Kako su, na koliko mjesta i u kojem broju glasovali hrvatski državljani izvan Hrvatske?

U javnosti pa i nekim medijima često može čuti teorija kako “dijaspora ne bi trebala odlučivati na izborima u Hrvatskoj jer nisu porezni obveznici”, pri tome ignorirajući kako u zapadnim demokracijama većina zemalja svojem iseljeništvu dopušta pravo glasovanja na svim izborima.

Osim što se iseljeništvo napada, postoji i kriva percepcija da hrvatski birači u BiH predstavljaju iseljeništvo što nije točno, budući da su Hrvati iz BiH tamo i rođeni, te su povijesno najstariji konstitutivni narod na tom području.

Važno je dodati i da je Zakon o glasovanju izvan Republike Hrvatske više puta mijenjan te je svaki puta dodatno otežao i smanjio izlazak hrvatskog iseljeništva na birališta tijekom svih izbornih ciklusa.

Tako je na ovim izborima u inozemstvu glasovalo 52.371 birača, od čega je više polovice glasovalo u BiH (35168).

Birači s pravom glasa u inozemstvu glasovali su u 47 država, a kada bi iz jednadžbe izbacili BiH i Njemačku u kojoj je izašlo 8041 birača, u 45 država na izbore je izašlo sveukupno tek 9162 birača, odnosno 204 birača po državi. Svi oni u inozemstvu, uključujući BiH i Njemačku, mogli su glasovati na tek 125 biračkih mjesta, odnosno u prosjeku na 3 biračka mjesta po državi.

>Jesu li mediji poticali Milanovićeve birače da izađu na izbore stalnim emitiranjem “gužvi” u Mostaru?

Osim gore spomenute BiH i Njemačke, te Švicarske u kojoj je izašlo 1394 birača, niti u jednoj drugoj zemlji nije izašao četveroznamenkasti broj birača na izbore.

U Australiji je na birališta izašlo 812 birača, u Argentini 132, u Austriji 811, u Belgiji 396, Crnoj Gori 169, Češkoj 126, Irskoj 102, Francuskoj 225, Italiji 311, Kanadi 861, Nizozemskoj 134, Mađarskoj 114, Makedoniji 146, SAD-u 428, Sloveniji 278, Srbiji 860 i Velikoj Britaniji 164 birača.

U ostalim zemljama, na hrvatske predsjedničke izbore, izašao je dvoznamenkasti ili jednoznamenkasti broj iseljenika s pravom glasa.

Problemi glasovanja na predsjedničkim izborima u inozemstvu

O problematici male izlaznosti hrvatskog iseljeništva na izborne cikluse u Hrvatskoj opširno je za Narod.hr govorio Damir Borovčak u intervjuu: Damir Borovčak za Narod.hr o problemima glasovanja na predsjedničkim izborima u inozemstvu.

Borovčak i sam bio iseljenik, a po povratku u Hrvatsku, u obranu u veljači 1991., bio je tajnik za iseljeništvo tadašnjeg državotvornog HDZ-a, a potom i pomoćnik ministra iseljeništva. On ističe kako su do godine 2010. hrvatski građani u inozemstvu mogli su glasovati na biračkim mjestima u hrvatskim klubovima ili župnim centrima na područjima i gradovima većih hrvatskih zajednica”.

Da bi ste glasovali u Kanadi, potrebno je prevaliti i 12.000 kilometara avionom

“Promjenom Ustava godine 2010. u vladi Jadranke Kosor, a u Hrvatskom saboru pod predsjedanjem Luke Bebića, donesena je odluka o promjeni Ustava – da će hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj na izborima ubuduće glasovati isključivo u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava u zemljama u kojima imaju stalni boravak. Ujedno je uveden još jedan nonsens: bez obzira na ukupan broj iseljenih Hrvata u inozemstvu ili koliko ih se odazove na izbore, u Hrvatski sabor od tada se fiksno bira samo tri zastupnika”, istaknuo je Borovčak na Narod.hr te dao jedan primjer koji intuitivno pokazuje do koje je razine otežano glasovanje.

“Problem je velik. Do 2000.g. moglo se glasovati u svim većim gradovima Kanade – Vancouveru, Edmontonu, Calgaryu, Winnipegu, Regini i Montrealu. Sve su to velike zajednice hrvatskih građana. Sada primjerice druga po veličini hrvatska zajednica u Kanadi, u metropoli Vancuveru, nema Diplomatsko-konzularnog predstavništa. Glasačima je potrebno zrakoplovom prevaliti 6.000 km do prvog najbližeg biračkog mjesta u Mississaugi/Toronto ili Ottawi. Neki bi možda to trebali učiniti i dva puta zbog fantastične odluke o “aktivnoj registraciji”. Za to biračko pravo treba potrošiti dva dana i hrpu novaca”, istaknuo nam je Borovčak.

Izvor: narod.hr