Kardinal Grech na proslavi svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata: I mi ćemo biti blaženi ako budemo znali vjerovati

Kardinal Mario Grech, generalni tajnik Biskupske sinode predvodio je svečano misno slavlje proslave svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata u srijedu 31. svibnja na trgu ispred zagrebačke katedrale. Na misnom slavlju koncelebrirali su zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup u miru, apostolski nunciji u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua,okupljeni biskupi, redovnički provincijali te okupljeni svećenici.

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša istaknuo je da su se kao vjernici okupili u zajedništvu ispred Katedrale pred Marijom kojoj otvaraju svoje srce.

“Ona nas, kao brižna Majka, neprestano potiče da svojim kršćanskim životom budemo nositelji utjehe i nade, navjestitelji istine i branitelji pravde, da se zauzimamo za slabe i malene. Preporučimo sebe i sve svoje, da nas svojim zagovorom nebeska Majka prati i usmjerava svome Sinu Isusu Kristu.”

Nadbiskup Kutleša pozdravio je predslavitelja misnog slavlja kardinala Marija Grecha te mu u znak zahvalnosti za susret i trajan spomen na pohod Zagrebu i Nadbiskupiji darovao lik Majke Božje od Kamenitih vrata.

1 od 42

“I mi živimo ‘susrete’ radi davanja prostora Božjemu djelovanju”

Kardinal Grech je homiliji je pozvao na razmatranje o “utjelovljenju kao otajstvu odnosa i susreta koji se šire zemljopisnim prostorima, kao i vremenima koja obuhvaćaju razne naraštaje. Nadilazi se prostor koji dijeli osobe, a prevladava se i raskorak među pokoljenjima, da bi se dalo prostora djelovanju Boga koji uvijek iznenađuje muškarce i žene proširujući njihove planove i njihove nade. U tome smislu susret Marije i Elizabete može postati ‘biblijskom slikom’ sinodskoga hoda koji Crkva živi ovih godina. I mi živimo ‘susrete’ radi davanja prostora Božjemu djelovanju i radi širenja prostora našega šatora, kako to kaže prorok Izaija (usp. Iz 54, 2) riječima koje su postale naslovom Radnoga dokumenta za (sinodsku) Kontinentalnu dionicu. Bog svojim utjelovljenjem ulazi u te susrete. Štoviše, mogli bismo reći da ih promiče i u njima se daruje omogućujući nam da upoznamo njegovo lice.”

Pozvao je i na razmatranje likova te evanđeoske pripovijesti. Kao prvi lik istaknuo je Elizabetu, Zaharijinu ženu koja je bila nerotkinja i u poodmakloj životnoj dobi.

“Elizabeta i Zaharija, par pravednika u svemu poslušan Gospodinovoj riječi, živi tu dramatičnu uvjetovanost: nemaju budućnosti i nisu sposobni rađati život. No, ta okolnost ne dolazi od nevjernosti, od grijeha, od lošega ponašanja. Zaharija i Elizabeta pripadaju Božjim siromasima, pravednomu ostatku Izraela. Pa ipak, njihova se povijest ne može nastaviti. Poput povijesti prognanika u prošlosti koji se nisu mogli nadati da će imati budućnost, da Bog za njih nije otvorio put u pustinji, tako se sada povijest ovo dvoje Gospodinovih siromaha treba otvoriti Božjoj novosti, vjerovati u ono što je ljudski gledano nemoguće. Sin kojega Elizabeta nosi u svome krilu; onaj koga je anđeo navijestio Zahariji, upravo je ta ‘neočekivana budućnost’ kojoj Bog daje procvat u življenju dvoje pravednika na završetku njihova života”, istaknuo je.

Marija – slika crkve

Drugi je lik Marija.

“Za razliku od Elizabete ona je vrlo mlada žena. I ona očekuje sina. Marija nije nerotkinja, ali sin kojega nosi u sebi također je plod izvanrednoga Božjeg zahvata. Dakle, i u Marijinu slučaju život koji se rađa nije plod ljudske zauzetosti, nego slobodnoga djelovanja Boga koji daje da se povijest nastavlja neočekivanim i nenadanim putovima”, kazao je propovjednik i dodao da Marija polazi na put k Elizabeti zadivljena onime što Bog stvara u njoj i otvorena Njegovu djelu.

