Bivšem Plenkovićevom ministru uprave Lovri Kuščeviću prijeti kazneni progon zbog sumnje da je na nezakonit način stekao i povećao vrijednost svoje imovine, kao i imovine njemu bliskih osoba. Policija i USKOK privode kraju istragu o načinu na koji se taj istaknuti HDZ-ovac i prijašnji načelnik Općine Nerežišća obogatio.
Prilikom korupcijskih afera sadašnjih i bivših ministara ili “curenja tajnih informacija” u medije javnost se obično pita zašto ministri ili savjetnici prije imenovanja ne prolaze sigurnosne provjere ili što rade hrvatske tajne službe?
Aktualni SDP-ov predsjednički kandidat ukinuo sigurnosne provjere dužnosnika
Prije nego je Zoran Milanović 2012. progurao promjenu Zakona o sigurnosnim provjerama i gotovo potpuno iskorijenio sigurnosne provjere dužnosnika, tajne su službe dotad provjerile čak 8000 dužnosnika.
Iako je na Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost iz 2012. kojem je na čelu tada bio HDZ-ov Miroslav Tuđman, izraženo mišljenje da se predloženim i kasnije usvojenim izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosnim provjerama smanjuju sigurnosni standardi, Odbor je većinom glasova odlučio predložiti Saboru da donese izmjene zakona.
Kao opravdanje za izmjenu Zakona SDP-ovom čelniku bilo je što navodno učestale provjere, poglavito one I. stupnja koje su najobuhvatnije, opterećuju sustav i smanjuju učinkovitost na drugim zadaćama.
Milanović je tada na sjednici Kukuriku Vlade potvrdio da u zakonu postoji odredba koja predviđa da svi koji stupaju na dužnost moraju biti sigurnosno provjereni.
“Kada bi provodili taj zakon u najboljoj vjeri i u smislu kako je pisan, naša bi Vlada počela funkcionirati tek oko Uskrsa. Taj ćemo zakon malo prilagoditi realnosti, bit će demokratičniji i normalniji”, ustvrdio je Milanović i dodao “nećemo raditi ‘cvjetajuću industriju sigurnosnih provjera’ za sve koji hodaju ovom zemljom“.
Tako se, umjesto provjera prvog stupnja od 2012. vrše provjere trećeg stupnja i to tek na zahtjev “čelnika tijela”.
Od tada ministri, njihovi pomoćnici ili državni tajnici ili neki drugi dužnosnici koje imenuje Vlada Republike Hrvatske, uopće ne trebaju imati sigurnosnu provjeru. Odnosno, ona se može provesti samo ako to zatraži čelnik tijela.
Ministri se zahvaljujući Milanoviću provjeravaju samo ako to traži predsjednik Vlade, a i u tom slučaju prolazi kroz najblažu provjeru III. stupnja (u kojoj, za razliku od I. stupnja nema provjere imovinskog stanja njega i njegove obitelji).
“Teško da je ovakav meki Zakon o sigurnosnim provjerama bilo tko donio i usvojio slučajno, bez posebnog cilja. Smanjenje postojećih sigurnosnih standarda i to s obrazloženjima da sigurnosne provjere dužnosnika opterećuju sustav i smanjuju učinkovitost rada sigurnosnih službi, kako su to tada objašnjavali, zvuči kao nesuvisla laž. Kao da su u pitanju tisuće dužnosnika pa bi se te provjere otegnule u nedogled. Sudeći po aferama koje su izbijale i za vrijeme Milanovićeve vlade, a onda i u kasnijim vladama, takve su zakonske izmjene samo omogućile da svatko može postati ministar“, upozorila je Silvana Oruč Ivoš.
> Afera do afere – za što su sve odgovorni Milanovićevi i Plenkovićevi ministri?
> Silvana Oruč Ivoš: Čudimo se aferama? Pa Milanović je ukinuo sigurnosne provjere dužnosnika!
