Nakon što djelatnica zagrebačke ljekarne Čelina na Jordanovcu odbila prodati djevojci kontracepcijske pilule u medijima se digla velika hajka, a ministar Milan Kujundžić ustvrdio je da ljekarnici nemaju pravo na priziv savjesti.
“Ne postoji ništa što ljekarnik ima pravo ne izdati pacijentu pozivajući se na priziv savjesti.
“Svaki pacijent u bilo kojoj ljekarni ima pravo dobiti lijek za koji ima recept. Ljekarnik ima pravo na priziv savjesti, ali ne na radnom mjestu u ljekarni”, ustvrdio je ministar čija je izjava u potpunosti protivna propisima Hrvatske ljekarničke komore, a koje ministar zdravstva, po svemu sudeći ne poznaje dovoljno dobro.
Ministar Kujundžić tvrdi: ‘Ljekarnik nema pravo na priziv savjesti u ljekarni’
Što je priziv savjesti?
Pravo na priziv savjesti osnovno je ljudsko pravo i sastavni je dio slobode mišljenja koje je priznato na međunarodnoj razini, a u praksi se ostvaruje u većini država svijeta.
Povijesno je kao ljudsko pravo priznat nakon Nirnberških procesa, kada se rađa cijela moderna doktrina ljudskih prava i Opća deklaracija o ljudskim pravima.
Institucija priziva savjesti u zdravstvu uglavnom se koristi u ginekologiji, ali i u onkologiji i anesteziologiji. Liječnici koji se pozivaju na to, zakonom propisano pravo, odbijaju izvoditi pobačaje, sudjelovati u procesu umjetne oplodnje, kao i u etički dvojbenim postupcima koji su vezani za slučajeve moždane smrti, odnosno isključivanja aparata koji pacijenta održavaju na životu i slično.
Zakon o liječništvu, ali i Ustav, Kodeks medicinske etike i niz drugih srodnih zakona dopuštaju priziv savjesti, a liječnici zbog etičkih i vjerskih uvjerenja imaju pravo odbiti određene dijagnostičke metode i načine liječenja pacijenata ili razne zahvate koje smatraju etički problematičnim. U Kodeksu ljekarničke etike i deontologije također stoji da ljekarnici imaju pravo na priziv savjesti ako time ne dovode u opasnost život bolesnika.
Zakonodavstva razvijenih zemalja vođena zaštitom ljudske slobode, identiteta, savjesti i dostojanstva dopuštaju priziv savjesti kao pravno dopuštene radnje ograničenog opsega. Da bi priziv savjesti bio legitiman, mora se zasnivati na moralnim principima pojedinca koji shvaća značenje pravnih normi, a ne na osobnim interesima. S druge strane, bitno je da pravo jednog pojedinca ne ugrožava ili isključuje prava drugih ljudi.
U tom smjeru kreće se i hrvatsko zakonodavstvo. Zakon o liječništvu u članku 20.propisuje: „Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta.
O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke“.
Hrvatska ljekarnička komora o prizivu savjesti: ‘Ne može se uspoređivati čije je pravo veće’
Ustavno pravo
Slične odredbe sadrže Ustav Republike Hrvatske (članak 47.), Zakon o obrani (članak 38.), Zakon o dentalnoj medicini (članak 26.), Zakon o medicinskoj oplodnji (članak 38.), Zakon o sestrinstvu (članak 3.) i Kodeks medicinske etike i deontologije (članak 2.).
Ustav, kako tumači odvjetnik Veljko Miljević za vecernji.hr, štiti sve, odnosno svim djelatnostima daje mogućnost da zbog priziva savjesti odbiju određeni posao koji nije u skladu s njihovim stavovima, uvjerenjima ili svjetonazorom. I zbog toga ne smiju dobiti otkaz. Tako novinar može odbiti napisati tekst koji nije u skladu s njegovim uvjerenjima, vojnik može odbiti odlazak u određenu vojnu misiju… Ustav je iznad zakona i on svima jamči prava i slobode.
Simptomatično je da se mnoge grupacije u Hrvatskoj ali i svijetu koji se tvrde da se zalažu za ‘slobode’ zapravo prizivaju intervenciju države u sferu te osnovne slobode pojedinca – i zalažu se za njeno ukidanje ili sankcioniranje.
Prije nekoliko godina po ovom je pitanju reagiralo i Hrvatsko katoličko liječničko društvo koje je navelo kako je prvenstveno, pravo na priziv savjesti definirano Ustavom Republike Hrvatske, osnovno je ljudsko pravo i sastavni je dio slobode mišljenja koje je priznato na međunarodnoj razini, a u praksi se ostvaruje u većini država svijeta.
U osiguranju prava na priziv savjesti svih zdravstvenih djelatnika pozivaju se na Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Članak 9.1., Ustav Republike Hrvatske , Članak 40., Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravu na priziv savjesti u medicini broj 1863/2010 od 07.10.2010.g., St.1., Zakon o liječništvu Republike Hrvatske, Članak 20., Kodeks medicinske etike i deontologije, Članak 2.15.
Njemačko istraživanje: Kontracepcijske tablete i ‘tableta za dan poslije’ uzimaju se – nepromišljeno
Međunarodni dan prigovora savjesti
Malo je poznato da među brojnim praznicima postoji i Međunarodni dan prigovora savjesti. On se obilježava 15. svibnja. Velik broj razvijenih zemalja priziv savjesti svrstava u kategoriju prava na slobodu, dok neki taj institut smatraju oblikom građanske neposlušnosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