Kardinal Grech istaknuo je kako je i Marija slika Crkve.

“Ona nam govori o kršćanskoj zajednici koja je plodna i zadivljena Božjim djelovanjem u njoj, ali se ne zatvara u sebe, ne zadržava taj dar za sebe, nego polazi na put, da bi taj dar podijelila. Marija nam govori o sinodskoj Crkvi: o zajednici svjesnoj Božjega dara; svjesnoj iznenađujuće novosti kojoj Gospodin daje da klija u njoj, ali se ta zajednica ne zatvara u sebe, polazeći na putove svijeta da bi naviještala evanđelje, Radosnu vijest Božjega kraljevstva, i da bi svijetu nosila Isusa Krista.”

Susret kao slika Crkve Drugog vatikanskog koncila

Govoreći o susretu Marije i Elizabete propovjednik je istaknuo da u tom susretu u prvi plan dolaze sinovi.

“Ivan još u utrobi majke pleše zbog susreta s Isusom koga Marija nosi u sebi (usp. Lk 1, 44). Kao što je David plesao pred Kovčegom Božjim koji je ulazio u Jeruzalem, tako Ivan Preteča pleše zbog dolaska Marije koja je poput Kovčega Saveza, mjesta na kojemu je u Jeruzalemskome hramu kao na prijestolju bila smještena Božja prisutnost. Na znakovit način evanđelist Luka rabi isti glagol koji se u Drugoj knjizi o Samuelu odnosi na Davida. U tome susretu Elizabeta Mariji upućuje važne riječi. Ona ju zove blaženom jer je vjerovala u ispunjenje Gospodinovih riječi (usp. Lk 1, 45).” Kardinal dodaje da je i taj susret slika Crkve Drugog vatikanskog koncila koja se ne boji susresti suvremeni svijet obilježen strahovima i tjeskobama, radostima i trpljenjima.

Sinodski hod je čin vjere

“Susret Marije i Elizabete poučava nas da budemo Crkva radosti koja zna prepoznati i s drugima dijeliti Božje darove; koja se zna otvoriti djelovanju Duha Svetoga koji je istinsko vrelo radosti.”

Na kraju homilije kardinal Grech odgovorio je na pitanje što povezuje staricu nerotkinju i mladu zaručnicu koja u sebi nosi Božju riječ postalu tijelom?

“Povezuje ih sposobnost vjerovanja u Božju budućnost. Bog rađa budućnost i u onim povijestima koje izgledaju ‘ostarjelo’. To je ujedno tajna ‘trajne mladosti Crkve’ o kojoj je govorio papa sv. Pavao VI. kada je rekao: „Crkva nije stara, ona je drevna (antikna); vrijeme ju ne pogrbljuje, i, ako je vjerna nutarnjim i vanjskim načelima svoga otajstvenog života, ona se pomlađuje. Ona se ne boji novoga; od novoga živi. Ona poput stabla iz sigurnoga i plodnoga korijena u svakome povijesnom ciklusu iz sebe izvlači svoje proljeće. (Opća audijencija, 2. srpnja 1969.)”, kazao je.

“Draga braćo i sestre, molimo Gospodina da se danas i mi, s pomoću sinodskoga hoda, znamo otvoriti njegovoj budućnosti. I mi ćemo biti blaženi, ako budemo znali vjerovati u ispunjenje Gospodinovih riječi. I mi ćemo, poput Marije, moći pjevati o velikim djelima koja Bog nastavlja činiti u Crkvi i u svakome od nas. Sinodski hod je u biti čin vjere ‘u ispunjenje Gospodinovih riječi’, njegova obećanja za život Crkve”, zaključio je kardinal Grech.

Poslije popričesne molitve kardinal Grech je s okupljenim (nad)biskupima i vjernicima izmolio molitvu Majci Božjoj od Kamenitih vrata povjeravajući joj XVI. opću redovitu skupštinu Biskupske sinode da bi cijela Crkva ispunjena Božjim Duhom zajedno hodila putovima svijeta i svim ljudima očitovala Božju prisutnost živeći djelotvornu ljubav, radost naviještanja i ljepotu darovanosti. Nakon molitve uslijedila je procesija s likom Majke Božje od Kamenitih vrata koja se uputila prema kapelici Majke Božje od Kamenitih vrata gdje je svečanim blagoslovom završeno euharistijsko slavlje.