Nema u životu savršenog odabira, pa to nisu ni predsjednički izbori. To svakome mora biti jasno – ne može se izabrati savršenog kandidata, ali se može izabrati prikladnog. Iako se nekad čini da se radi o proizvodnji pristanka i “tiraniji izbora” u kojoj birač u biti nema slobodan izbor, važno je ipak naglasiti odgovornost svakog birača da svoju domovinu oblikuje prema onome što smatra bitnim i u svom osobnom životu. Razborit čovjek uvijek će imati na umu da kad bira svoje predstavnike, bira na temelju vlastite savjesti, imajući u vidu tko će mu oblikovati život u domovini, ali i tko će ga predstavljati u svijetu.
Savjest – temelj slobode, ali i odgovornosti
Savjest je svakako prvi kriterij prema kojemu netko nešto čini, bilo dobro bilo zlo. Ona vjeronaučna definicija, koju smo vjerojatno svi zapamtili, glasi: Dobro treba činiti, a zlo izbjegavati. Možda će se netko upitati kakve to ima veze s izborima, ako se savjest odnosi uglavnom na ono što osobno činimo. Itekako ima jer je čovjek društveno biće i sve što on čini ima utjecaja i na društvo oko njega. Zato je i za glasovanje važna odluka po savjesti. U demokratskom društvu pojedinac najočitije na izborima određuje svoju vlastitu budućnost i budućnost društva u kojem živi, od kojega živi i za kojeg živi. Budući da se izbor u savjesti odvija i prema ljestvici vrijednosti koju pojedinac ima, on i na taj način oblikuje društvo u kojem živi. Jasno je da će se onda čitavo društvo usmjeravati prema onim vrijednostima koje gaji većina pripadnika te zajednice.
Zašto je važna savjest? Zato što se po njoj čovjek ravna kad nešto čini. On to čini u slobodi, a sloboda pretpostavlja odgovornost. Drugim riječima, čovjek je onoliko slobodan koliko može podnijeti odgovornosti. Sloboda i odgovornost ne idu jedna bez druge.
Kad se to primijeni na izbore, postaje jasno zašto je dužnost svakog birača sudjelovati u izbornom procesu. Za početak, svatko je slobodan izići ili ne izići. Ali, je li odgovorno prepustiti drugome da odlučuje o onome što se i mene osobno tiče? Sumnjam. Daljnja odluka je pokrenuti se do biračkog mjesta i zaokružiti kandidata kojeg se smatra prikladnim. Nitko ne može predvidjeti budućnost i zato naš izbor može biti pogrješan. Neki će posegnuti i za tim argumentom pa će reći: ionako se neće ništa promijeniti. Međutim, osobni i društveni život pun je pogrješnih izbora, ali nas to ne oslobađa odgovornosti i obveze da odlučujemo. Ne možemo izabrati savršeno, ali možemo prikladno.
Kad se želi učiniti neki izbor, mudar i odgovoran čovjek imat će u vidu i okolnosti u kojima bira, kao i cilj koji želi postići. Izbor za predsjednicu ili predsjednika republike jedna je od takvih odluka. Imamo slobodu kao pojedinci birati i odabrati i isključivo o nama ovisi tko će nas predstavljati u domovini i svijetu, u ovako kompliciranim vremenima.
Situacija u domovini
Situacija u domovini, složit će se svi, teško da je ikada bila lošija. Gospodarski kolaps, demografski minus, iseljavanje, depresija. Pokušaji oblikovanja društvenog života mimo ili čak u suprotnosti s temeljima nastanka hrvatske države, a to je Domovinski rat i država koji su stvorili i obranili njezini branitelji. Relativizacija temeljnih vrijednosti koje oblikuju hrvatsko društvo. Izostanak snažnog oblikovanja svakodnevice kroz činjenicu da smo država Europske Unije. Nezauzimanje jasnog stava i ograđivanja oko prošlosti obilježene životom u diktaturi ili čak suprotno, idealiziranje tog života. Ostavljanje otvorenim neriješena povijesna razdoblja. Sve to utječe na identitetsku, socijalnu, političku i gospodarsku stabilnost mlade demokracije koja se mora integrirati u zapadnoeuropsko društvo, kamo i formalno pripada.
Nitko ne kaže da se to rješava preko noći, ali ako država ima vodstvo koje je jasno i bez fige u džepu stalo iza svega onoga što narod smatra da je bitno, onda taj demokratski razvoj ide mnogo lakše.
Situacija u svijetu
Jedna od glavnih ovlasti i dužnosti predsjednika RH je predstavljanje države u inozemstvu, te oblikovanje i sukreiranje vanjske politike. Hrvatska je članica NATO saveza i Europske Unije i vodi takvu politiku. Ulazak u te asocijacije bio je jedan od glavnih ciljeva Franje Tuđmana kada je s hrvatskim narodom krenuo u osnivanje moderne države. Trebalo je godina i godina kako bi Hrvatska te ciljeve ispunila i danas se može ponosno reći kako smo kao pojedinci, narod i institucije položili vrlo stroge “testove” kroz pristupne pregovore.
Naravno, ulaskom u EU Hrvatska nije promijenila svoj geografski položaj. Ne može pobjeći od svog položaja i ignorirati susjede s kojima živi. Ali odnos prema susjedima itekako se može oblikovati na razne načine. Politički, najbolje ga je oblikovati kroz suradnju, ali isključivo u prizmi pravednosti i vlastitih interesa. Nikad se iz nekakve želje za mirom, suradnjom, tolerancijom i pokušajem prevladavanja prošlosti ne smiju staviti u pitanje vlastiti interesi. Jer tko stavi u pitanje vlastite interese, stavlja u pitanje i sigurnost svakog pojedinca u društvu.
A baš ti pojedinci odlučuju o onima koji će ih voditi i predstavljati. Zato je važno izići, biti savjestan u odluci, imati u vidu okolnosti u kojima živimo i jasno kročiti prema postavljenim ciljevima – Domovina na temeljima Domovinskog rata u koje je ugrađena žrtva njezinih branitelja, Europa i njezine demokratske vrijednosti, poštivanje, a ne kršenje njezine pravne stečevine i raskid s ostacima prošlosti. Ili kako bi Isus rekao: Novo vino u nove mješine.
