Muke po kurikulnoj reformi i prokletstvo Ekspertne radne skupine (3. dio)

Foto: Fah; fotomontaža: narod.hr

U tijeku je izbor za voditelja i dvanaest članova Ekspertne radne skupine za provedbu kurikularne reforme. Na mrežnim stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja 9. ožujka objavljen je popis pristupnika koji udovoljavaju formalnim uvjetima natječaja. Objava toga popisa dva je puta odgađana, što je u dijelu medija izazvalo sumnju da se s natječajem nešto petlja. Netom nakon što je Popis objavljen, pojedini su mediji došli do radnih materijala 3. sjednice Posebnoga stručnoga povjerenstva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iz tih je materijala vidljivo da su se dan ranije Ministarstvo i Ured predsjednika Vlade usuglasili da uvjete za voditelja ERS-a zadovoljava samo jedan kandidat no Posebno stručno povjerenstvo na sjednici je zaključilo kako šest kandidata za voditelja zadovoljava uvjete iz Natječaja. Među navedenim pristupnicima nalazi se i Matko Glunčić, državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i kritičar reforme kakvu je zamislio i provodio Boris Jokić. To je odmah u dijelu medija naklonjenih Borisu Jokiću pobudilo sumnju u regularnost odnosno namještanje natječaja.

> Muke po kurikulnoj reformi i prokletstvo Ekspertne radne skupine (1. dio)

Novinarka Jutarnjega lista Mirela Lilek ide i korak dalje te u članku „Hoće li kurikularnu reformu voditi njezini skretničari?“ tvrdi da su svih šest kandidata za voditelja predstavnici određenih grupacija koje se protive reformi. Dakle, po njoj nitko od šest kandidata ne bi trebao biti izabran za voditelja, jer je njihov cilj destrukcija kurikulne reforme. Navodi i da se nitko od 500 osoba, koje su radile na kurikulnim dokumentima, nije prijavio na natječaj. I jedno i drugo notorna je neistina i besmislica.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naime, letimičnim pogledom na popis vidljivo je da se među prijavljenima za voditelja nalazi više kvalitetnih stručnjaka, među kojima i dekan jednoga fakulteta, a među predloženima za člana nekoliko je onih koji su radili na kurikulnim prijedlozima u sklopu cjelovite kurikulne reforme. Mirela Lilek očito ne može iz vlastite kože. Ne može prežaliti Borisa Jokića. To je naprosto jače od nje.

> Muke po kurikulnoj reformi i prokletstvo Ekspertne radne skupine (2. dio)

No bilo kako bilo, premijeru Plenkoviću ne će biti lako. Ponajprije jer je jasno k’o dan da u Povjerenstvu kojemu je na načelu ima krticu koja dokumente radnoga karaktera dijeli medijima, a što neodoljivo podsjeća na situaciju u kojoj se našla Dijana Vican kada je bila na čelu toga Povjerenstva. Zna se kako je to završilo. Sudeći po tom, reformi se ne piše dobro.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Dr. sc. Dijana Vican za Narod.hr: S čelnog mjesta PSP-a povukla sam se jer mi nisu prihvatljive metode ultimatuma i isključivanja

Premijeru nije lako ni zbog toga jer se ministrica Divjak i njezin tim više i ne trude skrivati da to što rade nema veze s logikom ni sa zdravom pameću. Ono što je trebalo biti projekt nacionalnoga suglasja polako se pretvara u nacionalnu sramotu.

Strančica koja je preuzela vlast u resoru obrazovanja privatizirala je obrazovanje te svjesno radi protiv Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, Akcijskoga plana, Posebnoga stručnoga povjerenstva, Ekspertne radne skupine, Zakona o odgoju i obrazovanju i čega sve ne.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Mr. sc. Petar Marija Radelj: ‘Prijedlog akcijskog plana instrument je nametanja birokratizma i odnarođenja hrvatskog odgojno-obrazovanog sustava’

Kad i ako riješi pitanje Istambulske konvencije, Plenković će se morati ozbiljno pozabaviti resorom znanosti i obrazovanja. Ne učini li, to bi ga moglo skupo stajati. Nas također.

Mi smo mu ponudili izlaz iz situacije u kojoj se našao, no nije nas poslušao. Podsjećamo, predložili smo mu reviziju imenovanja svih ERS-ova i SRS-ova. Nije nas doživio. No nismo se dali obeshrabriti te kad nije htio on, to smo umjesto njega učinili mi.

