Što kada vaše dijete trenira sport koji mu je važan, a rezultat izostaje jer je trener loš?

Što kada vaše dijete trenira sport koji mu je važan i daje sve od sebe, ali rezultat izostaje jer je trener loš? Skupina majki misli da u tom slučaju trebate uzeti stvar u svoje ruke i osnovati klub koji će igračima ponuditi adekvatan razvoj kako bi pokazali što sve mogu.

Naime, niti nakon deset godina igranja za jedan zagrebački odbojkaški klub, vodstvo nije znalo cijeniti rezultate igračica pa niti angažman njihovih roditelja, točnije majki, kada su ponudile svu moguću pomoć kako bi klub funkcionirao na višoj razini.
Reakcija predsjednika kluba na trud i pomoć koju su ponudile nije bila blagonaklona. Nije bio spreman za suradnju, a izostala je čak i najobičnija zahvala. Ipak, majke se nisu dale obeshrabriti pa su stvar preuzele u svoje ruke i javila se ideja o osnivanju novog odbojkaškog kluba.

O ovom poduhvatu tako neobičnom za Hrvatsku, ali nadajmo se prvom od mnogih, razgovarali smo s jednom od inicijatorica i osnivačica kluba gospođom Mirom Babić.

Kako ste došli na ideju osnivanja odbojkaškog kluba?

Zajedno s još nekoliko majki djevojaka koje su trenirale u jednom klubu u Dubravi kroz deset godina uvidjeli smo da se u našu djecu ne ulaže. Putovanja, dresovi, članarine – u deset godina tu se nije ulagalo. Stoga smo mi kao roditelji ponudili vodstvu tadašnjeg odbojkaškog klupa svoje volontiranje u upravi. Bili smo spremni pomoći po pitanju traženja sponzora i sličnih zadataka isključivo volonterski, međutim predsjednik kluba na to nije pristao.

Jeste li tražili objašnjenje za takav postupak tadašnjeg predsjednika kluba?

S vremenom smo shvatili smo da je predsjednik kluba na toj funkciji isključivo radi financijske koristi te da je u upravi, prema našim saznanjima, još samo njegova supruga.
Svo to vrijeme igračice kluba bile vrlo uspješne i bile su među uspješnijim zagrebačkim odbojkaškim klubovima. Kada su se kadetkinje plasirale na državno natjecanje, trener, odnosno predsjednik tadašnjeg kluba, nije se potrudio pronaći spozore, niti je prihvatio inicijativu nas majki djevojaka koje su igrale u klubu oko pomoći u potrazi za donacijama i sponzorima. Nije bilo niti pohvale ili ikakve komunikacije. Ponudio je samo omanji financijski iznos koji bi omogućio boravak igračica u Rovinju.
Mi smo kao majke igračica tada preuzele inicijativu i u nekoliko dana organizirale put na natjecanje za mnogo manji iznos, a pronašle smo i donacije. Komunikacije od strane predsjednika i dalje nije bilo.
Tada smo mi kao roditelji sjeli za stol s ostalim trenerima kluba i postavili pitanje – što nas košta osnovati novi klub?

Kako je teklo pokretanje kluba, s kakvim ste se poteškoćama nalazili?

Krenuli smo s pokretanjem kluba u travnju prošle godine. Nama majkama igračica pridružili su se i neki od trenera iz bivšeg kluba, no bila nam je potrebna dvorana. Kroz nekoliko sastanaka s ravnateljicom jedne škole u zagrebačkoj Dubravi dogovarali smo korištenje školske dvorane. Već na samom početku imali smo trideset igračica s dobrim rezultatima pa smo u sve uložili svoj trud, vrijeme i vlastiti novac, no nekim smo stvarima pristupili naivno. Primjerice, dogovoreno korištenje dvorane kasnije nam je otkazano SMS-om. Nakon ovakvih stvari, odlučili smo se obratiti nekim medijima i odbojkaškom savezu, no hrvatska administracija dodatno nam je otežala stvari.
Primjerice, bivši klub u kojem su igrala naša djeca, od saveza je primao novac na temelju broja igračica i sl. no taj je broj u stvarnosti bio manji nego u službenim evidencijama. Istovremeno smo mi roditelji uložili mnogo truda i vremena da bi smo na različitim sastancima dogovorili organizaciju kluba.

Unatoč svim komplikacijama, jeste li postigli željene rezultate i je li se trud isplatio?

Danas imamo na raspolaganju osam dvorana u osam škola. U sklopu kluba postoji škola odbojke za najmanje uzraste djevojčica, a klub broji preko sto članica te odlično funkcionira. Nakon uvida u situaciju, ali i rezultate i Odbojkaški je savez ponudio pomoć. Inicijativa koju je pokrenulo šest žena, točnije majki igračica u suradnji s nekoliko odbojkaških trenera prerasla je u afirmirani odbojkaški klub Feniks.

S obzirom da ste godinama živjeli u Švedskoj, koliko je teško bilo priviknuti se na hrvatske poduzetničke prilike i birokraciju i možete li usporediti ta dva mentaliteta nakon što ste ovdje uspjeli u svom poduzetničkom naumu iako mnogi je uspjevaju?

Razlika je jako velika. U Švedskoj se zna koja su tvoja prava, što možeš dobiti. Ako sam ne tražiš svoja prava, država ti sama šalje obavijest o njima, primjerice o dječjem doplatku, dok je za istu stvar ovdje potrebno mnogo papirologije. Kada smo pri pokretanju kluba tražili pomoć od različitih saveza, kod nas nije bilo toliko razumijevanja.

Klub je otvoren i za nove igračice ili donacije kako bi se kvalitetan razvoj i dobri rezultati nastavili. Za informacije ili pomoć u aktivnostima možete se javiti gospođi Babić na broj telefona 095-333 84 68.

Misija uspješno izvršena

Uza sve prepreke, Hrvatska je danas bogatija za jedan odbojkaški klub koji je pokrenula skupina entuzijastičnih žena jake volje. U društvu u kojem je poduzetnički duh zbog brojih prepreka teško razvijati, ovaj nam primjer pokazuje kako se uz trud i dobru organizaciju do željenih rezultata ipak može doći.

Svi zainteresirani detaljnije informacije mogu pročitati na njihovoj web stranici, a klub je otvoren i za nove igračice ili donacije kako bi se kvalitetan razvoj i dobri rezultati nastavili.