina, samim posjedovanjem, donosi vlasniku tijekom godine.
U Belgiji, svatko tko posjeduje nekretninu mora platiti porez na nekretninu u iznosu između 1,25 – 2,5% od vrijednosti nekretnine koja se koja se procjenjuje na osnovi katastarskog dohotka. Ako se nekretnina iznajmljuje onda se uz to dodaje porez na dohodak od najma po stopi između 25 i 30.
Francuska
Na vrhu, po udjelu poreza na nekretnine u ukupnom poreznom prihodu, je Francuska s 8,9%.
U Francuskoj, što je važno naglasiti, porez na nekretnine koji moraju platiti svi vlasnici nekretnina, odnosno porez na imovinu (Taxe foncière) propisuju i ubiru lokalne vlasti, a odnosi se na nekretnine koje se iznajmljuju. Porez se temelji na nominalnoj vrijednosti dohotka od iznajmljivanja nekretnine. Od poreza je izuzet vlasnik, ako stanuje u nekretnini,stariji je od 75 godina i ima oporezovane prihode ispod određene granice ili je korisnik nekih oblika državne skrbi. Novogradnje mogu biti oslobođene od ovog poreza unutar prve dvije godine od izgradnje.
Drugi porez, koji bi donekle odgovarao projekcijama onoga što se kod nas pod porezom na nekretnine do sad namjeravalo uvesti, zove se porez na stanovanje (Taxe d’habitation), ali je od srpnja prošle godine on ograničen samo na drugu nekretninu i kuću za odmor – prva nekretnina je od njega izuzeta. Obračunava se isto kao i porez na imovinu.
Na koncu Francuska ima i porez na bogatstvo u nekretninama (Impôt sur la Fortune Immobilière) koji se odnosi isključivo na one nekretnine čija ukupna vrijednost prelazi 1,300,000 eura. Porezna stopa, ovisno o vrijednosti nekretnine, kreće se između 0,5% i 1,5% ukupne vrijednosti nekretnine.
Što nas očekuje
Kako vidimo, u tri europske države koje u EU prednjače po dohotku od poreza na nekretnine, nalazimo različite oblike i iznose poreza, uz to da Francuska, odnedavno porez primjenjuje na način na koji se, barem nominalno, kod nas oporezuju kuće za odmor. U tom smislu, moglo bi se složiti s ministrom Primorcem kad je za HRT na pitanje o uvođenju poreza na nekretnine izjavio:
“Dakle, ako imate nekretnine koje nisu u trajnom najmu ili u kojima ne živite, te nekretnine već sada podliježu takvom porezu. Iako se on ne zove onako kako bi se trebao zvati, zove se porez na kuće za odmor.”
Sudeći po ministrovim izjavama, svrha poreza na nekretnine je, u najširem smislu, financiranje jedinica lokalne samouprave, u kontekstu općih poreznih reformi, kao i reformi načina njihovog financiranja.
Hoće li taj porez ostati ovakav kakav jest, a samo će mu biti promijenjeno ime, ili će biti uveden novi porez koji bi odgovarao nekadašnjem francuskom porezu na stanovanje ili belgijskom porezu na nekretnine, koji se mora plaćati na prvu nekretninu pokazat će, čini se, bliska budućnost.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