Naime, od Ministarstva znanosti i obrazovanja zatražili smo natječajnu dokumentaciju izabranoga voditelja (Boris Jokić) i šest članova (Branislava Baranović, Suzana Hitrec, Tomislav Reškovac, Zrinka Ristić Dedić, Branka Vuk i Ružica Vuk) prvoga ERS-a iz prosinca 2014.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ministarstvo potvrdilo – Suzana Hitrec nije smjela biti izabrana u prvi ERS

Iz dokumentacije koja nam je dostavljena razvidno je da se Suzana Hitrec, kao što smo i pisali, na Javni poziv javila 12. siječnja premda je isti završio tri dana prije, odnosno 9. siječnja 2015. godine. Dakle, sada imamo i službenu potvrdu od strane Ministarstva da Suzana Hitrec nije mogla biti izabrana u prvi ERS, a njezina dokumentacija prilikom izbora nije smjela biti niti razmatrana.

Uz prijavu nije dostavila uvjerenja o nekažnjavanju, što je bio jedan od uvjeta poziva. Ovdje nije riječ samo o Suzani Hitrec, nego o načinu rada ondašnjih nositelja odgojno-obrazovne politike koji su daleko od očiju javnosti radili sve što im se prohtjelo. Na prvom mjestu tu mislimo na Vedrana Mornara, koji je kao ministar obrazovanja 2015. odlučivao o voditelju i članovima prvoga ERS-a. Vedran Mornar nije jedini.

Suodgovornost za to snosi tadašnji predsjednik Posebnoga stručnoga povjerenstva Neven Budak koji je 1. lipnja 2017. u 21. minuti u emisiji Otvoreno rekao kako su „svi članovi PSP analizirali sve prijave pristigle na javni poziv za voditelja i članove ERS-a“. Ako su svi članovi PSP-a analizirali sve prijave pristigle na javni poziv za voditelja i članove ERS-a, kako to u javnom prostoru tvrdi Neven Budak, tada su svi članovi PSP-a u prijavi Suzane Hitrec morali vidjeti da je njezina prijava nevrjedeća i da se ne smije razmatrati. Suodgovornost, dakle, za nelegalan izbor Suzane Hitrec snosi i Eli Pijaca Plavšić članica tadašnjega PSP-a i izvršna direktorica udruge Forum za slobodu odgoja te jedna od vodećih osoba iz GOOD-inicijative, inače ključnoga promotora i organizatora dvaju prosvjeda vezanih za kurikulnu reformu: Hrvatska može bolje i Čekajući tramvaj zvan obrazovna reforma.

Svima njima izravno smo, a zatim i javno postavili pitanja vezano uz prijavu Suzane Hitrec, no do danas se o tom pitanju nisu očitovali. Njihova šutanja je znakovita.

> Prof. Dijana Vican za Narod.hr o ERS-u: ‘Zanimljive su mi promjene mišljenja i stavova kojima svjedočimo’

Javni poziv najobičnija podvala

No to nije kraj priče vezane uz prvi ERS. Istina je mnogo dublja. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju nekoliko je prijava koje bude sumnju da je Javni poziv iz 2014. vezan uz prvi ERS bio farsa i tek predstava za javnost. Čini se da je većina kandidata odabranih u prvi ERS unaprijed znala da će biti izabrana, a njihova je prijava unaprijed dogovorena i pripremljena.

Analizom smo utvrdili kako je od sedam prijava samo jedna, čini se, „čista“. To je prijava Ružice Vuk koja je natječajnu dokumentaciju uputila redovnom poštom u ponedjeljak 5. siječnja, a koja je u Ministarstvu zaprimljena u četvrtak 8. siječnja u 11.56 sati. Ostali kandidati svoje su prijave uputili mailom što je Javnim pozivom bilo dopušteno.

> Skandalozna pozadina kurikulne reforme

Boris Jokić svoju je prijavu uputio u petak 9. siječnja 2015. u 16.05, Branislava Baranović u petak 9. siječnja u 17.46, Zrinka Ristić u petak 9. siječnja u 21.39, Branka Vuk u petak 9. siječnja u 19.16, Tomislav Reškovac u četvrtak 8. siječnja u 18.18, a Suzana Hitrec 12. siječnja u 7.45. Dakle, četvero od sedam pristupnika svoje je prijave uputilo zadnjega dana prijave, jedan dva dana prije roka prijave dok je jedna pristupnica, Suzana Hitrec, svoju prijavu uputila tri dana nakon isteka roka za prijavu.

