Milan A. Račić: Croatia Airlines je stjerana u kut, država je sve radila suprotno

Milan A. Račić, diplomirani ekonomist i magistar prava, kolumnist portala banka.hr i index.hr, glavni izvršni direktor tvrtke Indium, specijalizirane za strateško poslovno savjetovanje, u intervjuu za naš portal komentirao je aktualnu situaciju s Croatia Airlinesom i naglasio je kako se moramo riješiti naših iluzija: “Nama strateško opredjeljenje mora biti ekonomski rast i moramo prestati graditi blijede kopije modela koji su drugi nekada izgradili. Također, moramo o avioprijevozu razmišljati sa manje romantike. To je prijevoz kao svaki drugi – u biti to su autobusi u zraku. Mora li Hrvatska imati Croatia Bus Lines u 100 posto državnom vlasništvu?”.

“Avioindustrija je složena industrija s puno komponenata, i tu ima mjesta za igrače svih veličina, samo treba biti realan, imati strategiju i fokusirati se na izgradnju snažnih firmi, a ne snažnih partijskih ekonomskih podružnica”, istaknuo je Račić.

Narod.hr: Što danas zapravo znači imati nacionalnu zrakoplovnu kompaniju? Je li ona nužna kao strateško opredjeljenje, doprinosi li brendiranju države?

Račić: Prvo se moramo dogovoriti šta znači ˝nacionalna zrakoplovna kompanija˝, budući da je to danas kompliciran pojam. Mi najčešće pomislimo na stari model – svaka zemlja ima svoj ˝flag carrier˝ – nositelja barjaka, ali taj model je većinom nestao, ili se drastično promijenio.

Pitanje je nadalje, je li to firma:

1) s imenom zemlje u svom imenu i s državom kao većinskim vlasnikom (Croatia Airlines ili Finnair),

2) s imenom zemlje, ali s manjinskim državnim vlasništvom (Air France),

3) s imenom zemlje, ali bez državnog vlasništva (British Airways),

4) s imenom zemlje, ali u stranom vlasništvu (Swiss) ili

5) bez imena zemlje, ali firma poznata kao državni brend i s većinskim privatnim vlasništvom (Lufthansa).

Lufthansa kao primjer je zanimljiv jer, iako nije u državnom vlasništvu, preko 65% dionica je u vlasništvu Nijemaca ili njemačkih firmi.

Moramo se riješiti malo naših iluzija. Nama strateško opredjeljenje mora biti ekonomski rast i moramo prestati graditi blijede kopije modela koji su drugi nekada izgradili. Također, moramo o avioprijevozu razmišljati s manje romantike. To je prijevoz kao svaki drugi – u biti to su autobusi u zraku. Mora li Hrvatska imati Croatia Bus Lines u 100% državnom vlasništvu?

Narod.hr: Često se govori o Deutsche Telekomu kao jednom od najpoznatijih njemačkih brandova, a ustvari je 32% DT-a u državnom vlasništvu (14.3 vlada + 17.4 KfW što je kao kod nas HBOR). Što znači uopće „državno vlasništvo“ i može li mala država kao Hrvatska opstati po tom pitanju u zrakoplovnom poslu?

Račić: Državno vlasništvo je fluidan koncept. Dat ću vam dva primjera iz ove branše s vrlo snažnim nacionalnim brendovima koji nemaju nimalo državnog vlasništva. Swiss International Airlines je u 100%-tnom vlasništvu Njemačke Lufthanse. British Airways je u potpunom vlasništvu AIG koja je Španjolska firma, u kojoj Qatar Airways ima najveći udio u firmi sa 9.99%.

Sad vas pitam – jesu li Swiss International ili British Airways bez ikakvog državnog vlasništva jači brendovi za njihove zemlje nego Croatia Airlines za Hrvatsku sa 99% državnim vlasništvom?

Budući da smo mala zemlja, mi često gledamo druge male zemlje kao primjer koji bismo trebali slijediti. Singapore Airlines, Emirates Airlines ili Qatar Airways su primjeri avioprijevoznika iz malih zemalja koji su izgradili i snažan brend i snažna avionska čvorišta.

Te firme stvarno grade ugled tih zemalja, ali mislim da je nerealno misliti da mi možemo kopirati te modele. Prvo, oni su sagradili jake avioprijevoznike oko snažnih ekonomija – to dvoje ide zajedno. Mi smo na žalost izabrali drugi model – sagradili smo dosta slabog avioprijevoznika oko još slabije ekonomije. Drugo, mi smo tratili vrijeme dok su se drugi izgradili, povezali se s drugima ili izgradili svoje avionsko čvorište. Mi smo se igrali i sada je vrlo teško nadoknaditi 25 izgubljenih godina. Treće, oni su investirali ogroman novac u taj projekt, a mi ga nemamo. A i da imamo novac, vlada je već investirala 1.1 milijardu kuna u sanaciju Croatia Airlines u 2013. godini i po pravilima Europske unije teško će dobiti odobrenje za još subvencija.

