Nedavno razrješenje don Damira Stojića sa službe župnika Župe Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu izazvalo je brojne reakcije, ali i širenje dezinformacija onih koji ne poznaju tematiku. Tako su mnogi mediji izvještavali o Stojićevoj “smjeni”.
Vrijeme iza svetkovine Velike Gospe rezervirano je za razrješenja, imenovanja i premještaje svećenika, redovnika i redovnica. Dolazi do promjena u mnogim župama i zajednicama. Nedavna razrješenja, imenovanja i premještanja koja su se dogodila u Zagrebačkoj nadbiskupiji izazvala su određene medijske reakcije i potvrdili nepoznavanje već ustaljenje pastoralne prakse, piše HKM. Među premještajima i razrješenjima hrvatska je javnost posebno izdvojila razrješenje donedavnog župnika Župe Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu don Damira Stojića, a način na koji je to učinjeno izazvao mnoštvo negativnih reakcija u medijima i na društvenim mrežama te potvrdilo nepoznavanje redovite pastoralne prakse.
Što su pisali mediji?
Tako se u raznim medijima moglo pročitati naslove koji su sugerirali činjenicu da razrješenje don Stojića skriva neke nerazriješene odnose i zamjeranja od strane novog zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše.
>Don Damir Stojić otkrio svoju ‘vojnu tajnu’: Evo koju će novu službu obavljati
„Nadbiskup Kutleša razriješio kontroverznog župnika don Stojića“ (Telegram) „Odlazi kontroverzni župnik: Kutleša razriješio don Stojića“ (24 sata) „Koji su razlozi smjene don Stojića? Sve još ostaje vojna tajna“ (Dnevnik.hr) samo su neki od naslova koji su nakon odluke o razrješenju punili medijski prostor i sugerirali činjenicu da je don Damir Stojić smijenjen zbog vlastite neodgovornosti ili propusta.
Važno je zbog toga pojasniti da su razmještaji uobičajena praksa u Katoličkoj Crkvi te da iz godine u godinu mnogi bivaju razriješeni župničke službe i biva im dodijeljena nova služba, kao što je i u slučaju don Stojića.
Razrješenja, imenovanja i premještaji
Provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Tihomirom Šutalom u razgovoru za HKM pojasnio je da su razrješenja, imenovanja i premještaji odgovor na pastoralne potrebe zajednice.
„Nastojimo odgovoriti na sve pastoralne potrebe. Prije nego se donese bilo kakva odluka razgovara se u provincijalnom vijeću i s konkretnim bratom koji bi mogao odgovoriti na trenutnu potrebu. Ništa se ne odlučuje bez prethodnog razgovora“, rekao je.
Osvrnuo se i na slučaj don Damira Stojića te istaknuo: „Došla je molba vojnog biskupa u želji da se nekomu iz Hrvatske salezijanske provincije povjeri služba vojnog kapelana. Kroz razgovor odlučili smo da će to biti don Stojić“.
>Don Damir Stojić objavio da više nije župnik: Pitaju me gdje ću, ali sve je još uvijek ‘vojna tajna’
Dodao je kako u salezijanskoj provinciji postoje i mandati, a konkretno se to odnosilo i na don Damira kojemu je prije ljeta istekao mandat kojim je imenovan za ravnatelja zajednice.
„Prema tome nova služba koja mu je povjerena nema veze s nikakvim suspenzijama“, naglasio je.
Don Tihomir Šutalo napose je kazao da biskup ne odlučuje o premještajima, razrješenjima i imenovanjima nego je to interna stvar zajednice. „ Provincijal šalje prijedlog biskupu i biskup onda samo potvrđuje odluke“, zaključio je.
Zaključno možemo reći da bi nekome bila dodijeljena nova služba prvotno treba biti razriješen sa stare. Stoga don Damir jest razriješen dužnosti župnika, ali zbog imenovanja na novu službu koja mu je dodijeljena – službe vojnog kapelana.
