Jučer je na sjednici Savjetodavnog stručnog vijeća pala Studija utjecaja na okoliš TE Peruća. Tim povodom razgovarali smo s Mislavom Cvitkovićem, fizičarem s Instituta Ruđer Bošković koji kroz inicijativu „Ne daj se Cetino“ već dulje vremena upozorava na štetnost ovog projekta.
Jučer se Savjetodavna skupština Ministarstva zaštite okoliša i energetike izjasnila protiv prihvatljivosti TE Peruća za okoliš, sa 9 glasova protiv i 3 za. Time je u posljednjem koraku spriječena realizacija ovog projekta, a među okupljenima pred zgradom Ministarstva sa slavljem je dočekana ova odluka. Jeste li očekivali da će do takve odluke doći?
Mislav Cvitković: Do zadnjeg trenutka je bilo neizvjesno, a još od prije par dana svako drugi dan su nam javljali druge informacije. Ministarstvo nam je službenu obavijest o Sjednici poslalo tek u petak, što su svakako mogli ranije, pa nam je i to bio signal da nam ostavljaju sve manje prostora. No ipak, na izlaganja izrađivača Studije brojni su članovi Povjerenstva iznijeli brojne primjedbe, i vidjelo se da argumenti koje smo i u javnosti govorili velikim dijelom stoje, a izrađivači Studije nisu na njih odgovorili kako je valjalo. Tako da je, kako se rasprava bližila kraju, sve očitije postajalo da će Studija pasti.
U nedavnom HRT-ovom “Studiju 4” na temu TE Peruća gostovao je fizičar Tarzan Legović, jedan od autora studije utjecaja na okoliš, i Ante Janković, aktivist inicijative “Ne daj se Cetino”. Kako komentirate tvrdnje g. Legovića prema kojima TE ne bi stvarala kemijsko zagađenje vode u Perući, a njezino zagrijavanje bilo minimalno, te da bi “voda ostala pitka i nakon upotrebe za čišćenje TE”?
Mislav Cvitković: Gospodin Legović je plaćen da napravi dio Studije koji se odnosi na grijanje Cetine i Peruće, i to je plaćen od iste tvrtke koja je radila i projekt. I danas smo po stoti put dobili obrazloženje u Ministarstvu da je to zakonito i da prema zakonu nije sukob interesa. No mi to znamo. No očito je jednostavno – sukob interesa bez zakona, jer neće tvrtka svoj projekt pokopati svojom studijom.
Profesor Legović je u svom računu jednostavno uračunao pogrešan protok i dobio da nema grijanja, što je krivo – i to je početak i kraj priče. Je li ta greška namjerna, to ne tvrdim, to treba pitati njega.
Uglavnom, zagrijavanje bi bilo preveliko, a voda sigurno ne može biti iste kvalitete, može biti samo niže. A tri europske direktive zabranjuju ikakvo smanjenje kvalitete pitke vode zbog bilo kojeg razloga.
Institut Ruđer Bošković nije sudjelovao u izradi Studije
Gospodin Ante Janković iz Inicijative istaknuo je kako je u Studiji bilo lažno navedeno da je Insitut Ruđer Bošković sudjelovao u njegovoj izradi, iako je g. Legović na njoj radio kao privatna osoba, a ne kao predstavnik Instituta? Treba li netko odgovarati za taj netočan navod?
I jučer je u gore spomenutoj emisiji prof. Legović bio potpisan s Institutom Ruđer Bošković. Sad gledajte, ja jesam djelatnik Instituta, ali inzistiram da se to ne potpisuje jer ne govorim u ime Instituta, dok Legović nije djelatnik Instituta, ali mu to tamo stoji. (A svaki novinar uvijek Vas pita kako će Vas potpisati.)
Isto tako, na predstavljaju Studije u Hrvacima prije godinu dana, nositelj projekta 4 puta je u javnosti i za razne medije tvrdio da je Studiju radio Institut Ruđer Bošković. Institut je to jednostavno demantirao na sva 4 mjesta.
Naravno, da pravni sustav Republike Hrvatske funkcionira, netko bi za ovakvo očito namjerno obmanjivanje javnosti imenom i ugledom najvećeg znanstvenog instituta trebao odgovarati.
No da je sve normalno, nikome ne bi uopće pa o na pamet ovakav projekt, i da je sve normalno, bilo bi još 10 stvari za koje bi ovdje netko morao odgovarati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