Male države mogu opstati u avioprijevozu, ali moraju biti pametnije, kreativnije i brže nego veliki igači, a mi baš radimo suprotno. Moramo promijeniti naš mentalni sklop kada gledamo moderne ekonomije.

Da vas pitam još jedno pitanje – kad ste zadnji put kupili kanadski auto? Šansu su male da ste ga ikad kupili pošto su nestali prije 60 godina! Ali, Kanada je danas deveti najveći proizvođač u automobilskoj industriji, a doskora su bili peti. Prošle godine su izveli 60 milijardi USD auto proizvoda, a nemaju nijedan svoj automobilski brend i većina proizvodnje je u stranom vlasništvu. Ukupno 500 000 ljudi radi u tim firmama – to je više nego pola našeg realnog sektora. Pravi jadnici ti Kanađani, zar ne?

Kakve to ime veze sa avioprijevozom? Ima – avioindustrija je složena industrija s puno komponenta, i tu ima mjesta za igrače svih veličina. Samo treba biti realan, imati strategiju i fokusirati se na izgradnju snažnih firmi, a ne snažnih partijskih ekonomskih podružnica.

Narod.hr: Kažete da za razliku od vojnog zrakoplovstva, civilno više nije strateški interes. Koji je onda interes zadržavanja CA u državnim rukama?

Račić: Nama je strateški interes imati što više letova, za što više gradova po najnižoj cijeni – i to je to. Te i takve avioveze grade ekonomiju i turizam, a ne ime firme ili vlasnik firme.

Mi moramo biti iskreni sami sa sobom – do sada smo dokazali da nemamo samodisciplinu oko miješanja politike u vođenje državnih firmi – sve i jedna stranka je pala na tom ispitu. Mi smo vam kao alkoholičar koji tvrdi da se promijenio, ali uvijek na kraju potegnemo za bocom.

U vezi Croatia Airlinesa, mi smo sada u specifičnom kutu. Nama se otvorilo čitavo EU tržište i da je Croatia Airlines bila snažna firma, mogli smo rasti i preuzimati neka tržišta. Ali mi smo se igrali, pa malo krali, pa ljenčarili, pa odugovlačili i na kraju je Croatia Airlines bila ranjena firma s pola milijuna gubitaka i preko milijardu duga – koja nije imala snage da iskoristi te nove prilike. Sad je problem da njoj trebaju investicije, a država je već investirala 1.1 miliardu kuna u posljednjoj rundi, i ne može više dobiti po EU pravilima.

Mislim da zadržavanje državnog vlasništva jedino može biti u interesu uprave ili sindikata, jer onda imaju više utjecaja i šanse da zadrže svoje pozicije i beneficije. Ali kao što vidite, sindikat pilota razumije da nam treba strani investitor, tako se vremena ipak mijenjaju.

Narod. hr: Možemo li 100% tvrditi kako je kapital slijep? Ili konkretno: što bi za geopolitičko pozicioniranje značio ulazak primjerice, arapskog kapitala u CA?

Račić: Pa ništa ljudsko nema 100% “neutralnosti”. Svi mi imamo neke vizije, predispozicije, predrasude, osobne ciljeve itd., tako da kapital nije 100% slijep, ali pametni kapital je 80% slijep i zato raste. Ulazak arapskog kapitala u CA bi bio veliki uspjeh, kao što bi ulazak njemačkog ili američkog kapitala. Moramo biti iskreni sami sa sobom – mi smo tako malo tržište, koje stvara toliko glavobolja, da se normalnim investitorima ni ne isplati ulaziti. Oni su spremni podnijeti i birokraciju, i nelogiku, i sporost, pa čak i korupciju kada je u pitanju veliko tržište kao Kina, Indonezija itd., ali mi im nudimo u biti iste probleme sa potencijalnom zaradom koja je 100 do 300 puta manja.

5. Ukoliko ipak kažemo kako kapital nije potpuno slijep i postavimo drugačije prioritete, država odluči zadržati CA, što se iz toga može najbolje izvući? Je li rješenje u smanjivanju flote ili broja letova, prelazak u low cost ili nešto treće?

Ako se odluči zadržati vlasništvo, onda treba nastaviti restrukturiranja koja su započela 2013. godine. Napravili su neke dobre rezultate i sada imaju nekakvu minimalnu zaradu. Ali i dan danas oni imaju neke od najviših troškova po sjedalu u Europi, što je rezultat kratkih relacija koje lete, manjih aviona, ali i direktan rezultat vrlo skupe države – koja guši sve firme kod nas.

