Odvjetnik Dario Čehić (DP) za Narod.hr: ‘Škoro se dostojanstveno zalaže za pravo nerođenog djeteta na život, a zagovornici pobačaja krenuli su srdito’

“Miroslav Škoro je doista o tom pitanju progovorio, i doista je progovorio s jednim mirom i – kako je njemu to očito prirođeno – velikom pristojnošću. Ponovila se jedna situacija koja je globalno vrlo uobičajena: stajališta „za život“ se iznose s mirom i dostojanstvom; stajališta „za izbor“ (tj. „za abortus“) se iznose uz dosta srdžbe. Ja mirnoću zagovornika života pripisujem čistoj savjesti”, ističe ugledni odvjetnik Dario Čehić u razgovoru za Narod.hr u kojem ističe zašto se zalaže za život, slobodu prigovora savjesti, te otkriva zašto je napustio Most i priključio se Domovinskom pokretu Miroslava Škore.

Dario Čehić porečki je odvjetnik. Rođen je 1968. u Puli. Od 2004. do 2007. bio je pravni savjetnik u «Maistra» d.d. Rovinj. Ondje nastavio obavljati složene poslove vezane uz nekretnine i sudske sporove; radio također na nekim izazovnim projektima iz oblasti trgovačkog prava. Bio je glavni izvršitelj za pravni aspekt spajanja Jadran-turist Rovinj d.d. i Anita d.d. Vrsar u Maistra d.d. – danas najveću turističku tvrtku u Hrvatskoj. Od 2016.-2017. bio je savjetnik ministra gospodarstva RH i član Nadzornog odbora “INA industrija nafte” d.d. Objavljeno mu je više stručnih radova u oblasti prava. Široj javnosti postao je poznat kada je podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti odluke o uvođenju zdravstvenog odgoja SDP-ovog ministra Jovanovića u osnovne i srednje škole, na temelju kojeg je Ustavni sud uvođenje istog i obustavio.

Narod.hr: Gospodine Čehiću, vidimo Vaše ime na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore u VIII. izbornoj jedinici. Do sada smo Vas mogli povezati s „Mostom Nezavisnih Lista“?

Dario Čehić: Kao i neki drugi viđeniji članovi „Mosta“, bio sam podržao suradnju te stranke s Miroslavom Škorom kao kandidatom za Predsjednika Republike Hrvatske, i potom ideju za zajednički izlazak na izbore. Vodstvo Mosta je – uz potpuno ignoriranje pretežnog dijela članstva – odlučilo izaći na izbore samostalno, s jednim popisom kandidata koji do sada nisu uopće bili povezani s Mostom. Očito Božo Petrov, kao predsjednik stranke, ima ovlast staviti na izborne liste koga god hoće. Mi koji se s njegovim odlukama ne slažemo, imamo slobodu nastaviti svoje djelovanje izvan „Mosta“.

Moram reći da pritom nemam ništa protiv ljudi koje je vodstvo stranke odabralo za suradnju – doduše u svojoj izbornoj jedinici, koja obuhvaća Istru i Rijeku poznam tek jednu osobu, i to površno – a nemam primjedbi ni na ono što Most Nezavisnih lista zastupa na ovim izborima. Kao što se može vidjeti, to se u principu i ne razlikuje bitno od onoga što vidimo kod Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Nažalost možemo konstatirati da će ovaj odvojeni izlazak na izbore jedino pridonijeti stanovitom rasipanju glasova. Moramo međutim na sve to gledati s jednim mirom: demokracija tako funkcionira.

> Odvjetnik Čehić o pravu na slobodu savjesti ginekologa i svih drugih hrvatskih građana

> Dario Čehić: U današnjem svijetu su kršćani primarne žrtve vjerskih progona

> Dario Čehić: Kako će Baukov zakon o životnom partnerstvu promijeniti i vaš život?

Narod.hr: Gledate li, onda, s takvim nekim mirom i na napade koje povodom zalaganja za pravo nerođenog djeteta na život doživljava Miroslav Škoro, i stranka kojoj je on na čelu? Vi ste na našim stranicama i ranije govorili o toj tematici, što biste mogli reći povodom ovih sadašnjih tako oštrih napada na Miroslava Škoru i stranku kojoj je on na čelu?

Dario Čehić: Miroslav Škoro je doista o tom pitanju progovorio, i doista je progovorio s jednim mirom i – kako je njemu to očito prirođeno – velikom pristojnošću. Ponovila se jedna situacija koja je globalno vrlo uobičajena: stajališta „za život“ se iznose s mirom i dostojanstvom; stajališta „za izbor“ (tj. „za abortus“) se iznose uz dosta srdžbe. Ja mirnoću zagovornika života pripisujem čistoj savjesti; kao što znamo, čista savjest donosi mir u ljudsku dušu.

