Najnovija previranja u Društvu hrvatskih književnika, koja su nedavno kulminirala izvanrednom izbornom skupštinom, nailaze na vrlo slab odjek u javnosti, a neki od razloga mogli bi se pronaći u osvrtu Nevenke Nekić koji je poslala našem uredništvu.
Na izvanrednoj izbornoj skupštini DHK-a 20. svibnja izabrano je novo vodstvo društva, a veliki broj glasova očito je iznenadio i same pobjednike kao i one koji su se bezuspješno kandidirali.
Nova uprava Društva hrvatskih književnika
Nova predsjednica društva je Hrvojka Mihanović Salopek, a dopredsjednici su Željka Lovrenčić i Mirko Ćurić. Dosadašnji predsjednik Zlatko Krilić i izgubio je potporu članstva, a zaokret u vođenju društva koji se zasad očitovao u smjeni vodstva svjedoči o nemalim problemima u njegovu funkcioniranju.
U čemu se sastoje ti problemi? Teško je reći, osim što je, prema svemu sudeći, pod Krilićevim vodstvom došlo do poremećaja u odnosima unutar upravljačkih struktura.
U javnosti se o tome malo govori, akteri dijele komplimente jedni drugima tek dajući naslutiti da im usput nešto i zamjeraju.
>Nevenka Nekić: komunističke metode usmjerene su poput kulturocida na razbijanje tradicije hrvatskog naroda
Književnici su tradicionalno se svađaju. Povijest hrvatske književnosti, ona njezina kuloarska strana, vrvi takvim primjerima, prema kojima su današnje nesuglasice mačji kašalj. Pisci su se kroz povijest često sporili zbog ideoloških, statusnih, moralnih ili estetskih tema.
Zašto se pisce slabo čuje?
Nevenka Nekić u poduljem tekstu, što za pisce nije ništa neobično, ukazuje na neke točke sporenja unutar DHK-a. Iz teksta se dade nazrijeti kronologija zbivanja posljednjih nekoliko godina kao i problemi s kojima se društvo suočava.
Tekst u cijelosti možete pročitati ovdje:
Loading...
Reload document 
Open in new tab U nastavku izdvajamo informacije iz teksta:
Pismo Nevenke Nekić počinje kao pledoaje za očuvanje institucija kao jamaca nacionalnog identiteta. U tom kontekstu osvrće se na izvanrednu izbornu skupštinu Društva i opisuje razloge zbog kojih je do nje došlo. Skupštinu je, podsjeća zatražio upravni odbor i nekolicina nezadovoljnih članova. Među njima je bio i Nikola Đuretić, čije primjedbe Nekić u gornjem tekstu prenosi.
Problemi u upravljanju Društvom hrvatskih književnika
Đuretić pak ukazuje na tvrdnje nekih članova da DHK nikad ranije nije imao lošiju upravu i kritizira dotadašnjeg predsjednika Krilića koji je, prije nego što je bio izabran, obećao tri važne stvari: bolju informiranost, otvaranje Kluba i pokretanje fonda solidarnosti.
>Đuretić: O ‘regionu’ i raspirivanju bratstva i jedinstva u ‘kulturnim programima’ HRT-a
Đuretić kaže da se od toga nije ostvarilo gotovo ništa, a da je Krilić nakon tvrdnje da predsjednik ima dovoljno velike ovlasti, pokušao statutarnim promjenama ishoditi produljenje mandata. Đuretić također upozorava da su se podjele unutar društva povećale i da upravna tijela nisu reagirala na poticaje iz redova članstva.
Spominje i slučajeve netransparentnih odluka, suprotnih pravilima društva. Jedna od takvih je i prijedlog upravnog odbora o imenovanju Željke Lovrenčić članicom Vijeća za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture i medija. Međutim, tvrdi Đuretić, ona je iz medija saznala da na to mjesto imenovan tajnik DHK-a Marko Gregur.
Zamjerke Marku Greguru
Gregur je također književnik, koji nema tako impozantan opus kao većina drugih dužnosnika DHK-a, ali sudeći po njegovoj izobrazbi ima dovoljne kompetencije upravo za dužnost tajnika. No Đuretić mu zamjera što ga se navodno rijetko može zateći na poslu i što je krivac za lošu komunikaciju unutar društva, navodi se u tekstu Nekić.