No kod većine navedenih prijava postoji kvaka koja baca sasvim novo svjetlo na izbor prvoga ERS-a. Kvaka, koja ukazuje da je sve unaprijed bilo dogovoreno i isplanirano.

Naime, Boris Jokić svoju je prijavu uputio u petak 9. siječnja u 16.05, a njegova je prijava u Ministarstvu evidentirana, odnosno urudžbirana istoga dana u 9.58. Dakle, prijava Borisa Jokića u Ministarstvu je (za)primljena odnosno urudžbirana šest sati prije nego što ju je Boris Jokić uputio.

Branislava Baranović svoju je prijavu uputila u petak 9. siječnja u 17.46., a njezina je prijava u Ministarstvu evidentirana, odnosno urudžbirana istoga dana u 10.32. Dakle, prijava Branislave Baranović u Ministarstvu je (za)primljena odnosno urudžbirana sedam sati prije nego što ju je Branka Baranović uputila.

> Evo što je dr. Neven Budak odgovorio na pitanja Narod.hr-a o nepravilnostima u imenovanju za ERS

Zrinka Ristić Dedić svoju je prijavu uputila u petak 9. siječnja u 21.39, a njezina je prijava u Ministarstvu (za)primljena, odnosno urudžbirana istoga dana u 13.25. Dakle, prijava Zrinke Ristić Dedić u Ministarstvu je evidentirana odnosno urudžbirana osam sati prije nego što ju je Zrinka Ristić Dedić uputila.

Tomislav Reškovac svoju je prijavu uputio u četvrtak, 8. siječnja u 18.18, a njegova je prijava u Ministarstvu evidentirana, odnosno urudžbirana istoga dana u 10.21. Dakle, prijava Tomislava Reškovca u Ministarstvu je (za)primljena odnosno urudžbirana osam sati prije nego što ju je Tomislav Reškovac uputio.

Nelogično do bola, zar ne? Što se zapravo dogodilo? Nekoliko je opcija, no jedna se čini najizglednijom. Prijave navedenih kandidata unaprijed su dogovorene i za njih se u Ministarstvu otprije znalo te su za njih predmetni unaprijed otvoreni/rezervirani. Unaprijed je dogovoreno da će biti izabrani u ERS.

Dakle, ekipa Borisa Jokića, izuzev Ružice Vuk, unaprijed je, još za trajanja Javnoga poziva, bila poznata. Javni poziv bio je tek predstava za javnost. Smokvin list. Najobičnija podvala.

Javni poziv ili javni natječaj

Sada biva jasnijim zašto su se prvi PSP i Ministarstvo opredijelili za javni poziv, a ne za javni natječaj kako je Strategijom bilo predviđeno. Javni poziv je jednosmjeran, a javni natječaj dvosmjeran. Što to konkretno znači najbolje pokazuje interes koji ovih dana vlada oko Javnoga natječaja koji je u tijeku. Kad taj natječaj završi, od strane medija naklonjenih Borisu Jokiću može se očekivati medijsko mrcvarenje izabranika, ali i prigovore i žalbe onih pristupnika koji ne će biti izabrani.

Za razliku od javnoga natječaja, nakon javnoga poziva nema žalbi i prigovora. To je razlog zbog kojega su se Moranr i Budak odlučili za javni poziv, a ne za javni natječaj. Iz toga razloga, nikada nisu službenim putem o svome odabiru obavijestili one kandidate koji sukladno javnom pozivu nisu odabrani. Javni poziv na to ih nije obvezivao. Da su se kandidati koji nisu odabrani kojim slučajem Ministarstvu žalili ili uputili prigovor, to ne bi imalo nikakve svrhe, jer javnim pozivom ta mogućnost nije predviđena.

