Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić i tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU-a akademik August Kovačec negativno su ocijenili najavu objave “Deklaracije o zajedničkom jeziku“, ocjenjujući je “nejasnom i nepotrebnom”, odnosno “bedastoćom i smišljenom provokacijom”.
Deklaracija će biti predstavljena na konferenciji za novinare u četvrtak, 30. ožujka, a dan poslije dostupna za potpisivanje na web stranici projekta www.jezicninacionalizmi.com iz kojega je i proizašla.
Cilj tog projekta bio je “kroz otvoreni dijalog lingvista i drugih stručnjaka problematizirati pitanje postojanja četiri ‘politička’ jezika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, kao i sve one značajne i izazovne teme u kojima se lingvistička znanost neprincipijelno ukršta s identitetskom politikom”.
“Potpuno mi je nejasno koji je cilj ‘Deklaracije o zajedničkom jeziku’, čiji je tekst tajan do njegove najavljene objave”, piše Jozić u odgovoru na upit Hine.
Jozić: Pitanje jezika je prvorazredno političko pitanje
Jozić navodi kako je, prema onome što je do sada mogao pročitati, riječ o “manifestnome tekstu kojim bi se htjela problematizirati činjenica o postojanju četiriju jezika, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, s naglaskom na ‘političkim jezicima'”.
“Čini mi se da se odrednica ‘politički’ uz riječ jezik nepotrebno problematizira, odnosno pokušava se nametnuti mišljenje da jezik ne smije biti politička kategorija. Ako smo išta kao govornici hrvatskoga jezika naučili iz svoje povijesti, naučili smo upravo to da je pitanje jezika, ali i njegova naziva, prvorazredno političko pitanje”, ističe Jozić.
Podsjeća pritom da je upravo ove godine obilježena 50. obljetnica Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine, kojom su se hrvatski jezikoslovci i intelektualci pobunili protiv nametanja “zajedničkoga jezika“.
HAZU: Zašto je bila važna Deklaracija o hrvatskom jeziku donesena 1967. godine?
Radoslav Katičić o Deklaraciji: Pritisak iz Beograda u onim je godinama bio stalno prisutan
“Borba za hrvatsku samostalnost uvijek je bila obilježena borbom za jezik i njegov naziv, a današnja činjenica da je hrvatski jezik službeni jezik u Republici Hrvatskoj, ali i jedan od službenih jezika u Europskoj uniji, najveći je doseg hrvatskoga jezika za koji su se generacije prije nas mukotrpno izborile“, naglašava. Stoga je, navodi, siguran da takve akcije ne mogu imati nikakva utjecaja na hrvatski jezik i njegov status.
Ako je pak cilj upozoriti na sličnosti hrvatskoga i drugih jezika, dodaje Jozić, riječ je o nepotrebnoj akciji jer je to općepoznata stvar i bez deklaracija. “Koliko mi je poznato, u kulturnome smislu različitosti tih jezika nisu prepreka književnicima, filmskim i kazališnim stvaraocima da ostvaruju rezultate na cijelome području bivše države“, zaključuje.
Kovačec: Deklaracija je “soft Memorandum 3”
Tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU-a akademik August Kovačec smatra da je riječ o “provokaciji i bedastoći” kojoj ne treba pridavati preveliku pozornost. “To je jedna od bedastoća ili ‘soft Memorandum 3’. To je skup iskompleksiranih ideja o jeziku koji se ne temelji ni na kakvoj objektivnoj stvarnosti“, kazao je Hini.
Sanda Ham: Deklaracija je bila hrvatski otpor jezičnomu unitarizmu
Matija Štahan: Po čemu je hrvatski jezik jedinstven?
Deklaraciji, drži, ne treba pridavati veliku pozornost jer je riječ o smišljenoj provokaciji, a na ideju “zajedničkog jezika” kaže – “koja je razlika između ‘varijante’ i ‘jezika’? Po tom istom načelu, značilo bi da su hrvatski, slovenski, češki i ruski varijante slavenskog jezika”.
Kriteriji za određivanje posebnosti ili istovjetnosti dvaju idioma, dvaju jezika uvijek su stvar dogovora ili nametanja i uvijek ostaju stvari za diskusiju, ističe Kovačec.
“Ako se već vodi jezična politika, pa se neki idiom proglašava jezikom – to se čini ili za područje jednoga naroda, za nacionalnu zajednicu ili za jednu državu. Kao da jedan Hrvat ne može razumjeti Crnogorca ili Srbin Bosanca – i čemu sada treba deklaracija? A ako ljudi smatraju da su to posebni jezici, to su posebni jezici i oni imaju pravo posebno se normirati”, zaključuje Kovačec.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