Međutim moramo znati da je Ustavni sud Republike Hrvatske – nakon 26 godina odugovlačenja – u ožujku 2017. godine donio odluku kojom nalaže da se u Hrvatskom saboru mora zakonski urediti pitanje pobačaja, jer postojeći zakon iz 1978. godine sadrži određene institute koji više ne postoje u hrvatskom pravnom poretku.

Političke snage koje su u protekle tri godine upravljale Hrvatskom su izbjegle o tom pitanju odlučivati, i tema se sama od sebe nameće u izbornoj kampanji – sve ako možda izborna promidžba i nije idealno okružje za društvenu raspravu koja, nerijetko na mučan način, zalazi u intimu jako velikog broja naših građana.

Narod.hr: Je li tu ispravno govoriti o intimi? Ponavlja se već godinama da obiteljsko nasilje nije pitanje koje je pravilno rješavati u krugu obitelji. Zašto bismo onda prekid života nerođenog djeteta gledali kao pitanje nečije intime?

Dario Čehić: Pitanje vam nije lišeno dobre logike. Međutim je činjenica, da i Ustavni sud – eto ja sada govorim kao pravnik – govori naširoko baš o Ustavom i međunarodnim konvencijama zajamčenom pravu na privatnost, kao glavnom uporištu ­­­­­­na kojemu se, na pravnoj razini, može opravdavati pobačaj. Naime niti Ustav RH, niti međunarodne konvencije ne uređuju niti „pravo na pobačaj“, niti nekakva „seksualna prava“, makar i o jednome i o drugome pobornici pobačaja nerijetko progovaraju.

Na drugoj strani, doista, i Ustav RH i međunarodne konvencije posve izričito jamče pravo na život. Pobornici pobačaja prigovaraju da se to pravo posve redovno suspendira kada su posrijedi životi vojnika za vrijeme rata, ili u slučajevima kada se odbija napad na vlastiti život – nekako uspijevajući trudnoću izjednačiti s ratovanjem, ili sagledavati da se majka štiti od svojeg nerođenog čeda kao što bi se imale pravo obraniti od kakvog ubojice.

Narod.hr: Kakvo je vaše mišljenje?

Dario Čehić: Ja sam „za život“. Budimo, ipak, svjesni da će novo zakonodavstvo o pobačaju biti doneseno u ovom vremenu, i u ovoj Hrvatskoj. Novo zakonodavstvo će u ovako osjetljivom pitanju nužno morati biti plod jednog društvenog kompromisa, koji po svemu sudeći neće do kraja zadovoljiti niti jednu, niti drugu stranu.

Narod.hr: Zvuči pesimistično: u Poljskoj, koja je isto članica EU, stajališta pobornika pobačaja nisu uvažena.

Dario Čehić: Ali nije tamošnji parlament, niti posve zabranio pobačaj, kada su o tome odlučivali 2016. godine – sve ako je vladajuća koalicija s vrlo uvjerljivom većinom objavila da baš tako namjerava propisati. Nakon vrlo teške rasprave koja je zahvatila čitavo poljsko društvo, ostavljena je ipak mogućnost pobačaja u slučaju začeća koje je nastupilo nakon silovanja, te kada održavanje trudnoće ugrožava život žene.

Narod.hr: Neki će komentirati da bio to bio veliki napredak, u odnosu na ovo posve liberalno uređenje kakvo mi u Hrvatskoj imamo danas.

Dario Čehić: Interesantno je kako danas na početku 21. stoljeća liberalnim rješenjima možemo nazvati uređenje iz vremena SFRJ, k tome iz vremena kada je medicinska struka još „propovijedala“ da je pobačaj prikladno sredstvo planiranja obitelji, te da plod uopće nije živ dok se ne „animira“, tj. „oživi“ negdje iza 10. tjedna trudnoće. I kada se objašnjavalo našim ženama i muževima da je pobačaj nekakvo „čišćenje“. Sve je to, znamo danas, bila jedna loša znanost, i loša medicina, u vrijeme kada je demografska politika počivala na tobožnjoj spoznaji da rađanje „previše djece“ ugrožava gospodarski i kulturni napredak nacije.

Uglavnom da, najnovija verzija liberalizma se neraskidivo povezala s globalizmom, gdje je odjednom najvećim kapitalistima vrlo prihvatljivo kako njihove interese čuvaju komunističke partije u Kini i Vijetnamu; valjda su onda u pravu i ovi naši političari iz Domovinskog pokreta koji upozoravaju da je danas podjela na lijevo i desno definitivno zastarjela – nego je daleko važnija podjela na globaliste i suvereniste.

Narod.hr: Lijeve stranke ipak posve suglasno zagovaraju pobačaj.