Prijava Branke Vuk u Ministarstvu nije evidentirana

Što se tiče Branke Vuk ona je svoju prijavu „navodno“ uputila u petak, 9. siječnja u 19.16. Namjerno kažemo „navodno“ jer, premda je Branka Vuk, sukladno dostavljenoj nam dokumentaciji, svoju prijavu „na vrijeme“ posla, ona u Ministarstvu nikad nije evidentirana niti urudžbirana što znači da se, službeničkim rječnikom rečeno, Branka Vuk na Javni poziv uopće nije niti javila. Doduše iz njezine je prijave vidljivo da je to učinila u petak, 9. siječnja u 19.16, no ne bi nas čudilo da se Branka Vuk, kao i Suzana Hitrec, na Javni poziv javila izvan roka prijave, odnosno 12. siječnja u 9.56 kada je mailom dostavila uvjerenje o nekažnjavanju. Možda je njezin mail u međuvremenu u svrhu natječaja prekrajan.

Znači ne možemo sa stopostotnom pouzdanošću tvrditi da se Branka Vuk nije na vrijeme javila na Javni poziv, ali ono što možemo jest to da njezina prijava u Ministarstvu nikada nije službeno (za)primljena niti urudžbirana. A ono što nije službeno (za)primljeno, ne postoji i ne može se razmatrati.

Je li Branka Vuk imala desetogodišnje iskustvo?

No kod dokumentacije Branke Vuk još je nekoliko zanimljivih činjenica. Njezin životopis koji je dostavila sastavljen je, po svemu sudeći, od dvaju različitih CV-a. Naime, na prvoj stranici njezina CV brojčana se oznaka stranice nalazi u donjem lijevom kutu a po toj brojčanoj oznaci ispada da se njezin CV sastoji od pet stranica, premda se zapravo sastoji od četiri stranice. Na preostalim stranicama, brojčana se oznaka nalazi u donjem desnom kutu a po tim oznakama dokument se sastoji od četiriju stranica. Evidentno je da je navedeni CV sastavljen od dvaju CV-a koji su, po svemu sudeći, rađeni u različito vrijeme i za različite prilike.

Rekli bismo čudan previd za nekoga tko je informatički znalac i od 2012. je pomoćnik ravnatelja za potporu obrazovanju u CARNetu u čiju nadležnost spada upravljanje odjelom koji se bavi treningom i pripremom za uvođenje IKT-a u odgoj i obrazovanje, obrazovnim tehnologijama i digitalnim obrazovnim materijalima (ovo posljednje u kontekstu projekta eŠkole i CKR-a posebice je znakovito) .

Sve to budi sumnju da je što se tiče Branke Vuk, bilo da je riječ o prijavi na Javni poziv bilo da je riječ o njezinu životopisu, po svemu sudeći riječ o friziranim podacima, i sve to zbog kao bi se zameo trag na koji je stranka HRAST u svom priopćenju ukazao kada je utvrdio da prijava Branke Vukkoja u trenutku izbora u ERS nije zadovoljavala uvjete iz Javnoga poziva – na javni poziv navodno nikad nije evidentirana u Ministarstvu. I u jednom i udrugom slučaju stranka HRAST je bila u pravu.

Kad već o ovoj prijevari šute veliki (HDZ) o njoj progovaraju mali (HRAST). Dakle, Prijava Branke Vuk nikada nije službeno evidentirana u Ministarstvu a iz njezina službenoga CV-a, kojega se može pronaći na stranicama CARNeta, i više je nego jasno da, sve da se i na vrijeme javila na Javni poziv, u trenutku prijave nije udovoljavala formalnim uvjetima natječaja jer u trenutku imenovanja nije imala „desetogodišnje iskustvo u području obrazovanja stečeno radom u nastavi ili na istraživanjima u obrazovanju te iskustvo vođenja većih razvojnih projekata“ kako to stoji u točki VII. Javnoga poziva.

Prvi ERS nije imalo niti legalitet niti legitimitet

Dakle, sada je i više je nego jasno da je sastav prvoga ERS-a bio unaprijed dogovoren, a cijeli Javni poziv namješten. Mornar i Budak očito su se na taj čin odlučili u dogovoru s budućim voditeljem ERS-a Borisom Jokićem koji je po svemu sudeći kao jedini kandidat za voditelja dobio odriješene ruke da sam bira svoje najbliže suradnike od kojih su dvoje (Branka Baranović i Zrinka Ristić Dedić) dolazili s instituta na kojemu je i sam zaposlen. Boris Jokić nije odabrao samo njih, odabrao je i Tomislava Reškovca i Branku Vuk, a po svemu sudeći i Suzanu Hitrec.