> (VIDEO) Bivši Udbaš Kekić: ‘Obavještajne jugoslavenske strukture i danas vladaju s nama’
“Milanovićev šef kabineta Saucha optužen je da je preko lažnih putnih naloga otuđio preko milijun kuna, Slavko Linić bez problema je posjećivao Dubai u društvu s Jozom Kalemom, koji je pod istragom zbog teške porezne malverzacije, Anka Mrak Taritaš zaigrala se sa sredstvima za obnovu Gunje, Tihomir Jakovina ostao je dužan preko 150.000 kuna pa i oštetio državni proračun, šefica porezne uprave Nada Čavlović-Smiljanec bila je osumnjičena u više afera, Vesna Pusić, uostalom kao i Ivan Vrdoljak, zaboravila je unijeti potpuno imovinsko stanje u imovinsku karticu… I nisu bili jedini.
Slično se događalo i nakon odlaska Milanovićeve vlade. Sigurnosne provjere sasvim sigurno ne bi zaustavile sve nezakonitosti, ali bi neke ljude spriječile da budu u mogućnosti obavljati odgovorne državničke poslove. I da barataju povlaštenim informacijama. Zapravo, žalosno je da danas visoki državni dužnosnik možeš postati samo s potvrdom o nekažnjavanju?! Posljedice i te kako dobro znamo. No, da apsurd bude veći, za otkrivanje afera nisu zaslužni oni kojima je to posao (npr. Državno odvjetništvo) nego isključivo mediji“, naglasila je Silvana Oruč Ivoš.
Također, nakon neopravdane hajke na ministra branitelja Miju Crnoju, SDP-ovci su kritizirali tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića da je propustio izvršiti Crnojinu sigurnosnu provjeru, kojom bi se, kako su tvrdili, “sasvim sigurno uočile nepravilnosti u njegovoj kandidaturi za ministra”.
Zanimljivo da od 2012. nije bilo prijedloga za novu izmjenu ovog Zakona.
Kadrovi za hrvatske tajne službe
Što se tiče kadrova za hrvatske tajne službe prisjetimo se što je o tome rekao tijekom javnog predavanja bivši agent komunističke Udbe Željko Kekić.
“Kao mlad radio sam kao sekretar omladine, a s 20 godina, osim kao agent Udbe bio sam dio i partijske tajne policije. Partiji smo davali na uvid sve što smo otkrili i onda su oni dalje radili s time, što su htjeli. Hrvatsku od prvog dana u svojim rukama imaju moji bivši šefovi.“ A potom dodao: „Što je najtragičnije od nas 850 pripadnika komunističke tajne policije, 750 je prešlo u hrvatske službe sigurnosti. Od tih 750 možda je njih 5 posto bilo za Hrvatsku, a neki nisu bili nikada, niti danas.“
A potom je pojasnio genezu svega onoga što nam se posljednjih četvrt stoljeća dogodilo.
„Već sredinom 80-ih operativci tajne komunističke policije počeli su pripremati svoje suradnike, da nakon smjene vlasti, budu saborski zastupnici, gradonačelnici, direktori javnih poduzeća, da budu ravnatelji ključnih ustanova, nevladinih udruga. Te strukture su drastično ojačale. Djelatnici novih službi koje su stvorene u Hrvatskoj u 90 posto slučajeva su djeca tih starih udbaša i KOS-ovaca, oni to jednostavno prenose s koljena na koljeno“.
Kekić je također ocijenio da u Hrvatskoj “lustracije nije bilo jer je bivši šef Udbe, Josip Perković, bio najmoćniji čovjek Hrvatske”. Upravo je Milanovićeva Vlada hrvatsku državu dovela na rub sankcija i odbijala je Njemačkoj izručiti Udbine čelnike Perkovića i Mustača, a istodobno im nije htjela ovdje suditi.
Milanovićev kandidat
“Milanović bi na čelu SOA-e bivšeg člana HDZ-a kojem je bio šef prije 12 godina”, pisao je Jutarnji list te iste 2012. godine u kojoj je Milanović prekinuo sigurnosne provjere dužnosnika. Mandat je tadašnjem šefu SOA-e Josipu Buljeviću, “bliskom suradniku Tomislava Karamarka”, pisao je Jutarnji list, završavao u listopadu.
Zoran Milanović bio je nadređeni Draganu Lozančiću u vrijeme Račanove Vlade, a njih dvojica blisko su surađivala na izradi segmenata dugoročne strategije nacionalne sigurnosti RH.