Zašto dolazi do premještaja svećenika?
Pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije vlč. Tomislav Hačko objašnjava razloge premještaja svećenika u pojedinoj (nad)biskupiji i zašto dolazi do njih. Osvrnuo se na riječi iz Evanđelja po Luki te istaknuo: ‘Žetva je velika, ali radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju‘ (Lk 10,2) – nalog je samoga Gospodina za navještaj radosne vijesti u svijetu, na što su u prvom redu bili pozvani apostoli, a onda kasnije i biskupi, kao njihovi nasljednici, ali i prezbiteri, kao biskupovi prvi suradnici u službi naučavanja, posvećivanja i upravljanja.
„Budući da je u prvom redu Bog onaj koji dijeli službe i dužnosti i svakome povjerava njegov dio odgovornosti, Crkva onda u posvetnoj molitvi prigodom prezbiterskog ređenja moli (Rimski pontifikal, str. 56): Tako su se i u Starome zavjetu razvijali stupnjevi svećenstva i službe levita u iščekivanju novog otajstva: na čelo narodu postavio si velike svećenike da ga vode, a druge si ljude odabrao da im pomažu i imaju udjela u njihovoj službi.
Ti si prenio Mojsijev duh sedamdesetorici ljudi punih mudrosti da bi on sam, uz njihovu pomoć, lakše upravljao brojnim narodom za vrijeme putovanja kroz pustinju. Aronovim si sinovima predao izobilje Očeve punine: da bude dosta svećenika za prinošenje spasonosnih žrtava i obavljanje ostalih obrednih službi. Istim si promislom, Gospodine, apostolima svoga Sina pridružio učitelje vjere i po njemu su po svem svijetu tvoju blagovijest proširili. Molimo te, Gospodine, priteci u pomoć i našoj slabosti: jer što smo nemoćniji to nam više treba takvih ljudi“, podsjetio je.
Pozivajući se na riječi iz Rimskog pontifikala ustvrdio je: „ Na taj način prezbiter je u svom poslanju potpuno usklađen s biskupom kojega je nebeski Otac odabrao da vodi njegovu obitelj i kojemu je povjereno da u Crkvi, kao djelitelj Kristovih otajstava, bude vjeran ravnatelj i čuvar (usp. Rimski pontifikal, str. 99)“.
Učvršćivanje jedinstva
„Vođen time i snagom svoje službe biskup slobodno odabire i povjerava prezbiterima različite službe na području svoje biskupije i to s obzirom na njihovu dob, mogućnosti ili pak primljene talente. Svećenik će pak, kao služitelj Krista i Crkve, ‘biti spreman prihvatiti sve što mu poglavari (dijecezanski biskup/redovnički poglavar, op.) pravedno nalože, a na osobit način, ako nije zakonski spriječen, treba prihvatiti i vjerno ispuniti dužnost koju mu povjeri njegov ordinarij‘ (Direktorij za službu i život prezbitera, str. 107).
U tom smjeru možemo zaključiti s Dekretom Presbyterorum ordinis Drugog vatikanskog sabora (br. 27): Stoga pastoralna ljubav sili prezbitere da djelujući u tom zajedništvu po poslušnosti posvete vlastitu volju služenju Bogu i braći tako da u duhu vjere primaju i vrše ono što vrhovni svećenik i vlastiti biskup te ostali pretpostavljeni nalažu ili preporučuju. Vrlo će se rado i preobilno zalagati u bilo kojoj službi koja im se povjeri, pa bila ona i neuglednija i oskudnija. Naime, tako oni čuvaju i učvršćuju nužno jedinstvo sa svojom braćom u službi, a osobito s onima koje je Gospodin postavio vidljivim ravnateljima svoje Crkve, te rade na izgradnji Kristova Tijela, koje raste po svakoj svezi zbrinjavanja“, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
