Na današnji dan 22.II.1974. donesen je novi Ustav tadašnje SR Hrvatske; te Lijepa naša postaje i službeno hrvatskom himnom.
”U Osnovnim načelima Ustava SRH istaknuto je da je hrvatski narod uspostavio svoju državu SR Hrvatsku na temelju prava na samoodređenje, uključujući i pravo na otcjepljenje i udruživanje s drugim narodima svojom slobodno izraženom voljom, a radi zaštite nacionalne nezavisnosti i slobode kao i slobode svih naroda i narodnosti koji u njoj žive”, piše Centar domovinskog rata.
Povijest ”Lijepe naše”
Tijekom 19. stoljeća “Lijepa naša” se pjevala u svečanim nacionalnim prilikama kao i razne druge popjevke. Bila je samo jedna od mnogih narodnih himna, koje je zapisao F.Ks. Kuhač 1889. godine (Bože živi, Još Hrvatska ni propala, Mi smo, braćo ilirskog itd.).
Godine 1891., prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu, prvi put je navedena kao “hrvatska himna” i pjevala se pod naslovom “Lijepa naša”.
Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio se Hrvatskom saboru 1907. godine ”glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom”. Iako sabor nije reagirao, “Lijepa naša” je postala neslužbena hrvatska himna, a u svečanim prilikama se izvodila odmah iza Carevke.
Kad je Hrvatska 29.10. 1918. stekla (kratkotrajnu) nezavisnost, Sabor je pjevao “Lijepu našu”.Također se neslužbeno pjevala između dva svjetska rata.
Za vrijeme 2. svjetskog rata bila je službena himna Nezavisne države Hrvatske, ali se izvodila i na područjima Hrvatske pod kontrolom partizana. Poslije rata nije ugušena, nego se u svečanim prilikama svirala odmah nakon jugoslavenske himne.
Prvi put u povijesti je službeno proglašena državnom himnom u prvom ustavnom amandmanu (točka 4.) dana 29.2. 1972. godine. U točki je pisalo da je “Himna Socijalističke Republike Hrvatske (…) Lijepa naša domovino”, što je uneseno u Ustav SR Hrvatske 1974. godine.
Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine navodi da “Lijepa naša domovino” ima status i funkciju hrvatske državne himne, a Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske navodi njezin službeni tekst i notni zapis, koji su time postali obavezni.