Sve ovo ukazuje na to da je Boris Jokić godinu i pol dana bio na čelu tijela koje nije imalo niti legalitet niti legitimitet. To je onaj isti Jokić koji se i danas u javnosti predstavlja kao pošten čovjek te koji je u lipnju 2017. povodom izbora voditeljice i članova Ekspertne radne skupine stanje u Hrvatskoj usporedio s balkanskom krčmom i žabokrečinom. To je isti onaj Jokić koji je 21. siječnja 2018. dao ultimatum vlasti da u roku od mjesec dana dokaže da zaista želi reformu obrazovanja. Boris Jokić možda je u pravu. Možda je cijela priča oko kurikularne reforme nacionalni fijasko, nacionalan sramota, no Boris Jokić javnosti je zatajio jednu bitnu stvar, a ta je da je vrijeme balkanske krčme i žabokrečine počelo sa samim početcima kurikulne reforme, u čemu je i sam sudjelovao.

Mornar protiv odredbi Zakona koje je sam predložio

No tu ne prestaju muke po prvome ERS-u. Podsjetimo se, to je tijelo imenovano 28. siječnja 2015. godine. U članku VII. Odluke o imenovanju piše sljedeće: „Ekspertna radan skupina imenuje se do 31. siječnja 2015. godine“. Vedran Mornar je 23. prosinca 2015. Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke produljio rok imenovanja članovima ERS-a za mjesec dana, odnosno do 29. veljače 2016. Ta je odluka sporna zbog dvaju razloga. Prvo. Vedran Mornar tu je odluku donio u trenutku dok je bio tehnički ministar. Drugo. Vedran Mornar tom o je odlukom svjesno prekršio odredbe članka 99. stavka 7. Zakona o odgoju i obrazovanju koje je prije godinu dana upravo on predložio (Narodne novine, broj 152/14). Naime, u članku 29. stavcima 6., 7. i 8. navedenoga zakona piše kako će ravnatelj radniku, na prijedlog ministra i uz suglasnost radnika, omogućiti rad na određenim poslovima izvan školske ustanove, no kako taj rad „ne može trajati dulje od godinu dana“.

Angažman članova ERS-a koji dolaze iz škole temeljio se upravo na tim odredbama.

Rok od godine dana za dva člana ERS-a, Suzanu Hitrec i Tomislava Reškovca, istjecao je 31. siječnja 2016. što znači da su se ti članovi ERS-a 1. veljače 2016. morali vratiti u školu. Ministar Mornar, unatoč tomu što je znao da krši odredbe Zakona, koje je sam predložio, produljio im je mandat za još mjesec dana. Podsjećamo, to je isti onaj Mornar, koji se u lipnju 2017., kad je za voditeljicu ERS-a izabrana Jasminka Buljan Culej, ukazivano na moguće malverzacije oko natječaja predstavljajući se u javnosti kao pošten čovjek i zaštitnik vladavine prava. Njegovom zaslugom na Jasminku Buljan Culej od samih je početaka izbora za voditeljicu ERS-a bačena ljaga i otvoren lov na način da su se pojedini mediji naprosto natjecali u njezinu obezvrjeđivanju. U tome su imali i još uvijek imaju svesrdnu potporu ministrice Divjak.

Kolin Mihoci – igrač iz sjene

U trenutcima rušenja Jasminke Buljan Culej s pozicije voditeljice ERS-a, Boris Jokić bio je najvjerojatnije jedan od ključnih igrača i koordinator mnogih aktivnosti. Sofisticirano je djelovao iz sjene skriven iza kodnoga imena Kolin Mihoci.

To dokazuje njegova Facebook komunikacija s članovima CKR-a. I dok je sve donedavno postojalo zrnce sumnje o tome tko se krije iza imena Kolin Mihoci, odnedavno ta je i ta enigma riješena.

Otkrivena je u onom trenutku kada je Kolin Mihoci komentirao intervju Ivana Vrdoljaka.

Primjer prvi. Poruka Kolina Mihocia prilikom izbora Jasminke Buljan Culej za voditeljicu ERS-a.

Kolin Mihoci, 1: Dragi svi, molim one koji su slali upit MZO i povjerenici za informiranje u vezi natječaja za ERS da taj upit ponove. Prošlo je daleko više od zakonskoga roka potrebnoga za odgovor. O svim drugim detaljima nešto kasnije. All the love, B.