Dario Čehić: Ljevičarske ideologije su od početaka bile internacionalistički i antitradicionalno nastrojene – ne mora se tu proučavati dosadne marksističke traktate, jer o tome na posve jasan način progovaraju riječi ljevičarske himne „Internacionala“. Tako ljevičarima dođe nekako logično da su uz globalizam. I da im je nekako simpatično kako se za prava radnika brinu na Kubi, sve ako će tamo radnik koji bi se usudio štrajkati završiti ravno u zatvoru. Neće naši ljevičari, jasno, odobriti kažnjavanje štrajkaša zatvorom, ali nisam nešto vidio da osuđuju ljevičarske režime kada poduzimaju takve stvari.

U svakom slučaju, ljevičarstvo je danas više stvar političkog folklora, nego sadržaja. I desničarstvo, uostalom. Sadržajno, mainstream tzv. „lijeve“ i mainstream tzv. „desne“ stranke današnje Europe nude praktično isto.

Kada već govorimo o pitanju pobačaja: i u toj stvari nude mainstream stranke posve jednako. Razlikuju se samo folklorni naglasci, kako će „lijevi“ i „desni“ objasniti pristajanje uz istu politiku.

Narod.hr: Od koga onda možemo očekivati da se zauzme za pravo nerođenog djeteta na život?

Dario Čehić: Očito – od onih koji se za to pravo doista odluče zauzeti. Kako vidimo, „mainstream“ politike to nisu.

Narod.hr: Političke snage s ruba, dakle?

Dario Čehić: Mainstream politike nisu više baš toliko mainstream; sve ako uz medijsku pompu pokušavaju prikazati da je nepristojno i neprihvatljivo sve što im bitno proturječi. A što se tiče ovih tzv. postkomunističkih članica EU, takve globalističke politike u tom našem dijelu svijeta doista više „ne igraju“. I u Poljskoj, koju smo spomenuli, imali smo prvih godina nakon njihovog ulaska u EU vladu Donalda Tuska, koja se umiljavala „Angela Merkel politici“. Takvih vlada u ovom našem dijelu svijeta jedva da više ima; možda i stoga te zemlje redom bolje napreduju od Hrvatske, koja je proteklih godina svoje politike iskrenije podređivala nekim globalističkim agendama, nego je to za nas nužno i zdravo.

Narod.hr: Govorili ste o društvenom kompromisu oko pobačaja. Možete li za kraj dati svoju viziju tog kompromisa?

Dario Čehić: Kompromisi su vrlo često mučna stvar: tu se obje strane nečega odriču.

U svakom slučaju, nije ni dosadašnje uređenje pobačaja bilo baš na razini najliberalnijih u svijetu – možemo taj liberalizam staviti pod navodne znakove; pobačaj je zapravo najrašireniji u Kini, na Kubi i u raznim autoritarnim zemljama nastalima nakon raspada Sovjetskog Saveza. Nije sadašnji naš sustav najliberalniji čak ni u Europi: kod nas je pobačaj primjerice danas dopušten do 10. tjedna trudnoće, dok je u Švedskoj dozvoljen do 18. tjedna; u Velikoj Britaniji čak do 24. tjedna trudnoće.

U tom pogledu, doista ne vidim da bismo smjeli niti razmišljati da omogućimo lakši pristup pobačaja od ovoga kakav je u Hrvatskoj bio do sada; niti da bismo primjerice smjeli ograničavati pravo na slobodu prigovora savjesti zdravstvenih radnika, koje je u Hrvatskoj doista vrlo postupno osvajalo teren zadnjih 30 godina.

Moramo međutim osloboditi temu pobačaja zabluda koje su o tim ozbiljnim pitanjima vladale svijetom prije nekoliko desetljeća, i prepoznati potrebu psihološke i socijalne podrške ženama kojima izgleda da će baš pobačajem riješiti teškoće u životu, i koje su nerijetko izložene pritisku okoline da se odluče na pobačaj.

Naime – baš suprotno od onoga što ovih dana zagovornici pobačaja prigovaraju Miroslavu Škori – kojekakvi obiteljski „baje“ (bili oni muškog ili ženskog roda) uglavnom na žene i ne vrše pritisak da zadrže dijete, nego da se djeteta „riješe“.

Zapravo od takvih pritisaka žene treba štititi; a ne od njihove nerođene djece.

Svakako bi u „paketu“ trebalo osmisliti i mjere kojima se potiče rađanje i odgoj djece: danas je svima jasno da je Hrvatska u velikim demografskim problemima; možda i nema zemlje u Europi koja na tom području stoji lošije od nas.

Teško mi je zapravo licitirati što bih ja smatrao realnim – čim o takvoj stvari progovaram u jednom političkom kontekstu, priznajem da postoje stajališta u kojima nisam nepristran. I onda naprosto nije pravilno unaprijed odstupati od poretka vrednota, kakvoga smatramo moralno ispravnim.

U mojim očima je, eto, pravo na život doista na vrhu. Smatram da je pravilno da se svako drugo pravo, svaki drugi interes, s velikom obzirnošću odmakne od oduzimanja života nerođenoga djeteta.