Zbog tih troškova države je vrlo teško pretvoriti Croatia Airlines u low cost prijevoznika. Pored toga, njihova flota već stari i trebat će investirati u nove avione, ali države neće smjeti dati novac za to, a oni do sada ne zarađuju dovoljno da bi sami to financirali.

Bit problema je da smo mi sami sebe, pa tako i Croatiju Airlines strpali u kut gdje nema puno izbora. Ja mislim da dugoročno ne mogu sami opstati.

Narod.hr: Koliko je točna tvrdnja da je prodaja neke nacionalne kompanije ili industrije gubitak suvereniteta? Nije li u biti zadržavanje velikih i dugotrajnih gubitaša gubitak suvereniteta jer „upumpavanje“ velikih količina državnog novca u gubitaše znači oduzimanje novca poreznih obveznika za infrastrukturu, obrazovanje itd.? Ili da kažemo populistički: država daje novac za CA, a može graditi vrtiće ili školovati pilote.

Račić: Ja bih bio presretan kada bi naš narod držao na umu da za svaki potez ili investiciju dođe račun, ili da se mora odreći nečega drugoga, ako nešto želi. Ali mi to često zaboravimo.

Evo vam veliki primjer našeg ekonomskog modela koji svi znamo. To je brodogradnja. Ona je usisala 8 milijardi USD državnih subvencija – bez restrukturiranja firmi, a većina tih firmi je nestalo. Umjesto te “investicije”, mi smo mogli kupiti:

1) General Motors 2008. godine za 5.8 milijardi USD (koji danas vrijedi $60 milijardi USD), ili

2) MOL plus pola OMV-a danas, ili

3) Lufthansu danas za $6.8 milijardi.

Ali mi smo radije upumpavali taj ogroman novac u te gubitnike jer su “naši”, jer su nekada bili “najbolji”, jer su ti radnici “jadni”, itd. Ali nismo ih imali hrabrosti restrukturirati. Danas nam stari nemaju mirovine, a mladi perspektive jer smo spiskali milijarde na gubitnike. Ali najtužnije je da baš nikada ne naučimo lekciju pošto se ti modeli i sada javljaju. Kao primjer, jedan od vođa grupe koja je ponudila da preuzme Imunološki Zavod je rekao sljedeće:

“Krv je naša, profit vaš; ne može to tako!”, govori Rude i dodaje kako je zamisao da Visia Croatica funkcionira kao zaklada te bi se dobit ostvarivala sukladno ulogu… “Na taj bi način isključivo građani imali dugoročne koristi od Imunološkog zavoda”, smatra Rude i dodaje kako nije problem na taj način sakupiti sto milijuna kuna… “Cilj je da Imunološki zavod ostane vječno i masovno u rukama naroda”, zaključuje Rude.

Ali, nisu ponudili model kako financirati 100 milijuna kuna potrebnih za razvoj firme, nego su skupili 5 000 kuna.

I pored tih činjenica dosta naših ljudi nasjednu na tu retoriku, iako je to ista ona retorika ista koja nas je koštala 8 milijardi USD.

Narod.hr: S druge strane, dugogodišnje hrvatsko iskustvo je da se nešto prodaje tek kad izgubi vrijednost i postane veliki “gubitaš”. Može li se to spriječiti kod CA?

Račić: Najbolja alternativa je uvijek prodati firmu kada je pri vrhu vrijednosti. Ali, mi smo 100 puta dokazali da nemamo tu samodisciplinu da izgradimo zdrave državne firme. Kupci kupuju zaradu, tako da je dobro da je uprava Croatia Airlinesa uspio okrenuti poslovanje firme – zaradili su 8.2 milijuna kuna u 2014. godini.

Ali da ponovo malo vidimo perspektivu: treba znati da je Qatar Airways nedavno kupio 9.99 posto posto IAG-a koji je vlasnik British Airways za 1.5 miliarde €, a svi govore o njima kao potencijalnog kupca CA-a. Samo moramo imati na umu da je IAG imao zaradu od 1.07 € milijarde prošle godine, dok je Croatia Airlines imao zaradu od 1.03 milijuna €. Ako bi bio spreman platiti isti omjer cijene prema zaradi kao za IAG (što bi bio veliki kompliment) to bi značilo da bi bili spremni platiti 7.72 milijuna € za 49.99% Croatia Airlines.

Tako da je izrazito bitno imati snažnu zaradu ako hoćete privući dobre kupce i dobru cijenu.

Narod.hr: Ako država ipak odluči zadržati CA, što napraviti tada? Postoji li način da država više ne bude „loš gospodar“?

Račić: Treba se truditi da uprava bude što profesionalnija i fokusirati se na dodatno rezanje troškova, tako da zarada nastavi rast. Bez investitora i bez veće zarade – nema ni rasta, ni plaća, a ni budućnosti.