Primjer drugi. Poruka Kolin Mihocia prilikom imenovanja Lidije Kralj i Vlade Prskala pomoćnicima ministrice.

Kolin Mihoci, 2: Evo jedne dobre vijesti. Čestitke našoj Lidiji Kralj na imenovanju pomoćnicom ministrice znanosti i obrazovanja. Isto tako čestite kolegi Vladi Prskalu, članu Stručne radne skupine za strukovno obrazovanje, koje je također postao pomoćnikom. All The Love…

Primjer treći. Poruka Kolin Mihocia nakon što mu je dostavljena natječajna dokumentacija iz MZO-a.

Kolin Mihoci, 3: Pozdrav svima, važno je da svi ostanemo zajedno jer smo toliko toga već prošli. Dobio sam dokumente vezane uz „javni natječaj“ i mogu samo reći da se radi o velikoj sramoti. Očekujemo da MZO to hitno riješi jer se na laži i prevari ništa dobro ne može izroditi. Dok se to ne učini, situacija ostaje izrazito nejasna. ATL, B.

Primjer četvrti. Poruka Kolin Mihocia nakon intervju Ivana Vrdoljaka u trenutku kada je postao svjestan da HNS na njega više ne računa.

Kolin Mihoci, 4: Pozdrav svima, svakakve čudnovate stvari sam već u svom profesionalnom životu vidio, sa svakakvim sa ljudima razgovarao i morao surađivati, ali ovaj intervju Ivana Vrdoljaka je nešto zbilja posebno. Milanović, Karamarko i svi ti ljudi nisu neko oličenje poštenja, iskrenosti i integriteta ali ovo… Sjećam se 2013. trenutka kada je reforma ‘krštena’ imenom Cjelovita kurikularna reforma’. Sjećam se rujna 2015. i svih tih lica …:). Da bi danas slušao riječi ovog čovjeka… Kako bi bilo potpuno jasno, nitko iz ERS-a se ne će prijaviti na natječaj ukoliko se ne objavi Analiza MZO (koja postoji) i nepravilnosti prethodnog natječaja (koje su brojne). Na nepravdi i laži ništa dobro ne može nastati. Toliko zaslužuju svi oni ljudi koji su ukazivali na nepravilnosti, oni koji su podržali reformu, mi koji smo je osmislili i vodili, barem toliko. Nikada nismo bili, niti jesmo, politički igrači. Kako bi rekli The Clasg: Go Easy Step Lightly, Stay Free…

Na nepravdi i laži ništa dobro ne može nastati

Borisu Jokiću se mnogo toga može zamjeriti. Primjerice, može mu se zamjeriti njegov barbarski rječnik kojemu svjedočimo od njegova svojevoljnoga odlaska s mjesta voditelja prvoga ERS-a do danas. Može mu se zamjeriti što je njegov rječnik sve više i više nalik rječniku Željka Jovanovića i što je, ako već nije, na najboljemu putu da postane barbar. No, za jedno mu treba priznati da je u pravu, i dapače ovdje ga je nužno citirati: „na laži i prijevari ništa dobro ne može (iz)roditi“ odnosno „na nepravdi i laži ništa dobro ne može nastati“.

Kurikulna reforma od samih je početaka kontaminirana i velika je prijevara. Temeljena je na nepravdi i laži. Nema tu sreće. Nije je nikad ni bilo. I ma koliko se ministrica Divjak trudila uvjeriti nas u suprotno te na brzinu sklepane i nakaradne dokumente nastojala uvesti od jeseni u škole, podcjenjuje našu inteligenciju. Njezin Eksperimentalni program „Škola za život“ šupalj je k’o švicarski sir, a njezin Javni poziv za dostavu ‘eksperimentalnih’ udžbenika eklatantan je primjer bahatosti i neznanja. Onaj tko joj je to predložio odavno se pozdravio s logikom i sa zdravom pameću.

