PRIRUČNIK ZA ŽIVOT U HRVATSKOJ
O tome kako nam je nekad bilo bolje nego danas, slušamo vrlo često. To je u javnosti vječna tema, kojoj se kroz medije sugerira onako suptilno kako je u bivšoj državi bilo bolje nego u Hrvatskoj, perfidno kako bi bilo bolje da smo ostali tamo, a pokvareno kako bi bilo najbolje opet stvoriti neku novu zajedničku državu istog imena. I sve je prije bilo lijepo. Sve. Nigdje, baš nigdje nećete čuti nešto loše o tom vremenu.
Fascinatan je taj iluzionizam u kojem iz onog vremena nestaju loše stvari, a na pozornici pod reflektorima ostaju samo dobre. Potpuno je obrnuto u iluzionističkim točkama s ovim novim vremenom. Potpuno obrnuto. Nestaje sve dobro, a ostaje samo ono loše. Iluzija u kojoj je Hrvatska uvijek u lošem kontekstu.
“Prije se nije ovako kralo. Prije se nije ovako iseljavalo. Prije je bilo posla. Prije su bile dobre plaće. Prije su ljudi bili zadovoljni…”
Pa kada čovjek to sve sluša, stvarno se zapita zbog čega smo mi otišli iz tog raja na zemlji?
Daleko od toga da prije nije bilo dobrih stvari, ali:
Sjeća li se itko redova za kruh? Za kruh i mlijeko!
Sjeća li se itko kupnje goriva na parne i neparne dane?
Sjeća li se itko koliko je ljudi otišlo na “privremeni rad” u Njemačku i druge zemlje svijeta?
U tom dobrom vremenu vozili smo se autobusom u Trst mrcvareći se cijelu noć i prelazeći granicu kako bi kupili dezodorans, žvake, rebatinke, čarape i ostale nama tada nedostupne “dragocjenosti”.
Je li vam netko ispričao kako se bježalo iz tog raja preko granice i kako se ginulo pri bijegu u samim počecima tog dobrog vremena?
Imate li uopće osjećaj koliko se novca ukralo iz tog bivšeg vremena i pospremilo na strane bankovne račune? Znate li koliko je ljudi smaknuto jer su htjeli progovoriti o toj pljački i kriminalu na državnom nivou?
Začetak tog dobrog vremena popločan je kostima tisuća ljudi, zaliven rijekama krvi i obilježen neopisivom ljudskom tragedijom i nepravdom. Sve je to sakriveno.
Na isti način se tragično obilježio i završetak tog dobrog vremena, čemu smo svjedočili. I to je sakriveno.
U tom dobrom vremenu morali smo kao masa idiota mahati partiji zastavicama na raznim obredima ideološke religije koja je trebala zamijeniti onu našu tradicionalnu, zatvorenu unutar zidova crkve.
Trčali smo cijelom državom noseći štafetu predsjedniku u čast, ne bi li mu na kraju te trke zaželjeli sretan rođendan pred prepunim stadionom i to na njegovu osobnu želju.
Bila je to imitacija nacističkog scenskog spektakla, pa nije slučajno da su kao zadnji plakat za taj narcisoidni događaj Slovenci podvalili upravo kopiju jednog nacističkog plakata.
A pri kraju tog dobrog vremena inflacija je bila tolika da su se novčanice štampale kao novine, pa se s onom milijunskom na kojoj je bio lik velikog vođe moglo kupiti žvake.
Ali sve to nestaje u velikoj iluziji. Nestaje.
Istina je da se u tom vremenu živjelo relativno dobro jedan određeni kratki period, kada je vlast dozvolila i ljudima da malo ukradu i da dobiju kredite koje je anulirala spomenuta inflacija. Živjelo se relativno dobro u odnosu na druge komunističke zemlje, te relativno loše u odnosu na one kapitalističke. To je istina.
Kao što je istina da bi se još danima trebalo nabrajati sve ono loše iz tog dobrog vremena, a godinama upoznavati javnost o tome.
Stvaranje slike o tom prošlom vremenu bez ove istine je laž. I upravo se na laži fanatično nastoji stvoriti i prikazati slika tog dobrog vremena.
A nije problem u vremenu, nego u ljudima, jer ljudi određuju vrijeme.
Treba biti objektivan, govoriti istinu, pravedno prosuđivati, te iznad svega biti odgovoran.
Nekad je bilo kao i danas: bilo je dobrih i loših stvari.
Nekad nismo imali svoju državu, a danas je imamo. Na nama je da je učinimo dobrom, sami, sa svojim radom. Na nama je da konačno naučimo našu povijest, njenu lošu i dobru stranu, bez iluzionizma, kako bi ona nešto mogla naučiti nas.
Tek tada možemo očekivati bolju budućnost. Jer budućnost nije ništa drugo nego povijest, ponovljena ili poboljšana. Budućnost je ono što smo napravili danas s iskustvom od jučer.
Sve drugo je iluzija.
Do iduće subote, srdačno vas pozdravljam.
Sve tekstove iz Priručnika za život u Hrvatskoj možete pročitati OVDJE.
Sve tekstove Mikija Bratanića možete pročitati OVDJE.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
** Miki Bratanić po profesiji je konzultant za primjenu informacijskih tehnologija u hotelijerstvu. Njegova životna preokupacija je projekt “Priča o konobi”, osobno autorsko djelo u kojem raznim aktivnostima kroz prizmu konobe govori o našim prepoznatljivostima, običajima, tradiciji i baštini. Autor je projekta “PRIČAMO O NAMA – običaji, tradicija, baština i prepoznatljivost”, edukativne prezentacije namijenjene djeci školskog uzrasta kod kojih nastoji izgraditi svijest o potrebi očuvanja vlastita nacionalnog identiteta i naslijeđa, te pronalaska načina njegova korištenja za uspjeh u suvremenim svjetskim okolnostima.
Još kao srednjoškolac došao je u doticaj s temom zločina komunizma, što ga je kasnije potaknulo na osobno višegodišnje istraživanje u kojem je pored brojne literature upoznao i žive svjedoke s kojima je obavljao razgovore i prikupljao vrijedne informacije. Objavio je zbirku poezije i razmišljanja naslovljenu “Ruzarij za Hrvatski križni put”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
