Na Facebook stranici Nedjeljom u 2 objavljena je ispovijest majke o iskustvu s “transrodnim” djetetom. Njezina 13-godišnja kći tvrdila je da je muško, a majka je potražila stručnu pomoć.
Trend proizlazi iz azijskih Anima
“Ja bih za početak htjela reći kako mi se čini da je cijela ta teza o porastu ‘transrodnosti’ u Hrvatskoj nekako nakrivo postavljena, odnosno da se fokus stavio na jedno pogrešno pitanje. Ne progovaram kao struka nego kao roditelje djevojčice koja je u dobi od 13 godina izjavila da je muškarac. Ona je doslovno do toga dana bila djevojčica u klasičnom smislu te riječi. Ja sam se tada počela ozbiljnije baviti tim pitanjem jer sam vidjela i anksioznost u nastanku, primijetila sam njezino povlačenje i naglu promjenu stila. Počela je inzistirati na muškom donjem rublju, počela je odijevati široke hudice, kupovati trake kojima bi stezala grudi, a onda je počela spominjati i prava na hormonalnu terapiju, ali i prava na kirurško odstranjenje, odnosno na promjenu spola”, kazala je majka.
Kada su shvatili da se više ne radi o šali, odlučili su tražiti pomoć psihijatra. U sat vremena, kaže majka, konstatirali su da dijete ima moguću transrodnost, tešku depresiju te je odmah dobila antidepresive. Na sreću, kaže, put ih je doveo na kliniku Rebro gdje je shvatila o čemu se radi.
“Vidjela sam zapravo cijeli niz gotov jednakih djevojčica koje su gotovo jednako izgledale. O čemu zapravo pričam? Iako je u javnosti zaživjela teorija da su djeca podložna trendu Zapada ovo bi prije bio trend s Istoka, odnosno japanske supkulture anime koja naveliko promovira transrodnost, anksioznost pa i depresiju. I to je zapravo među današnjim klincima potpuno in”, ističe majka.
Sve zbog – neprilagođenosti okolini
Njena kći danas ima 15 godina. Iza njih su dvije godine rada na tome, što psihijatrijskog, što roditeljskog, što uže okoline koja o tome zna.
“Struka je za moju djevojčicu u konačnici od svih tih dijagnoza, koje su u početku bile, od moguće transrodnosti, teške depresije i duboke anksioznosti, sada se svela na neprilagođenost okolini, zapravo svemu onome što smo i mi imali u pubertetu. Djevojčice koje poput moje u nekom periodu intenzivno su tražile da ih se zove muškim imenom i intenzivno promišljale o tome da počnu napuštati tu ideju u trenutku kada ih počinje zapravo napuštati i pubertet. To je zapravo sukus svega”, kazala je majka.
Ističe da ovo iskustvo možda nije ogledni primjer roditeljima kojima dijete kaže da je transrodno, roditelj mora biti objektivan i savjetovati se sa strukom.
“Takva djeca nerijetko prijete i suicidom, a i u njihovim nalazima stoje suicidalne namjere. Meni se čini da je u pitanju jedan brzorastući trend i bilo bi dobro da roditelji budu spremni na to, da uzmu u obzir da je sve što mogu jest biti strpljivi, ne biti agresivni kada čuju takvu izjavu svog djeteta, ali ne podcijeniti to”, zaključuje majka.