CKR kao stranački projekt i projekt interesnih skupina

Ono što je trebalo biti projekt nacionalnoga suglasja, od početa je bilo stranački projekt i projekt interesnih skupina. Agresivnom kampanjom uz pomoć naklonjenih mu medija i interesnih skupina Boris Jokić je gotovo uspio zavesti ovaj narod i zamesti vlastite tragove. Dokumenti koje je izradio upitne su kakvoće te ne poštuju kulturu i povijest, tradiciju i nacionalni identitet ovoga naroda. Bio je sudionik u difamiranju Jasminke Buljan Culej i u rušenju legalnoga i legitimno izabranoga ERS-a u lipnju 2017. U tome je imao svesrdnu potporu ministrice Divjak, Vedrana Mornara, Ivice Puljka i portala Srednja.hr. I još mnogih drugih čiji skriveni ciljevi malo po malo izlaze na vidjelo.

Unatoč njihovoj agresivnoj kampanji jedno je sigurno: u trenutku prijave na Javni natječaj Jasminka Buljan Culej kao kandidat za člana i voditelja ERS-a u cijelosti je udovoljava uvjetima Javnoga natječaja iz 2017., jer je: (1.) bila zaposlenica Ministarstva, (2.) imala najmanje desetogodišnje iskustvo u odgoju i obrazovanju; (3.) imala iskustvo u vođenju timova i upravljanju projektima u odgoju i obrazovanju. Uz to, (4.) njezin je Akcijski plan slijedio smjernice i strukturu koju je zadalo Posebno stručno povjerenstvo, a (5.) njezine su komunikacijske vještine utvrđene u intervjuu pred peteročlanim Povjerenstvom. To su gole i neoborive činjenice. Stoga smo Ivicu Puljka, Sabinu Glasovac i ministricu Blaženku Divjak zamolili da nam ukažu kojoj od pet navedenih činjenica uz natječaja Jasminka Buljan Culej nije udovoljavala, odnosno u kojem je dijelu natječaj krojen prema njoj. Do danas nam nisu odgovorili. Njihova je šutanja znakovita.

Nužnost provede službenoga nadzora nad svim procesima CKR-a

Javnom difamiranju poslužila je i interna analiza Ministarstva koja je potkraj kolovoza 2017. „procurila“ u javnost. Ta je analiza po svemu sudeći dostavljena i Borisu Jokiću na uvid, a što je vidljivo iz njegove Facebook komunikacije kada je komentirao intervju Ivana Vrdoljaka (jer kako bi znao da Analiza ‘postoji’ i da su nepravilnosti ‘brojne’). Boris Jokić se na tu analizu i dan-danas uporno vraća iako zna da ona ima niz manjkavosti i propusta, jer je rađena bez uvida u temeljni provedbeni dokument natječaja. Štoviše, on dobro zna da je riječ o naručenom, neupotrebljivom, nepotpunom, neutemeljenom, štetnom dokumentu koji je namijenjen javnoj difamaciji niza osoba, od kojih na prvom mjestu Dijane Vican i Jasminke Buljan Culej, a ne stvarnoj dobrobiti hrvatskoga školstva.

I što reći na kraju? Što zaključiti?

Na primjeru izbora kandidata u prvi ERS-a pokazali smo da je taj izbor bio temeljen na prijevari i laži. Prodavači magle i medijski manipulatori svo vrijeme nastajali su nas zavarati i odvesti na krivi trag, no u tom nisu uspjeli. Možda sada premijer Plenković posluša naš savjet te kao predsjednik Posebnoga stručnoga povjerenstva konačno osnuje tijelo koje će provesti službeni nadzor nad imenovanjem svih triju ERS-ova (onih kojega su imenovali Mornar, Šustar i Barišić). Time će u cijelosti otkloniti spekulacije o ‘navodnim’ povrjedama natječajnih procedura, zaštititi dostojanstvo, ugled i čast članova svih triju ERS-ova i pristupnika u tim postupcima.

Uz pokretanje službenoga nadzora imenovanja svih ERS-ova, predlažemo službeni nadzor i nad imenovanjem 62 stručne radne skupine jer, ako su nositelji odgojno-obrazovne politike 2014. godine toliko muljali oko javnoga poziva vezanoga uz prvi ERS, možemo samo zamisliti kakav je harakiri nad zdravom pameću izvršen tijekom 2015. prilikom imenovanja članova 62 stručnih radnih skupina, koje su izradile kurikulne nacrtke.