> Višnja Starešina: U kojoj je mjeri Hrvatska i danas – čika Acina država?
> Udbaš pokajnik Željko Kekić: Lustracije nije bilo jer je Perković bio najmoćniji čovjek Hrvatske!
> Bivši ministar Crnoja: ‘Mediji su me neistinito prikazivali kao najvećeg kriminalca’
> Oglasila se SOA na tvrdnje bivšeg savjetnika predsjednice Grabar-Kitarović
Nakon odlaska Zorana Milanovića s premijerske pozicije u dogovoru tadašnjeg novog premijera Tihomira Oreškovića i predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović potaknula se smjena ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića.
Jedan od Lozančićevih propusta bio je da predsjednicu nije na vrijeme upozorio da kontaktira s osobom koja je bila pod tzv. mjerama, dakle bila prisluškivana i praćena. Praksa kaže da u trenutku kada su službe otkrile da prisluškivana osoba kontaktira s osobom iz prve kategorije štićenih, morali su ju trenutno upozoriti.
Tako Lozančić nije spriječio da se predsjednicu još mjesecima neizravno nadzire, navodili su na Pantovčaku. To se učinio tek mjesecima poslije, kada je o prisluškivanoj osobi prikupljeno dovoljno “materijala” koji su predani DORH-u.
Izvori bliski predsjednici tvrdili su da su transkripti razgovora predsjednice završavali na uvidu kod Zorana Milanovića.
Kako je nestao Plan obrane Republike Hrvatske, najtajniji dokument Hrvatske vojske?
Podsjetimo također da je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, na sjednici 22. rujna 2015. podržala prijedlog izrade Plana obrane RH. Plan je donesen na zatvorenom dijelu sjednice Vlade 5. studenog 2015., i osim najveće oznake vojne tajnosti, nosio je i oznaku “državna tajna“. Hrvatska je do tada bila jedina zemlja članica NATO-vog saveza koja nije imala Plan obrane.
Plan je izrađen u tri primjerka, jedan za Ured predsjednice, drugi za Vladu RH i treći za MORH.
Međutim, elektronski uređaj na kojem se nalazio Plan obrane RH nestao je u MORH-u, preciznije u uredu Zorana Drče, pomoćnika tadašnjeg SDP-ovog ministra obrane Ante Kotromanovića, a spomenuti Drča nije znao objasniti gdje se taj krucijalni dokument i oprema nalaze.
O nestanku Plana hrvatsku predsjednicu Grabar-Kitarović obavijestili su tek 72 sata nakon tog događaja. Predsjednica je potom, naložila žurnu istragu, a održan je sastanak načelnika VSOA-e generala Ivana Kindera i ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića.
Ova dva slučaja za koja je javnost doznala i koja su povezala SOA-u i VSOA-u, pokazala su koliko su hrvatske tajne službe tada bile u “neskladu”.
Lozančića zamijenio Markić
Nakon odluke o smjeni ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića, predsjednica Grabar-Kitarović i tadašnji predsjednik Vlade RH Tihomir Orešković supotpisali su prijedlog za imenovanje novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije u kojem za ravnatelja predlažu Daniela Markića.
Daniel Markić četvrti je ravnatelj SOA-e, a na dužnost je imenovan 5. svibnja 2016. godine.
Krajem 2018. SOA se ponovno našla u središtu skandala kada je Mate Radeljić, smijenjeni savjetnik predsjednice Grabar-Kitarović, ustvrdio da mu je “šef kabineta ravnatelja SOA-e priopćio da više neće biti savjetnik Predsjednice”.
Iz SOA-e su tada odgovorili: “SOA svoje zadaće obavlja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, pripadajućim zakonima, kao i godišnjim smjernicama za rad sigurnosno-obavještajnih agencija koje donosi Vijeće za nacionalnu sigurnost. O svim relevantnim saznanjima SOA izvješćuje državni vrh. Pored zaštite ustavnog poretka, jedna od zadaća SOA-e je i zaštita sigurnosti državnih tijela te protuobavještajna zaštita najviših institucija Republike Hrvatske. SOA ove zadaće provodi kontinuirano i profesionalno te će ih i nadalje odgovorno obavljati”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
