Nedopustivo je da se javni prostor koristi za iznošenje jednostranih informacija. Pogotovo ako se radi o grubim i malicioznim neistinama. One, u slučaju izjave Anite Lauri Korajlija, imaju za cilj samo javnu difamaciju sudskih vještaka, piše mr. Danijela Didić, klinička psihologinja i sudska vještakinja, u svom komentaru za Narod.hr.
U nedjelju se u studiju N1, u emisiji TNT, razgovaralo o temi femicida. Gošće su bile bivša sutkinja Visokog prekršajnog suda Branka Žigante Mašić i profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu Ana Horvat Vuković. A gostovala je i profesorica Filozofskog fakulteta, odsjeka za psihologiju (Katedra za zdravstvenu i kliničku psihologiju) Anita Lauri Korajlija.
> Isti krug ljudi: Veza psihologinje koja savjetuje studente i ‘pionirke transseksualnosti’ Jokić-Begić
Protivnica koncepta otuđenja djeteta
Anita Lauri Korajlija je inače jedna od onih malobrojnih psihologinja koje smatraju da koncept otuđenja djeteta od roditelja nema znanstveno utemeljenje. Uglavnom su takve psihologinje angažirane od strane nevladinih organizacija, koje se bave zaštitom žena. I to zato što koncept otuđenja djeteta nije klasificiran ni u jednoj medicinskoj klasifikaciji. Baš kao što nije klasificiran ni bullying, ni seksting, ni nomofobija itd. pa se uredno kroz stručnu praksu prepoznaju i koriste. Upravo je to bio povod da ministar Marin Piletić svim podređenim stručnjacima u svom resoru uputi naredbu da pojam otuđenja djeteta od roditelja više ne smiju koristiti u svom obraćanju sudovima. Kao i da žene koje se pozovu na nasilje, a prije nego što se to dokaže i pravomoćnom sudskom odlukom, ne smiju proglašavati nesuradnima i slabije kapacitiranim roditeljima.
Laži o sudskim vještacima psiholozima
U svom posljednjem javnom nastupu, bez ikakvog povoda i potpuno nevezano za temu emisije, Anita Lauri Korajlija je iznijela maliciozne laži o sudskim vještacima psiholozima. Pokušala ih je na taj način javno difamirati i dovesti u vezu sa slabom zaštitom dijela žena žrtava nasilja. Navela je, naime, da sudski vještaci psiholozi, svoja mišljenja koja upućuju sudovima, temelje isključivo na rezultatima projektivnih tehnika. I da samo projektivne tehnike koriste u svome radu.
Stručna javnost dobro zna razliku između projektivnih tehnika i objektiviziranih i standardiziranih psihodijagnostičkih instrumenata. Naime, standardizirani psihodijagnsotički instrumenti mjere one elemente psihičkog i emocionalnog funkcioniranja osobe za koja su konstruirani. Rezultati se mogu objektivno interpretirati i nisu podložni subjektivnoj interpretaciji psihologa. Dok se rezultati na projektivnim instrumentima velikim dijelom i subjektivno interpretiraju.
> Sudska vještakinja Danijela Didić: Ne može ministar Piletić političkom odlukom ukinuti postojanje otuđenja djeteta!
Jedna još važnija karakteristika iz pozicije osobe na kojoj se psihodijagnostički instrumenti primjenjuju je i ta što na standardiziranim instrumentima svaki ispitanik može upravljati dojmovima i prikazivati se u svjetlu stabilne psihološke prilagodbe (disimulacija). Ali to će iskusan psiholog prepoznati ako napravi analizu ljestvica valjanosti. No, na projektivnom (polustruktriranom) materijalu izostaje mogućnost upravljanja dojmovima jer ispitanik ni ne zna koja područja svoga psihičkog funkcioniranja razotkriva.
Uobičajeno je da se u psihologijskim obradama najvećim dijelom koriste oni psihodijagnostički instrumenti koji su objektivizirani i standardizirani, ali i oni koji to nisu (projektivni instrumenti). Ni jedan nalaz psihologa, niti mišljenje koje će psiholog formirati na temelju toga nalaza, ne smije se temeljiti isključivo na rezultatima primjene projektivnog materijala. To predstavlja kršenje stručne procedure i podložno je stegovnim mjerama Hrvatske psihološke komore. Upravo one čija je članica Upravnog odbora Anita Lauri Korajlija.
Bez kompetencija dovodi u zabludu
Ja nemam informaciju da je Anita Lauri Korajlija svoja saznanja, o kojima je govorila jučer u emisiji na temu femicida, proslijedila Hrvatskoj psihološkoj komori kako bi se vještake psihologe zbog takvoga načina profesionalnog rada sankcioniralo. Na kraju samo mogu postaviti pitanje hoće li Hrvatska psihološka komora reagirati na malicioznu istup psihologinje Anite Lauri Korajlija? Hoće li izreći joj bilo koju mjeru iz svoje nadležnosti zbog grubog i malicioznog pokušaja diskreditiranja struke iznošenjem neistina? To pogotovo zbog toga što Anita Lauri Korajlija bez ikakvih stručnih kompetencija, znanja i iskustva, svojim nesmotrenim i/ili namjerno proračunatim izjavama, pokušava dovesti u zabludu i pravosudni sustav. Ona nije sudski vještak, nije mentor kandidatima za sudske vještake, ne zna ništa o programu osposobljavanja sudskih vještaka, niti imenuje sudske vještake.
> Kako je sestra Borisa Jokića stvorila jaki ‘transrodni’ lobi koji je preuzeo hrvatsku psihijatriju?
Anita Lauri Korajlija je o temi femicida govorila isključivo iz pozicije stručnjaka koji radi u jednom savjetovalištu civilnog sektora koji se bavi zaštitom žena. Takva njena pozicija, razumljivo, joj dopušta da ne propituje, nego bezrezervno vjeruje. Ali zadaća pravosudnog sustava, kojega su dio i vještaci, onda kada sudovi nemaju stručna znanja, je da propituje. Osim toga, sudski vještaci pregledavaju cjelokupnu dokumentaciju sudskog spisa. Po potrebi traže i dodatnu. Rade temeljitu obradu svih osoba koje su nalogom obuhvaćene. Dakle, imaju cjelovit uvid i tek temeljem toga daju sudu svoje stručno mišljenje. U tome je razlika između sudskih vještaka i onih stručnjaka koji imaju informacije samo od jedne stranke u postupku.
Upravo zato je nedopustivo da se javni prostor koristi za iznošenje jednostranih informacija. Pogotovo ako se radi o grubim i malicioznim neistinama koje, u slučaju izjave Anite Lauri Korajlija, imaju za cilj samo javnu difamaciju sudskih vještaka.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