Najveća zamjerka Greguru odnosi se pak na sukob interesa. Đuretić tvrdi da je Umjetnička organizacija “Artikulacije”,čiji je osnivač i glavni urednik Marko Gregur, podnio zahtjev za potporu Ministarstva kulture, koju odobrava ministrica na prijedlog Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo, čiji je član Marko Gregur. Đuretić također osporava tvrdnje da je Društvo posljednjih godina financijski profitiralo, navodeći brojke kojima to podupire, što se vidi u gornjem tekstu.
Nevenka Nekić opisuje impozantni opus novoizabrane predsjednice Hrvojke Mihanović Salopek, čudeći se tome što su neki ogorčeni njezinim izborom.
Zašto je zabrinuta Nevenka Nekić?
“Možda su naše slutnje netočne, ali mislimo da možda jako smeta neke pobunjene i neizabrane književnike to što se spominju crkvene ustanove u bio-bibliografiji Hrvojke Mihanović Salopek, pa i teme koje su realizirane u bogatom opusu nove predsjednice DHK upravo na temeljima goleme sakralne baštine diljem RH. Možda. Ako griješimo neka nas isprave. U mom slučaju iz iskustva znam da je svaka sakralna misao i djelo i danas nepoćudno za neke naše domaće demijurge koji sjede u komisijama i organizacijskim odborima, koji pozivaju književnike na neke sajmove, dijele nagrade, sazivaju susrete i tome slične domjenke”, piše Nevenka Nekić.
Nekić se osvrće i na kritike Ivane Šojat, navodeći njezinu ocjenu da su oni koji su izabrali novo vodstvo “najniže dno” i pitajući se što su to kriteriji za dobrog i uspješnog književnika. Osvrće se i na slučaj Nives Celzijus koja je dobila nagradu “Kiklop” za najčitaniju knjigu.
Tekst Nevenke Nekić odiše zabrinutošću za vrijednosti na kojima tradicionalno počiva hrvatsko društvo i u tom kontekstu oslikava zbivanja u Društvu hrvatskih književnika. Imajući u vidu trendove u društvu općenito, njezine rečenice opisuju propast vrijednosti i nove prioritete koje predstavljaju neki članovi DHK-a.
Nekić se osvrće i na izjavu Julijane Matanović da Društvo treba štititi od povijesti i politike, spominjući nasuprot tome neke događaje iz povijesti Društva, kao što je bio skup “Izlazak iz hrvatske šutnje” 28. veljače 1989. “Književnost je oduvijek bila i politika i povijest”.
>HAZU: Otvorenje izložbe Povijest Društva hrvatskih književnika 1900. – 1971.
“Pitamo se kako bi to odlučujuće razdoblje u životu hrvatskoga naroda izgledalo da je DHK šutjelo? Kako bi izgledalo lice DHK? Gdje bi mu bila čast i dostojanstvo?”, poručuje Nekić, podsjećajući kako su književnici sudjelovali u obrani Hrvatske na ratištu i svojim književnim djelima koja su objavljivali vrijedna djela o toj tematici.
Nekić podsjeća i na raskol 2002., kad su Društvo napustili neki vrijedni članovi osnovali Hrvatsko društvo pisaca. Spominjući činjenicu da HDP, iako brojčano manje, dobiva veće potpore od države od DHK, uz napomenu kako to nije tema njezina zapisa.
Slabljenje vrijednosti i novi trendovi
Međutim, brojni događaji posljednjih godina ukazuju na to da je to upravo aktualna tema, jer država izdašno podupire alternativne kulturne projekte, uključujući i one manje kulturne, na račun koje su tradicionalno imale važnu ulogu u razvoju hrvatskog društva.
No, Nevenka Nekić i sama na kraju ukazuje na ključni trend koji nije samo ograničen na hrvatsko društvo i koji ide u korak s tehnološkim razvitkom, a to je kriza knjige.
“Sigurno je da knjiga polako izumire, htjeli mi to priznati ili ne, a što je već bila česta tema upravo književnih djela počevši od kultnoga Orwellovoga romana ‘1984’”, piše Nekić, ujedno dodajući tračak optimizma riječima: “Ali u njemu ima jedna slamka spasa koja glasi: knjiga je toliko vrijedna i toliko je specifična za um ljudskoga roda, da ju vrijedi sačuvati i pod najgorim pritiscima”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