Stranački i svjetonazorski obojena politika

Uz to, mišljenja smo da je nužno i pokretanje službenoga nadzora nad odlukom ministrice Blaženke Divjak kada je krajem 2017. reaktivirala 328 članova stručnih radnih skupina koje su izradile kurikulne dokumente i to iz dva razloga: (1) njihov je mandat moguće istekao, a (2) njihov je rad sukladno Strategiji mogao koordinirati isključivo ERS, a ne Ministarstvo. Tome pridodajemo i treći razlog a taj je što njihov angažman, čini se, tu ne staje. Štoviše, predviđen je do 2020. godine. To se može iščitati iz online hodograma kojega je HNS objavio na svojoj web stranici te kojega je, suočivši se s bijesom javnosti, ustupio Ministarstvu. Naime, tih 328 članova stručnih radnih skupina sudjelovat će u provedbi Eksperimentalnoga programa „Škola za život“ te educirati odgojno-obrazovne djelatnike, izrađivati priručnike za njih, kao i vrjednovati nove udžbenike, a sve to na temelju nepostojeće odluke, bez natječaja ili javnoga poziva, snagom dekreta ministrice Divjak i njezine pomoćnice Lidije Kralj.

Ministrica Divjak i HNS koji su prisvojili i privatizirali obrazovnu reformu i koji se vole hvaliti transparentnošću rada i otvorenošću prema javnosti premda još uvijek nisu javnosti objasnili:

(1.) tko su osobe (imenom i prezimenom) koje je ministrica reaktivirala i koje su doradile kurikulne dokumente i

(2.) temeljem koje odluke je to ministrica učinila.

> Hasanbegović ministrici Divjak: Protupravno ste pozvali na nastavak rada članove Jokić-Budakove stručne radne skupine za povijest

Kurikularna reforma i ‘njezini skretničari’

Ako je i ikada i postojao san o Strategiji kao na suglasju donesenom dokumentu, ako je ikada postojao san o kurikularnoj reformi kao sveobuhvatnoj reformi, ako je postojao san o Posebnom stručnom povjerenstvu kao tijelu koje koordinira provedbom Strategije, ako je postojao san o Ekspertnoj radnoj skupini kao tijelu koji je zaduženo za provedbu kurikulne reforme, taj san je, – da se poslužimo rječnikom Mirele Lilek – zaslugom ‘skretničara’ kurikulne reforme od samih početaka ugrožen, a s dolaskom ministrice Divjak konačno i srušen. Što se nje tiče:

  1. Strategija je mrtvo slovo na papiru (primjer uvođenja informatike kao obvezatnoga predmeta u 5. i 6. razrede osnovne škole);

  2. Akcijski plan također (primjer uvođenja Eksperimentalnoga programa „Škola za život“)

  3. PSP je tijelo koje je svrha samom sebi (primjer njezina djelovanja kao da PSP-a nema)

  4. ERS također (U nedavnom je intervjuu kazala da je eksperimentalni program neovisan o novom natječaju za Ekspertnu radnu skupinu).

Njoj očito nitko ne treba jer ona smatra da je, od kada je preuzela ‘odgovornost za obrazovanje’, obrazovanje njezina svojina. Što se tomu čudimo? Zar na mrežnim stranicama Hrvatske narodne stranke ne čitamoKurikularna reforma ministrice Divjak dobila podršku struke“.

Pametnomu dosta.

Kralj je mrtav, živio kralj

Hrvatska je javnost dokumente koji su izrađeni u sklopu CKR-a kolokvijalno nazvala Jokićevi kurikuli, a reformu Jokićeva reforma. No Boris Jokić nikada javno nije govorio da su kurikulni dokumenti izrađeni u sklopu CKR-a njegovi. Štoviše, ponavljao je da su oni plod rada 500 osoba. Blaženka Divjak otvara novu stranicu. Jasno nam i nedvosmisleno poručuje: kurikularna reforma, to sam ja.

Kralj je mrtav, živio kralj!

U tom svjetlu znakovita je konstatacija Mirele Lilek u članku s početka ove priče kako se „bolje nadati da voditelj novoga ERS-a ne će ni biti izabran nakon čudnovatoga razvrstavanja kandidata prijavljenih na javni natječaj“.

Lilek, koju mnogi doživljavaju glasnogovornicom Ministarstva, govori ono što ministrica Divjak misli. Hoće li joj se plan ostvariti?

Na potezu je Plenković koji joj, kako je ministrica to svojedobno rekla, ‘jede iz ruke’.

Loader Loading...
EAD Logo Taking too long?

Reload Reload document
| Open Open in new tab

Download [1.14 MB]

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.